Ratne ljubavne hronike: Sjećanje na prave ljubavi nastale u opkoljenom Sarajevu
U Sarajevu večeras je otvorena izložba "Ratne ljubavi" . Projekt "Ratne ljubavi" zamišljen je kao dio dugogodišnjeg projekta i manifestacija koji kroz kulturu i razne oblike umjetnosti predstavlja ljude koji su u ratu, u periodu od 1992. do 1995. godine, živjeli život trudeći se da stvarnost stradanja stave u drugi plan.
U Sarajevu koncerti, izložbe, predstave i filmovi, bili su duhovna hrana koja je građanima odvlačila misli od svakodnevnih strahota i stvarala pozitivan ambijent u kojem su se sretali, družili i zaljubljivali. I nakon toliko godina, rado se prisjećamo tih lijepih trenutaka koji su nam promijenili emocije u ratu, kada smo u nesreći nalazili sreću, dijelili strah i neizvjesnost, litru vode, cigaru, toplu ciglu ispod jorgana, leće, grah, makarone, konzerve, "lanč" pakete i tabasco. Dijelili smo ljubav.
Svakodnevni dio života u ratnom periodu u Sarajevu predstavljali su brakovi, koncerti, izložbe, druženja i zabave koje su unosile radost u živote građana u nesretnim okolnostima rata. Najživlji muzički život za vrijeme rata bio je u Sarajevu. Aktivnosti koje su se zbivale u ratnom Sarajevu ostale su u zapisima ili pamćenjima protagonista i predstavljali su svojevrsnu slobodu u ratu.
Andrija Milošević govorio o teškom periodu: "Plata mi je bila 210 eura, a stan sam plaćao 200"
Cilj izložbe "Ratne ljubavi" je prikaz ratnog Sarajeva kroz ljubav i slobodu. Ova izložba nije samo o ratnim ljubavnim pričama, već i o hrabrosti, snazi i istinskoj povezanosti parova koja se rodila u sjeni rata. Ratne ljubavi bile su inspiracija za mnoge tekstove, opjevane pjesme, napisane knjige i neispričane priče koje su dobile priliku da budu ispričane i ostanu zauvijek zapamćene.
Na izložbi predstavljeno je više ljubavnih priča, a među njima je priča Elvedine i Jasmina Aladžuz. Oni su se upoznali na početku rata. Počeli se zabavljati u junu 1992. godine, a slika iz razrušene dvorane Mojmilo je nastala za vrijeme Bajrama 1993. godine. Jasmin i Elvedina vjenčali su se 3. decembra 1994. godine. Ljubav još uvijek traje. Imaju dva velika sina, jedan je rođen 1995., a drugi 2001. godine.
Budućnost kroz historiju: Inspirativne izložbe u Europe Houseu
Još jedna priča u nizu je priča Alemke i Harisa Bajramović. Bio je miran dan tog ratnog proljeća '93. kada su jedno drugom dali čvrsto obećanje i hrabro zakoračili u neizvjesnu budućnost. Sreću je umanjilo to što su Harisovi roditelji bili na okupiranoj Grbavici. Ipak, ispunjeni ljubavlju i optimizmom, počeli su s pripremama za vjenčanje.
Uz maminu pomoć, Alemka je sašila haljinu, Haris je posudio odijelo, a kuma je napravila bidermajer za koji su crveni i žuti tulipani procvali baš na vrijeme. Prijatelje su počastili pitom od riže i drugim ratnim specijalitetima, a imali su i tortu zaslađenu šoljicom šećera. Dan je bio ispunjen smijehom i pjesmom uz zvuke gitare. Imali su sve, a najvažnije, imali su svoju ljubav. I sada, nakon 30 godina, sa osmijehom se sjete tih dana i početka putovanja koje još uvijek traje.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.