Nova čitanja bosanskohercegovačke književnosti

Nova čitanja bosanskohercegovačke književnosti zasnovana su na otporu prema kanonskim, etnonacionalističkim čitanjima i interpretacijama, i obilato koriste suvremeni književnoteorijski aparat, poruka je s današnje promocije knjige Davora Beganovića „Poetika melankolije“.

Knjigu ovog profesora slavistike s univerziteta u Konstantzu i Beču promovirali su Željko Ivanković, urednik izdavačke kuće „Rabic“, koja je izdala Beganovićevu knjigu, te književni povjesničar i kritičar Enver Kazaz i književnik i publicista Ivan Lovrenović.

Ivanković je istaknuo važnost Beganovićeve pojave na bosanskohercegovačkoj, ali i međunarodnoj književnoj i akademskoj sceni. Kazao je da je čitanje Beganovićeve knjige tim dragocjenije jer dolazi izvan BiH, a ipak od „našeg autora“.

„S distancom u svakom smislu, ali i s blizinom u svakom smislu. Napominjemo da je riječ o autoru koji živi i radi u njemačkom Konstanzu, a Banjolučanin je rodom. Ta dihotomija bliskog dalekog svijeta ili dalekog bliskog svijeta, oplemenjivana je autorovom stojnom točkom, zemljopisnom udaljenošću i emotivnom blizinom, te, vidljivo je to, disciplinirana teorijskim spoznajama i komparativnim čitanjima“, kazao je Željko Ivanković.

Ivan Lovrenović je naglasio važnost Davora Beganovića kao kritičara i književnog povjesničara koji na neki način katalogizira tekuću, savremenu bosanskohercegovačku književnosti i iščitava je u savremenim teorijskim okvirima, ali i iz novih uglova prečitava neke „starije pisce, starije književnike kakvi su Vitomir Lukić ili Nedžad Ibrišimović“.

Beganovićeva čitanja Faruka Šehića, Aleksandra Hemona, Nenada Veličkovića, Josipa Mlakića i drugih bosanskohercegovačkih autora, Enver Kazaz je okarakterizirao kao „kosa čitanja“, koja se suprotstavljaju „zvaničnim akademskim, esencijalističkim i impresionističkim čitanjima iza kojih se uvijek krije etnonacionalna ideologija“.

„U čitanju bosanskohercegovačke, ali i svih južnoslavenskih književnosti, primjetna su dva magistralna, glavna toka: jedan je ovaj kanonski, etnonacionalistički, normativni; drugi je ovaj, opet, akademski, ali marginalni, rubni, koji savremenim teorijskim aparatom i otporom prema nacionalističkim čitanjima otvara nove perspektive u sagledavanju bosanskohercegovačke književnosti“, istakao je Kazaz.

Sam autor istakao je svoju poziciju egzilanta, nekog ko je „izvan“, a jezikom unutra, kao presudnu u bavljenju bosanskohercegovačkim književnostima“.

„Ne mogu reći da moja pozicija egzilanta nije doprinijela tome da se bavim upravo bosanskohercegovačkom književnošću na ovaj način. Otvorila mi je nove perspektive i omogućila nova čitanja“, kazao je Beganović.

Davor Beganović je rođen 1962. godine u Banja Luci. Pred početak rata u BiH, 1991. Godine, emigrirao je u Njemačku, gdje je, u gradu Konstantzu, iz kojeg je potekla teorija estetske recepcije književnosti, dugo godina radio kao profesor. Trenutno je profesor na slavistici u Beču, a do sada je objavio nekoliko desetina književnoteorijskih i književnopovijesnih eseja o bosanskohercegovačkoj i drugim južnoslavenskim književnostima. Autor je i monografije „Pamćenje traume. Apokaliptička proza Danila Kiša“. U sarajevskom dnevniku „Oslobođenje“ redovno objavljuje književnu kritiku.

kenan, radiosarajevo.ba