Nedim Jahić: Pluralizam interesnih skupina

Piše: Nedim Jahić, za Radiosarajevo.ba

Naime, narodi nisu bitni u cijeloj priči. Kolektivna etnička prava u Bosni i Hercegovini, dovedena su do svog apsurda, budući da se njima raspolaže i trguje u borbi za osiguranje pozicija u vlasti.

Dakle, ostvarili smo nešto što je između feudalne etnokratije i demokratije neoliberalizma, što se u konačnici svodi na postojanje jasno definiranih interesnih skupina koje hipnotiziraju javnost i vladaju gomilom.

Cijena trećeg entiteta i 'države za čovjeka'

Ono što građanima ove zemlje, a ako hoćete i konstitutivnim narodima, onako kolektivno i u toru, nikada nije stiglo do glave jeste da se u nastojanju ostvarenja sitnih osobnih interesa, sve može prodati. Tu sve ima cijenu, pa i fundamentalni segmenti politike na kojima stranke ostvaruju svoje izborne rezultate. Bila to država za čovjeka ili treći entitet.

Jedina razlika koju možete vidjeti između bošnjačkog i izbornih korpusa hrvatskog i srpskog naroda, jeste pluralizam interesnih skupina. Tu naravno ne govorimo o različitosti ideologije, već jednostavno o činjenici da niti jedna politička opcija nije uspjela ostvariti dominaciju u trećoj kući već duži niz godina.

Isto traje od prvih izbora nakon rata: od formiranja Stranke za BiH, preko vremena Alijanse, unutarstranačkih kolebanja SDA, preko povratka Silajdžića, crvene jeseni SDP-a, te dolaska četvrtog razmetnog sina Fahrudina Radončića.

Pluralizam interesa i talova

Upravo je taj pluralizam, ne vizija i ideja već interesa i talova, ono što zapravo suštinski i otklanja strah pripadnika drugih naroda da će Bošnjaci smoći snage samovladati u zemlji Bosni, prije svega zbog klasičnog političkog prostitucije njihovih lidera i sitnih čaršijskih interesa na kojima je cijela nacionalna ideologija zasnovana.

S druge strane, unutar srpskog i hrvatskog izbornog korpusa, danas suvereno bujaju SNSD i HDZ BiH, te se dominantnim položajem u svojim etničkim krugovima postavljaju kao zaštitnici nacionalnih interesa, premda iza cijele predstave o Čuvarima naroda, jasno leže privatni ekonomski interesi. Što bi u konačnici svima trebalo biti jasno, ali očigledno i nije, pa vrijedi ponoviti.

Oni se dobro drže u foteljaškoj borbi, čuvajući leđa jedni drugima, dok Tihiću pucaju veze i šavovi, pričajući o kompromisu, a Lagumdžija još uvijek merači Špirićev kabinet. Naspram njega i dalje stoji „srpsko-hrvatski blok“ koji se uvezanim djelovanjem zalaže za pravo hrvatskih predstavnika (pravo Dragana Čovića) na poziciju u Vijeću ministara i urlaju o bošnjačkom zulumu.

No, nije upitno da je mnogo toga sporno i nesavjesno u odnosu SDP-a prema hrvatskom korpusu, ali se vrijedi osvrnuti na činjenicu da bošnjački socijaldemokrati samo prate uzorak ponašanja koji su SNSD i HDZ BiH na dva različita primjera već ostvarili u praksi.

Sitno politikantsko klanje

Tako, Ljubo Bešlić, već drugi mandat gazi na mjestu gradonačelnika Mostara, iako je ta pozicija dio prešutnog dogovora o etničkoj rotaciji. Kada pitaju zašto Mostar drugačije, rijetko pitaju zašto BiH drugačije, pa bi se sad ovo pitanje moglo vratiti HDZ BiH, dok se krvavo bore za uhljebljenje svog posljednjeg hercegovačkog SOKOLA.

S druge strane, u Republici Srpskoj su Bošnjaci potpuno isključeni iz podjele ključnih pozicija u sistemu, što je ovih dana predmetom panične diskusije u Vijeću naroda RS, koje je inače stalno nadležno za slanje unaprijed odbijenih žalbi Ustavnom sudu RS.

