Emerik Blum i cvijeće: Odavao je poštu mjestu i žrtvama

Dana 24. juna 1984, u 72. godini života, umro je Emerik Blum. Zbog svega što je učinio za „Energoinvest” pred sjedištem ove kompanije u Sarajevu podignut mu je spomenik.

Na Vidovdan ove godine javila mi se prijateljica iz Beograda i s njenim dopuštenjem šaljem vam ovu zanimljivu priču. Radila je u „Energoinvestu” u Sarajevu. Direktor je bio čuveni Emerik Blum, čija je supruga bila dekanesa Muzičke akademije u istom gradu.

Prijateljica i Blum krenuli su jednog dana sa vozačem u Zagreb, u fabriku „Rade Končar” na poslovni dogovor. Poslije pitanja da li je doručkovala i njenog odgovora da nije, Emerik Blum joj je dao novčanicu od pet hiljada dinara (plata joj je tada bila petnaest hiljada) i rekao joj da za sav novac u cvjećari kupi cvijeće. Bila je zapanjena, „ženski je posumnjala u direktorove planove”. Gospodin Blum je zatim zamolio vozača da promjene mjesta i da vozi on. Zaustavio se kod Jasenovca, položio cvijeće, zapalio cigaretu i petnaestak minuta odavao poštu. Objasnio joj je zatim da je nakon završetka školovanja za elektroinženjera bio deportovan u navedeni „radni” logor i da je 1943. godine uspio da pobjegne, prepliva rijeku i stigne do Jajca, piše Jovan Rukavina za Politiku.

Trending

Preminuo Branislav Brano Mićunović, čovjek s američke crne liste

24.06.21. 07:13

Prošlo je 37 godina od smrti genijalnog sarajevskog vizonara Emerika Bluma

Kasnije je ugradio sebe u „Energoinvest” i podigao ga do svjetskih visina. Reče mi gospođa Vera da je uvijek kada bi išao tim putem odavao poštu „mjestu i žrtvama”. Dobila je i knjigu o „Energoinvestu”, kao sjećanje na veliku firmu, veliki biznis, ali i na velikog Emerika Bluma.

Ovih dana u Šapcu je predstavljena monografija „Sinagoge u Vojvodini – Svjedoci prošlosti” autora Rudolfa Klajna, Čedomile Marinković i Gorana Levija. Rekli su da u Srbiji ima još oko hiljadu Jevreja. To me podsjetilo i na prisustvovanje predstavljanju knjige „Enriko Josif – viđenja i snoviđenja” Mirjane Belić Koročkin Davidović i Radivoja Davidovića, u kojoj je zastupljena i moja malenkost. Predivno veče. I pogled na tablu – pregled dešavanja u bivšem bioskopu „Reks” na Dorćolu i kulturni program svaki dan. Za svaku pohvalu.

Volio bih da renovirana sinagoga u Šapcu na isti način postane rasadnik kulture u mom rodnom gradu i da reprezentativna kuća čuvenog industrijalca Žaka sapundžije dobije pređašnje ruho.