Nebojša Šerić Šoba: Organske jufke 'Vardar'

Tekst objavljujemo ljubaznošću autora, uz napomenu da je ova priča, uz mnoge druge, objavljena u Šobinoj e-knjizi "San zimskog ljeta" koju možete listati ovdje.  

 Piše: Nebojša Šerić Šoba

Narod je uvijek volio jufku u jufkarnici "Vardar" koja je do rata radila u Skerlićevoj ulici prekoputa ženskog akušerskog dispanzera. Vlasnik je bio oniži brko porijeklom iz Makedonije. Bio je i vlasnik crvenog stojadina sa spojlerima i raznoraznim naljepnicama inostranih firmi koje su proizvodile motorno ulje. U gornjem uglu šoferšajbe je bila velika zelena prozirna naljepnica "Turbo", a volan je bio presvučen rutavom ovčijom kožom. Iza gepeka je mahala ruka sa nekim natpisom dok je auto bio u pokretu. Auto je uvijek palio iz prve, i uz bučan start puštao je brko dušu jadnom stojadinu, koji se uz veliku patnju propinjao i hvatao karburatorom zrak dok je pedala za gas bila pritisnuta do kraja, a gume slajdrale ispaljujući kamenčiće i oblake prašine.

"Vardar" je tih godina odlično poslovao. Svaki dan je bila navala na jufke, koje su se konstantno razvlačile na velikom okruglom stolu koji se mogao vidjeti kroz uvijek otvoreni prozor. Unutra se uvijek cvario jedan radnik krupnih crnih ociju sa gustom tapiserijom na prsima i zlatnim lančičem oko vrata, koji je go do pojasa brzim i fascinantnim pokretima razvlačio tijesto, koje je sasvim sigurno natapao sopstvenim znojem. Mi djeca smo ga znali zajebavati, a on je ponekad nervozno poskočio kao da nas hoće zaganjati, a mi smo iste sekunde udarili u paničan trk u suprotnom pravcu, plašeći se jufkara u pokretu .

U neka doba brko je skontao kako bi dobar posao moglo biti pravljenje korneta za sarajevske slastičarne. Nabavio je poveliku mašinu koja je mogla u isto vrijeme pri velikoj temperaturi ispeći 50 korneta. Uskoro se iz daljine mogao čuti prodoran zvuk šišteće pare, koja je kao iz neke lokomotive pod velikim pritiskom izbijala iz mašine, da bi u slijedećem potezu brke gomila korneta bila izbačena u kartonsku kutiju na podu, koji su zatim slagani jedan u drugi u do plafona visoke gomile. Mnoge slastičarne su se kod njega snadbdijevale. Korneti su se mogli kupiti i na malo, i bili su jako jeftini, tako da smo mi djeca dolazili da kupujemo gomilu korneta kada nije bilo dovoljno para za sladoled kod Bajramovića na uglu kod Druge gimnazije. Korneti su bili svježi i zaista ih je bio merak grickati.

Jedne godine navala je postala još veća, cijeli grad je pricao o zlatno žutim jufkama u "Vardaru". Svi su se ibretili boji jufke i mogućoj količini jaja koje je brko nesebično krkao u jufke. Redovi su postajali sve veći sve dok se jednog dana nije pojavio plavo-bijeli stojadin sa upaljenom rotacijom iz kojeg su izašla dvojica brkatih milicionera, koji su velikom brzinom izveli brku jufkara sa lisicama na rukama i zatim udarili po gasu milicijskog stojadina, koji se uz veliku patnju propinjao i hvatao zrak dok je pedala za gas bila pritisnuta do kraja, a gume šlajdrale ispaljujući kamenčiće i oblake prašine.

(Ispostavilo se kasnije da je sanitarna inspekcija u jufki otkrila tragove polikolora.)