Socijalizam u SFRJ, socijalizam danas

Okruglim stolom na temu „Socijalizam u Jugoslaviji, socijalizam danas: što je dovelo do raspada Jugoslavije?" otvorena međunarodna konferencija „Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma danas" koja će u Zagrebu trajati do 7.5., a održava se u sklopu trećeg Subversive Film Festivala koji će trajati do 25.5. Okruglim stolom moderirao je povjesničar Tvrtko Jakovina, a sudjelovali su Rastko Močnik, Stipe Mesić, Predrag Matvejević i Budimir Lončar, prenosi H-alter.org.

Okrugli stol se odvijao u tri diskusijska kruga.

Prvi krug polemizirao je Jugoslaviju kao oblik vladavine koji se nastavio na „slične oblike vladanja karakteristične za ove prostore, koji je zaostajao za Zapadom" čime je moderator pokušao uspostaviti odnos ekvivalencije između monarhija i Jugoslavije, no Rastko Močnik odgovorio je da je Jugoslavija radikalni prekid tradicije i da je nastala na temeljima antifašizma i socijalne revolucije, te da je socijalizam s obzirom na gospodarske indikatore izvukao Jugoslaviju s periferije. Rast BDP-a u pedesetima iznosio je oko 10 posto da bi u šezdesetima opao na 6-7 posto. Ako danas više nalikujemo Europi, to je zbog toga što Europa zaostaje.

Stipe Mesić isticao je ustrojbenu dimenziju Jugoslavije kao konfederacije prema Ustavu iz 1974. u kojem je svaka republika proglašena državom koja ima pravo izaći iz konfederacije kad poželi. Rekao je da se u periodu između 1969. i 1971. tražilo da „federacija federira", odnosno da se borilo za to da svaka republika raspolaže s onim što zaradi, no zemlja je bila precentralizirana da bi taj plan uspio.

U Jugoslaviji - samoupravnom socijalizmu - postojala je veća sloboda nego drugim u zemljama realsocijalizma, pa je stoga demokratizacija bila moguća. Virtuoznim vođenjem politike federacija je prerasla u konfederaciju. Zbog ustava iz 1974. i prava na samoopredjeljenje nije moralo doći do rata, no Milošević je to pravo tumačio kao pravo naroda, a ne država na samoopredjeljenje i nije priznavao Ustav iz 1974. tvrdeći da bi se hrvatski Srbi opredijelili za život u Jugoslaviji, a ne Hrvatskoj.

Mesić smatra da je moglo doći do mirnog razdvajanja i da se moglo lakšim putem nastaviti proces demokratizacije društva. Rastko Močnik tu navodi primjer Beogradske šestorke iz 1984./'85., što je bio posljednji staljinistički proces, iz kojeg je vidljivo da je i u realsocijalizmu, barem onom jugoslavenskog tipa, moglo doći do demokratizacije jer je u Sloveniji tada postojala veća sloboda govora nego sad. Sad su, naime, svi mediji privatni i ako ne žele nešto objaviti, jedina je mogućnost osnivanje vlastitih novina, no to se može samo ako imaš novce. Močnik ističe da se prava sloboda govora mogla postići samo uz društveno vlasništvo.

Danas se posve krivo konstatira da čak ni Josip Broz Tito nije mogao predvidjeti propast financijskog kapitala i banaka

U drugom krugu, na pitanje moderatora je li hladni rat, odnosno željezna zavjesa, bilo ono što je držalo Jugoslaviju na okupu, Budimir Lončar odgovorio je da su antikomunisti tvrdili da je hladni rat nastao kao posljedica komunističkih ideja, no da je zapravo hladni rat onemogućio širenje socijalističkih ideja. Istaknuo je tri elementa politike Sovjetskog Saveza: antifašizam, pokušaji da se svjetski revolucionarni potencijali podvedu pod sovjetsku politiku i pod Staljinom izmanipulirani ruski nacionalizam koji je trebao biti kvasac za prva dva elementa.

Lončar je, također, ustvrdio da su hladnoratovske borbe za prevlast dodatno limitirale proces demokratizacije. Po završetku hladnog rata trebalo je početi provoditi multipolarni sistem: da svaka država sama bira sistem u kojem će živjeti i da se treba prakticirati demokracija među državama, te kad bi to profunkcioniralo, profunkcionirala bi i demokracija na unutardržavnoj razini. Također je citirao Willija Brandta koji je rekao da je sad kad je propala Jugoslavija, vrijeme za socijalizam.

Močnik je ustvrdio da raspad Jugoslavije treba promatrati u širem kontekstu - raspadom socijalne države na Zapadu koji je započeo s Reaganom i M. Thatcher, te je problematizirao činjenicu da su realsocijalistički sustavi dulje opstali nego socijaldemokratski, te da je do raspada socijalne države došlo upravo u centru, na Zapadu, prije nego na periferiji. To je vrijeme stagnacije stope profita i zamrzavanja realnih plaća, te rastućeg pritiska na radnike. Pad profitne stope doveo je do opadanja kupovne moći te je odgovor na problem plasmana proizvoda pronađeno u globalizaciji i širenju i otvaranju novih tržišta kao i životu na kredit.

U trećem krugu koji je tematizirao socijalizam danas, iznenađujuća je bila izjava Predraga Matvejevića o tome kako „nitko nije mogao predvidjeti propast financijskog kapitala i banaka". Močnik je zaključio kako kapitalizam ne smije opstati jer će uništiti planet te da socijalizam ostaje kao ideja koju treba postaviti drugačije - s obzirom na historijski socijalizam - i na globalnim temeljima. Ostaje i ideja solidarnosti u društvu nasuprot ideji rata svih protiv svih, zaključio je Močnik.

h-alter.org/radiosarajevo.ba