San Francisco Chronicle: BiH ima najgori školski sistem u Evropi

Ništa se nije promijenilo sa novom školskom godinom - segregacija učenika i dalje je realnost u mnogim bh školama. Koliko su dugoročne i opasne posljedice prakse zvane "dvije škole pod jednim krovom" analizira časopis San Francisco Chronicle u tekstu novinarke AFP-a Aide Čerkez Robinson, objevljenom prije dva dana.

Prošlo je podne i tinejdžeri koji su upravo naučili kako je njihov glavni grad Zagreb u susjednoj Hrvatska, napuštaju zgradu Gimnazije u Stocu. Za nekih sat vremena učionice će ispuniti djeca koji će učiti kako je njihov glavni grad Sarajevo u Bosni i Hercegovini.

Četrnaest godina nakon rata BiH 1992-95, mladi iz bošnjačkih i hrvatskih obitelji pohađaju istu školu, ali su odvojeni jedni od drugih i uče iz različitih udžbenika.

Imajući u vidu i bosanske Srbe u svom dijelu zemlje, kritičari zaključuju da je ovakav školski sistem jedan od najgorih primjera segregacije u Europi - onaj kojim se proizvode generacije spremne za manipulaciju od strane nacionalista.

U Bosni i Hercegovini živi samo 3,5 miliona ljudi, ali škole u ovoj zemlji uređuje 14 ministarstava, a u mnogima od njih odluke donose ljudi koji imaju korist od segregacije.

Vedran Zubić, professor u jednoj srednjoj školi u Sarajevu ovaj problem vidi kao nastavak ratne nacionalističke retorike. "Imamo generaciju mladih, netolerantnih, nacionalno izoliranih i etnički isforsiranih učenika koju nacionalistički političari koriste kao instrument” kaže on.

Stolačka škola je primjer bosanske poslijeratne prakse "dvije škole pod jednim krovom".

Ovu praksu osmislili su u OSCE-u (Organizaciji za sigurnost i suradnju u Europi) kao hitan, ali privremeni odgovor na problem obrazovanja djece onih roditelja koji su se odvažili na povratak u svoje prijeratne domove, u gradovima podvrgnutim etničkom čišćenju.

Stolac je grad na jugoistoku države blizu granice sa Hrvatskom, a tokom rata su Hrvati iz ovog grada istjerali većinu bošnjačkog stanovništva. Oni koji su se vratili, u školama su bili suočeni sa hrvatskim udžbenicima.

Bosanski Hrvati za sebe uče kako su pripadnici hrvatskog naroda koji žive u pokrajini Hrvata u Bosni. Gotovo 99 posto bosanskih Hrvata imaju hrvatske putne isprave i glasaju na hrvatskim izborima.

Za vrijeme bivše SFRJ koja je nestala devedesetih godina, Srbi, Hrvati i Bošnjaci su zajedno pohađali školu, a učili su iz jedinstvenih udžbenika iza kojih je stajala komunistička vlast.

Rat je otvorio ponor između etničkih skupina u BiH, a mirovni sporazum donio je podjelu zemlje na srpsku mini-državu i bošnjačko-hrvatsku federaciju. Segregacija je postala način života.

Odbijajući da im djeca uče povijest i jezik susjedne zemlje, povratnici Bošnjaci su isprva formirali škole za svoju djecu u privatnim kućama, gdje su se učili bosanski jezik i povijest.

Bošnjaci, na primjer, u udžbeniku iz geografije mogu pročitati da "muslimani ne napadaju sakralne objekte, za razliku od ostalih", dok Hrvati mogu naučiti kako su "Muslimani etničke skupina, a ne religija"

Misija OSCE-a u BiH nakon rata je prisilila hrvatsko rukovodstvo u školama da ustupe Bošnjacima školske zgrade na korištenje, makar u popodnevnim satima. Prvi dan nastave, hrvatsko školsko osoblje je napravilo barijere od stolica i stolova, kako bi razdvojilo djecu.

Američko veleposlanstvo u Bosni pozvalo je ove godine Martina Luthera Kinga III, sina ubijenog čelnika građanskih prava Martina Luthera Kinga, da razgovara s učiteljima i učenicima o ljudskim pravima i segregaciji.

No, u Stocu je King shvatio da je san koji je jednom usnio njegov otac, ovdje još uvijek samo san. Sam se uvjerio da su prilikom njegovog obraćanja učenicima Hrvati sjedili naprijed, a učenici Bošnjaci nazad.

Merima Tabaković, sedamnaestogodišnja učenica iz bošnjačke obitelji ukazuje na očite primjere diskriminacije u stolačkim učionicama. Po njenim riječima - bošnjački učenici ne smiju ući u školu prije popodnevnih sati, čak i ako vani pada kiša.

"Zimi oni isključe grijanje čim počne druga smjena", dodaje njena kolegica Azra Isaković. Učenici inače rijetko govore o razdvajanju, jer, kako kaže ova učenica "To je tabu".

Claude Kiffer, voditelj OSCE-ovog odjela za obrazovanje kaže kako je ovo trebalo biti privremeno rješenje dok ne bude usvojen novi nastavni plan za cijelu zemlju. Ali to se još nije dogodilo. Zato se praksa “dvije škole pod jednim krovom” proširila na veći dio područja koji dijele Bošnjaci i Hrvati. Danas više od 50 škola djeluju na ovaj način.

Nevladine organizacije i OSCE sada pozivaju na kraj segregacije. Obrazovanje je trebalo biti dio Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat, ali tada, 1995 godine, malo ko je mogao razumjeti dugoročnu štetu koju bi odvojene škole mogle proizvesti. "Nepostojanje istinske reforme obrazovanja koja bi vodila u zajedničku budućnosti potkopava i mnoge druge reforme", kaže Kiffer. Dodaje kako ovakav sistem kreiraju tri grupe građana koje ne znaju ništa jedni o drugima i nemaju interkulturalne vještine." On upozorava: "Na dugoročnom planu ovo bi moglo pridonijeti raspadu zemlje."

David Skinner iz organizacije Save the Children navodi kako je oko pola svih svjetskih mirovnih sporazuma nakon pet godina propalo, upravo iz razloga što je bilo zanemareno pitanje obrazovnog sistema, kao i zbog toga što su postojeći sistemi proizvodili građane sa neizgrađenim kritičkim razmišljanjem.

Ova neprofitna grupa nedavno je organizirala međunarodnu konferenciju u Sarajevu na kojoj su sudionici pozvali Ujedinjene nacije da počnu uključivati problem obrazovanja u buduće mirovne sporazume.

Na taj način, kaže Skinner "možemo umanjiti broj mirovnih sporazuma koji propadaju”.

sfgate.com/radiosarajevo.ba