I ovo natezanje će se naravno opravdati time da nije definirano koliko kome, nego koliko kome 'najviše', ali se to potpuno analoški može vezati za ono što se dešava u Vijeću ministara, te ono što se dogodilo u borbi za poziciju gradonačelnika Mostara.

Ipak, u silnom politikantskom klanju, gdje se idealistima iz reda hrvatskog naroda, metafora ugroženosti polako prestrojila sa priče o trećem enitetu na poziciju mandatara državne vlade, zapravo se čini da bi uskoro mogli možda i vidjeti neki „kompromis“.

Iz svezadovoljnog dogovora, vrlo je vjerovatno da će Hrvati izaći bez trećeg eniteta i bilo kakve institucionalne garancije za ravnopravnost, Bošnjaci bez ispunjenja ijednog ozbiljnog zahtjeva koje je „stranka-pobjednik“ dala u svojih pet politika, a nasmijani će iz Parlamenta izaći Čuvari.

Kako se izvući iz postojećeg stanja čistog obraza? Ako pitate za konkretna rješenja, u svojim ranijim tekstovima sam spomenuo neka od njih. Sa hrvatske strane to bi bilo provesti ustavne reforme prema načelima Kreševske deklaracije (link), prije svega kreirajući mehanizme koji će primorati sve političke predstavnike na konsenzus, uslovljavajući formiranje vlasti rješavanjem ovog pitanja.

Potrebno ostvariti jedinstvo u Federaciji

Također, uzimajući u obzir postavljene ciljeve i činjenicu da je treći entitet moguć  koliko i građanska država danas u Bosni i Hercegovini, temeljno jedinstvo potrebno je ostvariti u Federaciju, budući da stanje u kojem je jedna strana saveznik partneru izvan tog institucionalnog okvira, trajno dovodi do nestabilnosti srednjeg nivoa vlasti.

Naime, u trenutnim postavkama, SNSD ima manevarski prostor u kojem može provoditi samovolju i politiku bez traganja za kompromisom, što SDP ili HDZ BiH sigurno ne mogu, budući da nemaju institucionalni okvir za takav monopol ideja. Pozicije u Federaciji bi mogle zapravo značiti potencijal za pozitivne reforme, u odnosu na ono što se dešava u Republici Srpskoj, ali je očigledno da se postojeći etnopolitički balans posmatra kao prijetnja za stvaranje, a ne kao brana predominaciji politika.

Bošnjačka politika: nerealne vizije BiH

S druge strane, bošnjačka politika koja se zapravo često bazira na nerealnim vizijama Bosne i Hercegovine, u svom temelju ima nastojanje postizanja promjene stanja. No, takvo što se ne može ispuniti ako se ključne političke opcije ponašaju kao da sutra ne postoji. Ona se mora strateški postaviti i u formiranju vlasti postavljati uslove-niže vrste od trenutnih (od kojih u konačnici mora odustati), ali dovoljnih da bi se prepoznala kao grupacija sa principima, što to danas nije slučaj.

Tako bi kroz nastojanje stvaranja dogovora, morala biti ozbiljno razmotrena pitanja državne imovine, problem dvojnih državljanstava, institucionalna ravnopravnost na svim nivoima (prije svega u RS, gdje su takvi mehanizmi daleko od onih u Federaciji) te jasno definiranje rotacije u Bosni i Hercegovini, koja bi uključila i ključne pozicije na nivou lokalne samouprave. Bez toga bi formiranje vlasti na državnoj razini bila izdaja, a ne spas Bosne i Hercegovine.

Jasno je da bez konkretne poltike neće biti rezultata, ali to svakako rijetko kada donosi sankciju u našoj zemlji. Vrlo vjerovatno da će vas i bez postignutih  ciljeva u naredne četiri godine, Čuvari opet uzeti na staroj priči. Neki će razglabati o ekonomskim regijama, građanskoj državi, ljudskim pravima, neki opet o samoupravi, federalnim jedinicama, ravnopravnosti i zaštiti od Drugih koji se kane naciju ugroziti. Naivna masa će i dalje sjediti u mjestu, tražeći nove krivce i neprijatelje. Do tada, uživajmo u još jednoj epizodi mraka.