Viktor Ivančić: Uloga kažiprsta u seksu s Vladom

Piše: Viktor Ivančić

Nasilje nad medijskim slobodama više nije moguće bez samih medija, a to znači da su oni - baš zbog svoje formalne nezavisnosti - (re)strukturirani tako da na egzekutivan način služe interesima strahovlade, dakle suzbijanju slobode, pa tek onda stvaranju popratne iluzije slobodarstva.

Trećim riječima, jasnu liniju razgraničenja između vodećih medija i vlasti nije mudro povlačiti čak ni kada oni insceniraju ambijent međusobnog rata. Četvrtim riječima, kada demokratski protokoli uzmu maha, najljući neprijatelji slobode medija su tzv. slobodni mediji

Priznajem kako zadnjih tjedana osjećam poriv da branim novu hrvatsku premijerku Jadranku Kosor, ali pošto bih je morao braniti od nje same, trud se unaprijed pokazuje uzaludnim, jer je napadač naprosto nesavladiv.

Fenomen s kojim se na početku svoje vladavine susreće gospođa Kosor u Hrvatskoj je bio relativno nepoznat, zove se sloboda medija i zadnjih se dana halapljivo troši. Scena djeluje prilično razulareno, što je utoliko zabavnije jer ulara dosad formalno nije ni bilo. Dojučerašnji dupelisci premijerkina prethodnika, tušta i tma novinarskih poltrona iz reda člankonožaca, karakterističnih po tome što im je nagon stotinjak puta razvijeniji od sposobnosti rasuđivanja, nanjušili su manjak autoriteta na tronu, pa štrcaju impozantne količine kritike vlasti, kao poslije teškog i dugotrajnog zatvora. Pod takvim oborinama, šefica administracije ne usuđuje se bez kišobrana prevaliti ni onih pet koraka od vrata službenog audija do ulaza u Banske dvore.



I taman čovjek, makar se sa sadržajem zamjerki u načelu slaže, odluči iz sportskih razloga ismijati te živahne medijske organizme - tim više što je dio kritičkih proljeva nesumnjivo bio privučen premijerkinom ženskošću, sasvim očekivano, pošto je tabloidnost po vokaciji mačistički žanr - a političarka uzvrati na način da svaki mlaz što ga je zaprimila na svojoj toaleti moraš doživjeti kao opravdan i hvalevrijedan. Toaleta nije spomenuta slučajno: u zadnjem valu kritike dnevni list koji sebe predstavlja najozbiljnijim u zemlji optužio je gospođu Kosor da je prilikom susreta sa šefom slovenske vlade obukla crvenu haljinu samo zbog toga da bi bila usklađena s bojom gostove kravate.

Već u dva navrata, međutim, zamjenska korisnica najviše političke funkcije poručila je da takve nasrtaje - "govor mržnje", kako je kazala - njezina vlada "neće tolerirati". Na koji to točno način "neće tolerirati", tj. što će se poduzeti u cilju obustave tolerancije, nije pojasnila. No, budući da je nakon druge verbalne intervencije uslijedila i konkretna sankcija, sva je prilika da se stvari postupno vraćaju u normalu, te će u doglednome razdoblju sloboda kritike biti dovedena u uobičajene hrvatske gabarite - prostorno na marginu, vremenski u interregnum.

Vrijedi, ipak, primijetiti da u spomenutom slučaju predsjednica Vlade nije bila ta u čijoj se ruci zacaklila sjekira; njezinu ruku krasio je samo upereni kažiprst, i taj je detalj važniji od ostalih, pa je upravo zbog toga složno prešućen. On pokazuje da nositelji političke moći, u uvjetima demokratske prisile, uglavnom ne mogu posegnuti za sredstvima represije, ali ima netko tko može: njih su preuzeli sami mediji i koriste ih za potrebe samokastracije.

Drugim riječima, nasilje nad medijskim slobodama više nije moguće bez samih medija, a to znači da su oni - baš zbog svoje formalne nezavisnosti - (re)strukturirani tako da na egzekutivan način služe interesima strahovlade, dakle suzbijanju slobode, pa tek onda stvaranju popratne iluzije slobodarstva. Trećim riječima, jasnu liniju razgraničenja između vodećih medija i vlasti nije mudro povlačiti čak ni kada oni insceniraju ambijent međusobnog rata. Četvrtim riječima, kada demokratski protokoli uzmu maha, najljući neprijatelji slobode medija su tzv. slobodni mediji.


Foto: javno.com

A slučaj je sljedeći: snimatelj RTL-a Ivan Cvirn dobio je otkaz nakon što se na sjednici Vlade pojavio u majici s engleskim natpisom "Ne trebam seks, jer me Vlada j... svaki dan" ("I don't need sex, the government f.... me every day"). Tome je prethodio ispad nafunjene premijerke Kosor, koja je, suočena s blasfemičnim odijevnim predmetom, ustvrdila da ona i ministri "nisu došli s ceste", nego su "legalno izabrani", te da takve uvrede njezina Vlada "neće tolerirati". Stvarni sadržaj fraze opet je ostao tajnovit, ali samo zakratko, jer je istog poslijepodneva RTL snimatelju otkazao suradnju, uz obrazloženje u kojem se spominju "nanošenje štete ugledu poslodavca" i slične trice.

