Nedim Jahić: Između vlasti i ravnopravnosti

Piše: Nedim Jahić, za Radiosarajevo.ba

Sa blokovskim podjelama među strankama koje su izborile svoje predstavnike u zakonodavnim tijelima države, entiteta i kantona, u javnosti kao da se stvorio privid da će se formiranje vlasti u zemlji zaista zasnivati na nekakvim principima.

Želje i pozdravi koalicijskog bunila

Istina, niti jedna od postavljenih platformi nema jasnog političkog smisla, a o realnoj procjeni stanja da i ne govorimo. HDZ BiH i HDZ 1990 su ušli u savez za ostvarenje ravnopravnosti i zaštitu interesa hrvatskog naroda, navodeći da će svoje nesuglasice i razlike staviti po strani u tom svetom cilju. Zaboravili su izgleda, Ljubić i Čović, da su se barem onako formalno i za javnost znano, razišli upravo na čuvenom „aprilskom paketu“ i njihovoj razlici u idejama puta kojim se zaštita hrvatske konstitutivnosti i prava treba ostvariti u bosanskohercegovačkoj političkoj zbilji.

S druge strane je vesela pravaško-ljevičarska koalicija sastavila zajedničku platformu, koja se praktično dobrim dijelom odnosi na državni nivo, iako se ovi kane na njoj praviti vlast na entitetu, te koja se kao takva neće moći ostvariti (budući da na nju SNSD i ne gleda sa pretjeranim entuzijazmom), a koja uz to rijetko navodi konkretna rješenja, već u nebo diže ideju sveopćeg konsenzusa o potrebi temeljitih reformi. Kroz par dana su krenule press-konferencije, koje su iznjedrile brojne mudrolije i kontradiktornosti, a sve to naravno nije zaobišla vriska iz lokalnih odbora različitih stranaka, gdje se predstavnici SDA i SDP, ili HDZ 1990 i HDZ BiH, najčešće ne mogu gledati ni na slikama, a kamoli u zajedničkoj vladi. Ipak, nesmotrene izjave su najčešće dale zapravo sliku stvarnog stanja na terenu.

Tako je na posljednjoj konferencije HDZ BiH, Čović mudro zaključio da se SDP-ova koalicija formirala u cilju slabljenja položaja HDZ BiH, te je istovremeno obznanio da nije isključeno sudjelovanje u vlasti sa SDP-om, ako se dogovore oko „nekih“ ključnih stvari. Konkretni primjer na šta se tačno misli pod tim, naveo je pitanje pozicije predsjedavajućeg Vijeća ministara. Iz svega se jasno može prepoznati da bi čvrsta ruka „stožerne“ stranke smatrala riješenim položaj Hrvata u BiH, onog trenutka kada bi se dokopali toliko puta spomenute fotelje kvazi-premijera države.

Čović je završio sa osvrtom na ovu godinu, utvrdivši da je HDZ BiH ispunio postavljene ciljeve: nova zgrada i postignuti planirani izborni rezultati. Naravno, o onim ciljevima koji spadaju u neispunjena obećanja biračima ovom prilikom nije bilo riječi. No, kako danas hrvatske stranke planiraju ostvari ravnopravnost o kojoj toliko govore, a njihovi predstavnici su kadar zapaliti svoju platformu za kakvo dobro uhljebljenje na čelnim pozicijama u zemlji?

Izlazna strategija za ravnopravnost

Izlazna strategija postoji, kada bi to predstavnici stranaka, koje su po samoodređenju ustanovljene kao zaštitnice interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, iz kojeg crpe puni legitimitet i pravo zastupanja, željeli istinski i ostvariti. Djelovanje u pravcu reforme sistema kako bi se uspostavile garancije  da u budućnosti neće preglasavanjem i drugim mehanizmima biti moguće zaobići ih ili dovesti u najlošiju poziciju pri formiranju vlasti, može se ostvariti samo uz politiku zasnovanu na jasnim principima.

U tom slučaju raznorazni tabornici ne bi išli u zagrljaj Dodiku ili Lagumdžiji, već bi se postavili pragmatično i gledali stvari malo dalje i sa više odgovornosti prema onima koji su ih birali. Tada bi se moglo ozbiljno govoriti i o zaustavljanju formiranja izvršne vlasti, dok novouspostavljena zakonodavna vlast ne bi provela punu reviziju svih ustava (državnog, entitetskih i kantonalnih) i zakona koji reguliraju pitanja kolektivnih prava konstitutivnih naroda. Postojeći sistem bi doveli u ćorsokak iz kojeg bi jedini izlaz bila stvarna reforma.

U takvom odnosu snaga, možda bi se čak i kristaliziralo ko je na sceni hrvatskih političkih stranka istinski opredijeljen za zaštitu prava onih čiji su predstavnici, a kome bi bilo dovoljno uhvatiti se snažnih pozicija u Vijeću ministara i Vladi Federacije. Da li je to ostvarivo u postojećoj strukturi moći? Trenutni odnosi upućuju na nikad višu razinu političkog licemjerstva koji bi se jasno dokazao kada bi u dogovoru, koji bi suštinski bio o poziciji predsjedavajućeg Vijeća ministara, HDZ BiH ušao u vlast sa SDP-om, ne zaboravljajući da je njihov međusobni kontraudar kroz predizbornu kampanju zapravo i dao krila izbornom rezultatu „stožernika“

Ako garancije ostvarenja ravnopravnosti ne bi bile uspostavljene ni u ove četiri godine, ostaje samo nada da će nakon „20 godina zajedno“, građani na narednim izborima preskočiti priču o konstitutivnosti i trećim entitetima, te sankcionirati one koji im ne budu nudili realni program i stvarna rješenja za napredak države, društva i pojedinaca.