Promocija knjiga Viktora Ivančića i Nenada Veličkovića

Piše: Dijala Hasanbegović za radiosarajevo.ba

Nove knjige Viktora Ivančića - Zašto ne pišem i drugi eseji, i Nenada Veličkovića – Dijagnoza-Patriotizam, promovirane su 17. juna u prostoru ateljea Figure. Obje knjige su u izdanju kuće Fabrika knjiga iz Beograda.

Promociju su zajednički organizirali atelje i izdavač, a pored autora, na veoma posjećenoj promociji bio je i urednik Dejan Ilić.

Nastala, uglavnom, u godini nakon gašenja splitskog Feral Tribunea, knjiga Zašto ne pišem i drugi eseji Viktora Ivančića autorov je izlazak iz publicistike u esejistiku. Ona je analiza i obračun sa aktuelnim problemima u medijima.

Viktor Ivančić govorio je o etičkim problemima sa kojima se susreću novinari u regionu, naglasivši da je, od svih perioda i režima u kojima je pisao, barem kada je u pitanju Hrvatska, ovaj vjerovatno najteži.

Naslovni esej Ivančićeve knjige objašnjava paradoksalnu situaciju u kojoj se našao kada ga je novi urednik Novog lista zaposlio da prima platu, ali ne piše.
"To je bio jedan od boljih radnih angažmana mom životu“, našalio se Ivančić. „Nekako sam došao u situaciju, nakon petnaest godina vrlo intenzivnog novinarskog i uredničkog angažmana u Feralu, da se vratim promišljanju profesije, zahvaljujući, između ostalog, i okolnostima u kojima sam se našao i činjenici da ne samo u Novom listu, nego nigdje u hrvatskom medijskom prostoru nisam mogao objaviti skoro ništa. Tako samo počeo pisati malo duže tekstove o samom novinarstvu. Tako je nastala ova knjiga".

Ivančić je govorio i o odnosu medija i marketinga, te nemogućnosti printanih medija da žive od prodanih primjeraka. Naglasio je kako danas nema klasične kontrole medija, već da se to vrši ustupanjem reklamnog prostora, za sponzore koji onda direktno utječu i na sadržaje koji se objavljuju u tim medijima.
Nenad Veličković govorio je o negativnim posljedicama nedostatka interpretacije književnosti u školama, ili bolje reći: cjelovite i nacionalistički neobojene interpretacije književnih djela. Mnogi autori, kao što je Ivan Goran Kovačić i njegova poema Jama, npr., zloupotrijebljeni su i u hrvatskom i u srpskom planu i programu za škole.

Njegova je knjiga imala namjeru progovoriti o načinima na koje ideologija putem književnosti oblikuje, zastupa i brani "interese nacija".

Sa grupom nastavnika književnosti, sproveo je istraživanje pod nazivom "Obrazovanje u Bosni i Hercegovini: čemu učimo djecu?", tokom 2006/07. godine.
"To je bila privilegija, jer smo mi imali i hrvatske, i bošnjačke, i srpske čitanke, pa smo mogli vidjeti šta govore jedni, drugi, i treći o istim stvarima", rekao je Veličković.

"Hrvatske čitanke, naprimjer, se samo formalno prave u BiH. Oni imaju svoju vjerovatno fiktivnu izdavačku kuću, doda se jedan naš autor na njihovih tri, naših pet strana na njihovih dvjesta pedeset. Nešto je slično sa čitankama iz Srbije. Dakle, to je problem cijelog regiona. Oni u Hrvatskoj ne mogu doći do čitanki iz BiH i Srbije, oni u Srbiji ne mogu doći do čitanki u BiH i Hrvatskoj, pa ne mogu ni biti svjesni tog problema, na način na koji smo ga svjesni mi ovdje", dodao je.

Knjiga Dijagnoza – patriotizam istražuje nešto što bismo mogli nazvati kanonom srpske književnosti.
„Nenadovi eseji su razorni na politički način, a da se pritome politikom uopće ne bave“, rekao je Ilić. Oni govore o tome kako se kultura zloupotrebljava u političke svrhe.“