Indikativno je da je medijska kompanija odlučila prema svome djelatniku poduzeti drakonsku mjeru, umjesto da ga kazni na neki blaži način. Mogla mu je izreći suspenziju u trajanju od nekih petnaest minuta, recimo. Ili ga poslati da odjeven u istu majicu snima bijesne splitske brodograditelje i u rekordnome roku povrati "ugled poslodavca". Ili ga čak uputiti da se predsjednici Vlade javno ispriča, tako što će se na sljedećoj sjednici pojaviti u majici s parolom suprotna sadržaja: "Trebam seks, jer me Vlada ne j....!"

Pa ipak, kolegijalni mediji koji opslužuju središnji malograđanski korpus, dakle društvenu većinu, braneći opća načela slobode govora, kriknuli su u smjeru Jadranke Kosor, a ne i uprave RTL-a. Doista, da je premijerka parolu na snimateljevim prsima doživjela kao šalu, ili je mudro ignorirala, do otkaza ne bi došlo. Ništa se ne bi zbilo ni da je prpošni kamerman natpisom na majici provocirao neke od nazočnih koji ne pripadaju političkoj eliti - na primjer: "Snimatelj lijevo od mene me j.... svaki dan" - pa makar kolega "from the left side" načisto popizdio i obznanio da to više "neće tolerirati".

Priroda reakcije gospođe Kosor, tvrde dežurni komentatori, dovela je do otkaza medijskome djelatniku i demonstracije gušenja slobode izražavanja. No, što u tome ima normalno i - važnije - kakve to veze ima s predsjednicom Vlade? Nije li otkaz medijskome djelatniku sramotan bez obzira na njezinu reakciju? Blagi nervni slom, uostalom, mnogo je manje od onoga što zaslužuje. Složni medijski kor, međutim, zauzeo je kolaborantsku pozu lažne žrtve: zbog jedne histerične i neduhovite babe prisiljeni smo otpuštati naše ljude! Zašto se, do đavola, ne ponaša ležerno, pa ni naša servilnost ne bi bila popraćena nelagodnim incidentima?

Osobno ne mogu prožvakati ni činjenicu da u uvjetima liberalnog kapitalizma poslodavac postaje posjednik kompletnih egzistencija svojih uposlenika - pa ima pravo na njihova tijela, duše i odijevne navike - a kamoli takvu demokratsku kritiku vlasti kojom pokornici dižu galamu jer su se prisiljeni ponašati kao govna. Što bi nas se ticale prijetnje Jadranke Kosor ako ih ona ne može osobno ostvariti? Zašto bi one služile kao olakotna okolnost glavosječama s RTL-a?



Odgovori bivaju jasni znamo li da je potez uprave RTL-a tek simptom generalnog stanja duha. Koliko god se trudio, ne mogu se sjetiti ni jedne veće televizijske i novinske kuće u Hrvatskoj koja nije otpuštala svoje novinare, ili im zabranjivala pisati, u znak solidarnosti s uvrijeđenom političkom klasom. Primjere je suvišno navoditi, tek - udruženim naporima stvorena je medijska kultura u kojoj je povučen znak jednakosti između krotkosti i "profesionalnog ponašanja".

Trebalo je, naprotiv, uvažiti punu slobodu gospođe Kosor da dobiva histerične napade, pošto ih je svojim radom i zaslužila, a zatim je suočiti sa svom silinom autoritarne nemoći, dotući je spoznajom da ne može pokrenuti mehanizam odmazde, čije se korištenje "neće tolerirati". Sjekiru je valjalo upotrijebiti da se otfikari upereni kažiprst, a ne glava nadobudnog drznika.

No, tada se ne bi radilo o zajedničkom poslu kontroliranja društva, o postavljanju bodljikave žice za ograđivanje prostora "političke korektnosti", unutar kojeg će se aranžirati poželjna i svima prihvatljiva količina javnih napetosti. Naricati nad ugroženom slobodom govora tako što će se prozivati vlast, a štedjeti mediji, znači podupirati jedne i druge, tj. jedne te iste.

Nevoljni snimatelj Cvirn bio bi mi mnogo simpatičniji da je svoje modne provokacije njegovao i u vrijeme premijerkina prethodnika, umjesto što ga je suknja na vlasti potakla da naknadno otkrije zatomljenu hrabrost (u tom mu smislu želim da muški podnese konzekvence, recimo tako što će prošetati Markovim trgom u majici s natpisom "Poslije j..... nema kajanja"), ali mu se mora priznati da je, u trenutku dok je obavljao posao za moćnu medijsku kompaniju, makar i nehotično odaslao važniju poruku: slobodan medij je majica, a ne televizija.

Novosti/e-Novine.com