Roman "Anam'on" Irfana Gazdića predstavljen u Sarajevu

Koliko ste puta čuli da neko za nekog kaže "anam'on"? Jedna riječ, dovoljno deskriptivna za sve nevolje koje s pojmom idu.

Abdulah, lijep i moralan, "zlatan momak", lik iz romana prvijenca Sarajlije Irfana Gazdića, priča priču Anam'on.

Roman je sinoć imao prvu promociju u Sarajevu. Već je dobitnik nagrade, a vrijednost mu je što ukazuje da porok - bilo koji - nije samo stvar pojedinca koji "oboli", već rušilački potres koji uništava sve oko nesretnika.

Trending

Nihad Mujakić o Partizanu i Zmajevima: "Bit ću profesionalac, kako god završilo"

Abdulahov antipod Armin, njegov prijatelj, krivac je što je Abdulah, tako "zlatan" i ničim izazvan, upao u životni problem - zbog kockanja. Momak kojeg zadesi nesreća mislio je da će mu sreću donijeti porok... Ali, ne ide.

Iako turobno zvuči, roman Anam'on to nije, jer ga Gazdić prožima ljubavlju - prema Bogu, prema porodici, prema voljenoj. Pisao je na osnovu istinitih događaja, ali sve uvio u književnički prohodan, sjajan tekst, kako rekoše recenzenti.

Autor govori jezikom koji u "naše vrijeme" nije ni postojao – da bi na suptilan način ustvari, izrekao profinjenu kritiku ne samo načina življenja nego, prije svega dominirajućeg načina poimanja stvarnosti i života koji su uzrokovali takvo "življenje" predmetnih naraštaja zainteresiranih samo i isključivo za ono – sve – što je "brzo" od novca do automobila, kojima se autor obraća.

Irfan tačno zna gdje treba tražiti odgovore ne samo na postavljena i nepostavljena pitanja njegovih vršnjaka, nego i na pitanja na koja su odgovor tražili naraštaji pitaoca od antike naovamo: problem pronalaska vlastitoga unutar mnoštva ponuđenih identiteta.

Značajno je i to što autor na specifičan način pravi most preko jaza generacija koji je (jaz) danas – u vremenu velikih i očiglednih socijalnih razlika, male mogućnosti za njihovo umanjenje, u trenutku neutažive želje mladih ljudi za boljim (čitaj: materijalno komotnim) životom „sad i odmah“ – možda veći nego ikada, ali je potreba za pravljenjem mosta – i mostova – zasigurno nužnost. To je velika možda, najveća vrijednost ovog djela i to je ono „nešto“ što mu daje posebnu vrijednost“, dio je recenzije dr. sci. Edina Urjana Kukavice o Gazdićevom romanu.

Boris Lalić u pogovoru za Anam'on ističe da je roman na njega ostavio utisak zanimljive knjige.

"Sposobne da nadahne čitatelja na dobra djela, pa bih je, kao takvu, preporučio uvijek i svakom. U pokušaju da definiram djelo, nazvaću ga kriminalističko-moralističkim romanom, čija je osnovna ideja bila predstaviti dobrog čovjeka u vrijeme zla. Čini mi se djelom neobičnim za vrijeme u kom je nastalo - u njemu dobro pobjeđuje zlo, i to ne djelomično, nego potpuno, te na kraju imamo pravi hepi-end, u kom su svi sretni i svi dobri", naveo je, uz ostalo, Lalić, te zaključio:

"To je za ovo vrijeme kontraški, da ne kažem 'punk' potez, pravi književni rekao bih, jer šta će nam književnost u službi potvrđivanja postojećih predrasuda, kad je njena uloga na svijetu oduvijek bila pružanje druge, slobodno mogu reći ljepše i bolje perspektive. Anam'on to uistinu čini, pa ako neko i nema srca da se poistovjeti sa Abdulahom, te ga neće naći za uglednog baš zato što je dobar čovjek u onom najprostijem smislu, to je samo dokaz više da je naše društvo duboko zastranilo, i da je pravo vrijeme za promjenu, i za priče u kojima su junaci uistinu dobri ljudi, a ne kojekakvi za koje se treba dobro nalagati da bi ih se predstavilo dobrim.”