Nedim Jahić: Queer Festival kao historijska činjenica

Piše: Nedim Jahić

Bit bosanske stvarnosti jeste njena potrošenost. Tematika kojom se bave osvrtnici i dosvrtnici svrstava se u red mahalskog prepucavanja. Naravno, ništa manje se ne može ni očekivati od svijeta koji za sitan dinar pokušava proizvesti sedmične historijske vijesti, kakvih se i u ovako naopakoj zemlji nije moglo nakupiti za godinu.

Već je odavno jasno kakav je način razmišljanja promašenih filozofa koji su se kanili nametnuti kao moralni autoriteti unutar Bošnjaka. Njihova osnovna doktrina je unošenje straha i pretvaranje društvene manjine u prijetnju po nekakvu uzvišenu većinu, po sličnom konceptu na kojem su začeti svi masovni zločini i stradanja kroz stoljeća ljudskog društva. Ovaj poduhvat im redovno završava krahom, budući da građanstvo ima sepet stvari više hitnosti od namišljene velesvjetske antibosanske urote.

Nije uopće ni bitno ko je šta sada izvalio o zavjeri ove vrste, pa mu je na to još prostor i relevantnost dao kakav regionalni komentator svega što se zbiva na Balkanskom poluotoku. Mnogo je bitnije ono na šta nam ukazuje diskusija o izabranim temama. Ovog puta, kao i po ko zna koji put na red je došao queer pokret u Bosni i Hercegovini. Isti onaj koji se ustoličio u svetost, jer svi trebaju vjerovati da ga ima, ali ga niko ne vidi.

Realnost je da homofobija i govor mržnje u Sarajevu nemaju opipljive mase kojoj pružaju nekakav otpor i koju bacaju na javni linč. Daleko od toga da je Sarajevo Jagodina, pa da ovdje gay populacije nema, ali queer pokret kao takav ne djeluje javno i otvoreno, te samim tim nije relevantna strana u otvorenoj raspravi. Ostaje nam zaključiti da ludi prvosaffovski filozof vodi polemiku s duhovima. Vjerovatno iz razloga što jedino na taj način može izaći kao pobjednik i upisati to u referencu ozbiljnih uspjeha njegovog mu dugogodišnjeg hobija – društvene analize.

Pomalo je nevjerovatno da i dan danas, tri godine kasnije, Queer Festival u Sarajevu zaslužuje prostor u medijima, pa čak i u negativnoj kritici. Samim položajem koji mu domaća fašistička elita daje u svojim osvrtima na stanje u zemlji, isti se može titulirati za događaj koji je obilježio prošlu deceniju. Naime, vrlo malo vijesti je ostavilo takav trag da ga se sa margina dnevne politike dovede u poziciju datuma kojeg će ljetopisci uvesti u rubriku „Dogodilo se na današnji dan“.

I ovo ljeto nije prošlo bez ukazivanja na "bezobrazluk" šake hrabrih koja je svjesno ili nesvjesno nameračila ovo dešavanje naroda i angažirane umjetnosti smjestiti u vrijeme Ramazana, te daleke 2008. godine.  S druge strane, već se treći august malo ko stigne zapitati, šta se dogodilo, pa je svetost prošla „neokaljano“ 2009., 2010., a evo sad će i 2011. proći čista k'o suza?

Pamtit će se izgleda ta 2008., poslužit će kao inspiracija za redovni godišnji tekst koji će uletiti fašisoidnim komentatorima i njihovim građanskim antipodima kao kec na desetku u vrućim ljetnim danima bez vijesti i događaja. Sve dok se jednog dana, onako dotrajali i marginalizirani, svi zajedno ne povuku u noć kao što je prije šest Bajrama u tmini nestao i LGBT pokret u Bosni i Hercegovini?