Nerzuk Ćurak: kriza neoliberalizma i ljevica

Prof. Ćurak, koji je izlaganje počeo najoštrijom osudom prijetnji smrću Bakiru Hadžiomeroviću i drugim novinarima magazina "60 minuta", kazao je da je socijalizam prošle godine bio treći najtraženiji pojam na Internetu.

Naime, mnogi neokonzervativci u Sjedinjenim Državama, suočeni s mogućnošću pobjede Baracka Obame na predsjedničkim izborima, govorili su da je moguće da on uvede jednu vrstu socijalizma u zemlji koja je "s one strane socijalizma".

Naravno, naglašava Ćurak, Obama nije socijalist, ali je u inauguralnom govoru rekao neke stvari koje se mogu staviti u kontekst liberalnog socijalizma. Tu je Ćurak posebno izdvojio njegovu poruku američkim radnicima da trebaju pristati i na smanjenje plaća kako njihove kolege ne bi ostale bez posla, što je suprotno svim dosadašnjim američkim iskustvima.

U osam godina vladavine Georga Busha bili smo svjedoci najrigidnijeg trijumfa konzervativnog neoliberalizma, koji je "zgadio liberalizam mnogima". Zato Ćurak ističe da, iako je liberalizam postao opće mjesto u demokratski uređenim državama, neoliberalizam je svojom demonstracijom moći učinio da liberalizam dobije obrise koje ne zaslužuje.

Po njegovim riječima, globalna recesija uzrokovana je odijumom vladajuće elite prema bilo kakvoj regulaciji tržišta, tako da je u suštini pohlepa ta koja je dovela u pitanje neoliberalizam. On ukazuje da je neoliberalizam karakteriziran i virtualnom ekonomijom, gdje je predstava važnija od stvarnosti i u kojoj je moguća percepcija da je svijet moguć bez rada.

Smatra da je teško očekivati da će Obamina pobjeda značiti povratak na kult rada. Globalizacija je proteklih godina bila dominantno desničarski projekt, a ljevica se prilagođavala globalizaciji tako što se pribižila centrističkim silama.

Međutim, kriza zahtijeva promjenu predznaka globalizacije, koja treba da dobije lijevi predznak, odnosno radikalni reformizam koji će vratiti svijet u prihvatljive tračnice, ocijenio je Ćurak. On je skeptičan da će se globalizacija humanizirati i upozorava na širenje nejednakosti. Svaki dosadašnji pokušaj izlaska iz kapitalizma završavao je velikim nasiljem i ta zbunjenost blokira dinamizam.

Kada je BiH u pitanju, Ćurak kaže da je "radikalni pesimist". BiH je mogla iskoristiti svoje zaostajanje da ne ponavlja greške drugih, ali unutar dejtonskih gabarita ljevica nema gotovo nikakvu šansu. Sistem u BiH je tako šizofren da svako svoju programsku ideju mora nacionalizirati, odnosno u realnoj političkoj utakmici degradirati svoju političku ideju.

Na promjene jedino sugerira strašna ekonomska kriza. Međutim, Ćurak ne smatra da je zbog toga moguće očekivati jednu prekoentitetsku ili prekonacionalnu pobunu. On prije očekuje neku primitivnu vrstu nacional socijalizma.

Za 14 godina od Daytona nije urađeno ništa, a u unutarnjoj strukturi države uvijek postoji mogućnost izbijanja nasilja. Evropska unija nema snage da riješi probleme, a Sjedinjene Države nisu više zainteresirane.

Ćurak je zaključio da ovakav poredak u BiH zahtijeva svog neprijatelja. A ako toga nema, to znači "da smo pristali biti zombiji ovog sistema".