Neven Anđelić: Vjerske zajednice i imovina

Piše: Neven Anđelić, za Radiosarajevo.ba

Hrvatska država izgubila je spor pred Evropskim sudom za ljudska prava te joj je naloženo da promijeni zakonske uredbe i ukine diskriminacijske politike prema malim vjerskim zajednicama. Odluka suda u Strasbourgu dolazi skoro na godišnjicu presude istog suda protiv Bosne i Hercegovine zbog diskriminacijskih ustavnih i zakonskih odredbi prema pripadnicima etničkih manjina.

Država Bosna i Hercegovina u međuvremenu nije ništa učinila da ukine diskriminaciju prema dijelu svojih građana dok će odluka protiv Hrvatske, a u korist malih vjerskih zajednica, imati moguće reperkusije i po bosanskihercegovačke vlasti. Važnost ovih presuda je u izjednačavanju u pravima svih građana i zajednica, što etničkih, što vjerskih, te njihovoj zaštiti od moguće diskriminacije.

Slučaj stana sarajevskog kardinala ponovno je vratio u žižu diskusiju o restituciji na čemu su posebno glasne vjerske zajednice, barem one tri koje dominiraju Bosnom i Hercegovinom. One su dijelom već uspjele u nakani vraćanja u posjed imovine koja im je pripadala prije više od pola vijeka.

Glasnost njihovih tvrdnji i zahtjeva stvara utisak da je riječ o manjem, gotovo minornom dijelu, iako primjeri udarničke izgradnje muslimanskih, katoličkih i pravoslavnih objekata govore da ove zajednice baš i ne oskudijevaju s imovinom i finansijama.

Šta je sa imovinom manjinskih zajednica?

Tako se ponovno vraćamo manjinama, malim zajednicama čiji su preci takođe imali značajne posjede u godinama koje su prethodile Drugom svjetskom ratu.

Zanima me hoće li bučni advokati povrata u posjed velikih vjerskih zajednica nekih od najmarkantnijih objekata u gradovima Bosne i Hercegovine biti jednako glasni kada se pojavi zahtjev, recimo, male kršćanske grupe, gotovo pa nepostojece u Sarajevu, da im se vrati predivna zgrada u kojoj je smještena Akademija likovnih umjetnosti. Ta zajednica ima jednako pravo, shodno presudi u Strasbourgu protiv Hrvatske, kao i, recimo, Pravoslavna crkva koja glasno traži povrat zgrade Ekonomskog fakulteta u Sarajevu ili Katolička crkva kojoj je dijelom vraćen uništeni prostor svojedobno Poljoprivrednog fakulteta.

Ukoliko bi se sve vratilo originalnim vlasnicima, mada je posebno pitanje određivanja vremena restitucije, očito je da bi mnoge društvene funkcije postale ozbiljno ugrožene, prvenstveno obrazovanje.

Kada već sve vodeće religije zagovaraju brigu i skrb za običnog covjeka, posebno za one manje moćne, mlade i djecu, zar ne bi mogli njihove vjerske vođe odustati od megalomanskih zahtjeva i u praksi potvrditi riječi iz svetih dokumenata. Djeca i mladi sasvim sigurno imaju više koristi od škola, bolnica, fakulteta i akademija nego od bilo koje crkve ili džamije. Nova vlast će morati slijediti evropske sudske odluke te stimulirati vjerske vođe da zaista počnu brinuti za svoj puk.