Tanja Stupar Trifunović: O njenoj knjizi dugo će se govoriti

Tanja Stupar Trifunović je prvog dana ovogodišnjeg Internacionalnog festivala književnosti Bookstana, predstavila svoju novu knjigu poezije. Knjiga koja je izašla tek „ispod čekića“ u Buybookovom izdanju nosi vrlo interesantan naziv – Razmnožavanje domaćih životinja. 

Nagrađivana književnica, majka i zanimljiva sagovornica, Tanja Stupar Trifunović, rođena Zadranka, sada, spletom prilika, Banjalučanka, govorila je za Radiosarajevo.ba o svojoj novoj knjizi.

Teško je odgovoriti na pitanje – o čemu se radi u knjizi punoj pjesama i to je nezahvalno pitati pisca, govori književnica.

„Nemoguće je prepričati knjigu poezije, kada imate prozno djelo ono se fokusira na jednu temu, a poezija je motivski razruđena, pa je teško izdvojiti opći duh knjige“, govori Tanja Stupar Trifunović za Radiosarajevo.ba.

Na pitanje otkud baš ovako neobičan naslov knjige, spisateljica govori da se i nije trebala tako zvati i da je ovo, zapravo, prijedlog njenog urednika Faruka Šehića.

„Što se tiče naslova, on možda i sugerira na nešto što se tiče sadržaja knjige, zato što se knjiga manje-više referira na našu stvarnost i sve ono što ona, ustvari, jeste. Nije isključivo bavljenje sa stvarnošću, rekla bih da je to nešto što je meni zanimljivo – preispitivanje stvarnosti kroz književnost, mitologiju i religiju kroz kontekst današnjice“, govori spisateljica.

Naziv knjige Razmnožavanje domaćih životinja može sugerirati da stvarnost jeste nekada gruba, poživotinjena i da se donekle i referira na to, ne sa nekim pretjerano pesimističnim stavom nego više realnim pokušajem da se to obuhvati.

Teško je sam sebe interpretirati, govori Tanja, navodeći kako je njena prijateljica koja je čitala knjigu u rukopisu, rekla da poezija, ma koliko se referira na stvarnost, koja je teška, ipak je i ljekovita na neki način i da je doživjela kao vrlo pozitivnu.

Prva pjesma koju je Tanja pročitala u sklopu Bookstanovog programa Buybook predstavlja – bila je vrlo dirljiva i nježna, a druga je, moglo bi se reći – prilično gruba i oštrog rječnika. Ta „oštra pjesma“ zove se Mjesta na kojima sve počinje ispočetka i po kojoj se knjiga trebala zvati.

Upravo zbog toga, navodi Tanja, i voli poeziju - što daje širok dijapazon mogućnosti i za emocije i za misao te joj je s te strane poezija zanimljiva  jer joj je izazov da se različite emocije pokažu kroz nju.

„Nemoguće je dati neki opći duh ovom djelu jer ima i nježnih i ljubavnih pjesama, a neke su malo oštrijeg tona i djeluju možda surovo. Ima pjesama kritičkog osvrta na stvarnost, naprimjer o fašizmu koji je sve više prisutan, i to se sve u podtekstu može pročitati.“

Nezahvalno je pisca pitati koja mu/joj je najdraža izdata knjiga, što spisateljica i potvrđuje:

„Mislim da bi to bila treća knjiga O čemu misle varvari dok doručkuju, jer je to bila prelomna knjiga kada sam se ja oslobodila nekakvih unutarnjih stega i počela da pišem poeziju onako kako je ja osjećam. Prve dvije knjige su mi bile više 'školske', a ova mi je posebna jer sam sebi napokon dopustila da se igram i za mene je zbog toga bila najhrabrija.“ 

Satovi u majčinoj sobi je Tanjina najnagrađivanija knjiga: „U smislu prihvaćenosti javnosti taj roman je najbolje prošao. Značajna je i ta knjiga za mene, investirala sam u nju dosta strasti i energije, tu sam pokušala pisati prozu, no nisam mogla puno pobjeći od sebe i to je na kraju ispao poetski roman“

Tanja skromno odgovara da ne zna kako će nova knjiga proći kod publike i da ima i sama čudan odnos prema njoj te da su mnoge pjesme poodavno nastale, kao i da još uvijek pokušava da ih obuhvati i sama pojmi. 

Spisateljica Stupar Trifunović piše – kako kaže – „od malih nogu“ i da joj je drago da je niko nije ohrabrio da objavi knjigu kada je bila dijete, iako je vrlo mlada objavila prvu knjigu – s 19 godina. Mislila je tada da je to najbitnije zanimanje, no poslije, kad je odrasla, shvatila je da je to idealizirala, kao i svi mladi ljudi:

„Nisam odustala, nastavila sam da pišem, iako to kod nas nije zanimanje od kojeg možeš da živiš. Moja kćerka me sama pitala zašto se ne bavim nečim drugim, da bi nakon nekog vremena rekla da sam uložila previše vremena i da nije red da odustajem.“

„Kada se bavite ovim 'poslom', nekako ste uvijek na početku i morate biti iskreni prema sebi. Nije dobro zanimanje ni za živce jer nikada niste sigurni za rezultat“, govori kroz smijeh spisateljica.

Tanja je dugo godina bila novinarka kulture,a sad je bibliotekarka u Banjoj Luci. Na pitanje kako se snalazi na tom poslu, govori da vlada predrasuda u vezi s bibliotekarskim poslom i da to nije tako dosadno kao što se misli:

„Neko od starih sjajnih pisaca je rekao da je biblioteka raj za pisce i donekle se mogu složiti s tim.“

Našoj nagrađivanoj spisateljici će i ova knjiga, zasigurno, ostaviti jak utjecaj na javnost i kritičare jer Tanja drugačije ne zna. Emocije koje prenosi u svojim pjesmama su jake i iskrene, a javnost voli one pisce koji su iskreni prema sebi i u svojim djelima. Za kraj ćemo samo ponoviti riječi Ahmeda Burića s predstavljanja njenog novog djela – o Tanji i njenoj novoj knjizi će se još dugo govoriti.