Vuk Bačanović: Osloboditi ZAVNOBIH od politizacija

Piše: Vuk Bačanović, Radiosarajevo.ba

Navršavaju se šezdeset godine od Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, odnosno Varcar Vakufu, 1943. godine, koje je predstavljalo presudni politički čin u uspostavljanju moderne državnosti Bosne i Hercegovine. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, osnovano je kao dio politike Narodno oslobodilačkog pokreta, Izvršnog odbora AVNOJ-a i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije o osnivanju zemaljskih antifašističkih vijeća.

Federalna jedinica ili autonomna pokrajina
Inicijativa o stvaranju zasebnog antifašističkog vijeća za BiH došla je na poticaj Josipa Broza Tita, i to prilikom sastanka s Rodoljubom Čolakovićem i Avdom Humom u Kladnju, u julu 1943. U to vrijeme, dok je još uvijek trajao oporavak snaga NOP-a od dviju uništavajućih operacija Wermachta, Weiss i Schwartz, planovi KPJ o budućem ustroju jugoslovenske države predviđali su pet federalnih jedinica: Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, Sloveniju i Makedoniju. Za Bosnu i Hercegovinu, zbog nepostojanja dominacije bilo koje od njenih etnija/nacija, KPJ je prvobitno predvidjela autonoman status pod direktnom upravom organa federacije. Upravo su se Rodoljub Čolaković i Avdo Humo usprotivili ovakvom mišljenju koje su zastupali Milovan Đilas, Moše Pijade i Sreten Žujović Crni.

Član ratnog sastava Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH Uglješa Danilović je u vezi sa ovom raspravom komunističkih rukovodioca kasnije rekao slijedeće: „Na par dana prije zasjedanja ZAVNOBIH-a održan je sastanak PK KPJ pod rukovodstvom Đure Pucara Starog. Pokrajinski komitet trebalo je da se izjasni o tome za koju će se varijantu opredijeliti: autonomiju BiH vezanu za federaciju ili federalnu jedinicu kao i ostalih pet. Pokrajinski komitet se jednoglasno opredijelio za status BiH kao ravnopravne federalne jedinice. Nije tačno da se između bosanskog rukovodstva i komisije koja je pripremala odluke AVNOJ-a (u Jajcu) vodila borba oko rješenja statusa BiH. To je bio dijalog i poslije sjednice PK ova komisija je prihvatila stanovište bosanskog rukovodstva.“

Nacionalna ustavotvorna skupština
U skladu s tim stavom zasjedanje ZAVNOBIH-a održano je u Mrkonjić Gradu 26. novembra 1943. Vijeće je činilo 247 delegata, među kojima su bili intelektualci, radnici, sveštenici i imami, službenici, trgovci, oficiri NOVJ, književnici, publicisti i novinari. Bila je to prva samoorganizovana narodna skupština u historiji Bosne i Hercegovine i značila je početak njene historije kao moderne države.

Narodnosni sastav vijećnika odražavao je tadašnju nacionalnu strukturu NOP-a. Predsjednik vijeća bio je dr. Vojislav Kecmanović, liječnik iz Bijeljine, iskazani demokrata i antifašista, dok je za sekretara izabran pravnik Hasan Brkić, politički komesar divizije.

Istorijski dokument koji je Vijeće donijelo jeste Rezolucija, kojom se poziva na bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata i Muslimana (danas Bošanjaka), razvijanje oružane borbe protiv okupatora, izgradnju narodnih odbora kao organa vlasti, te da narodi BiH za svoje jedine organe vlasti priznaju ZAVNOBiH i AVNOJ. Radilo se o događaju, u lokalnom kontekstu, ravnom osnivanjem nacionalne ustavotvorne skupštine u vrijeme Francuske revolucije, a koji današnji etnonacionalistički političari ili ignorišu, ili zloupotrebljavaju u svrhu promocija svojih manipulativnih narativa.

Zemaljska vijeća i preporod naroda
Kako su u svome prošlogodišnjem proglasu, povodom godišnjice ZAVNOBIH-a istakli mladi bosanskohercegovački intelektualci i publicisti najbitnija tekovina ZAVNOBiH-a: „Formulacija "ni (srpska) – ni (hrvatska) – ni (muslimanska)/i (srpska) – i (hrvatska) – i (muslimanska)" odražava brigu komunista za etnokulturne posebnosti pri dizajniranju BiH kao teritorijalnog entiteta.“

„Možemo otići i korak dalje, i tvrditi kako su upravo zemaljska vijeća mjesto svojevrsnog 'preporoda' južnoslavenskih etnija, kako to čini Rastko Močnik. Močnik u Narodnooslobodilačkoj borbi prepoznaje, među ostalim, i antikolonijalni pokret, u kojem su se južnoslavenske etnonacije artikulirale kao antikolonijalne formacije, po prvi put nastupivši kao moderni politički subjekti“, stoji u proglasu „Elite i antifašizma“, koji je prošle godine objavilo Oslobođenje i nekoliko portala u BiH i regiji.

Dakako, sa historijske distance i u skladu sa objektivnim promišljanjem, moramo osuditi sve one akcije i radnje koje su po završetku rata bacile sjenu na oslobodilački rat i komunističku revoluciju, a to su prije svega masovni zločini u čistkama u kojima su, najčešće, stradali potpuno nevini ljudi. Ne može se, međutim, dozvoliti da se tom osudom izjednačavaju fašističke ideologije, protiv kojih su se komunisti borili sa marksizmom i socijalizmom, pluralizmom i univerzalizmom, jednako kao što, naprimjer, hrišćanstvo i islam ne možemo poistovjećivati sa inkvizicijom, etnofiletizmom i radikalnim selefizmom i terorizmom.

Drugim riječima, baštinjenje univerzalnih vrijednosti ZAVNOBiH-a ne može biti pomračeno čak ni fatalnim poslijeratnim greškama komunističkog rukovodstva, dok će fašizam, nacizam i njihovi sljedbenici, zauvijek ostati baštinici suštinski zločinačkih i istrjebljivačkih ideologija.

radiosarajevo.va