Nebojša Šerić - Šoba: Klopa velikog odmora

Tekst objavljuemo ljubaznošću autora, uz napomenu da ga možete pročitati i u Šobinoj e-knjizi "San zimskog ljeta" koju možete listati ovdje . 

Piše: Nebojša Šerić Šoba

Nije postojao neprijatniji momenat od ulaska moje mame u  razred u sred časa, sa velikim sendvičem i čašom jogurta u ruci. Svi bi se počeli smijati a ja bih svježe "provaljen" kiptio od srama i crvenila. Ona bi se nasmijala, nešto se kao izvinula učiteljici i zatim užurbano prišla meni, u svoj svojoj ljubavi i dobroj namjeri, i ugurala mi sendvič u ruke. Bojala se da ne ostanem gladan, jer sam zaboga, zaboravio da ponesem sa sobom prokleti sendvič.

Koliko znam, nikada niko u "Miljenku Cvitkoviću" nije umro od gladi. U školi se klopalo sve i svašta, sve moguće i nemoguće grickalice i zazubice su bile u opticaju. Škola je imala sopstveni prehrambeni projekat, ali je bio prilično mršav. Dijelile u se neke krofne sa marmeladom ili pak zemičke sa kajmakom, ponekad "Dvojni C" sok od narandže na slamku ili neki suhi žuti industrijski kolač u celofanu. Nekada smo se na kraju nastave znali gađati krofnama, koje su nekada bačene u WC-u znale zapušiti čučavac, pa bi onda čistaćice psujući to očepljavale.

Koliko znam, nikada niko u "Miljenku Cvitkoviću" nije umro od gladi.

Za vrijeme nastave kljucale su se sjemenke od suncokreta i tikve i znala se ostaviti iza sebe poprilična gomila ljuspica ispod klupe, pored uljepljenih žvaka i pilotine od olovke. Neko je pak krišom hapao"Smoki" ili one male ribice. Većina je čekala veliki odmor da se štušti na unaprijed zamišljeno ili dogovoreno mjesto.

Granap

Uglavnom nisam imao para da odem sa glavnima u "Milk Bar" kod Spencera na hot-dog, uštipke sa kajmakom ili tost, već bih samo ponio sendvič od kuće u plastičnoj "Lord" kesi (zgnječen izmedju knjiga), ili bih u najboljem slučaju otišao gdje i velika većina, u granap na uglu na frtalj hljeba, deset deka parizera, paštetu "Gavrilović", "Zvijezda" majonezu ili jogurt. Varijanta broj dva je bila "Zdenka" sir (možda i sir "Čardaš") u kombinaciji sa "Čoka" paštetom, prvom "đačkom" paštetom u tubi. 

Najveća mana granapa je bila navala. Svi su navaljivali preko pulta, vrištali, a raspamećena prodavačica je nervozno i ljutito pokušavala da sviju usluži. Najmrže joj je bilo stalno vagati salamu, vaditi je iz frižidera dorezivati i vraćati nazad.

Gomila malih "Eurokrem-a" je uvijek stajala na samom pultu, a kašičice su stajale u kasi pokraj sitnine, čekale u različitim bojama da zajedno sa kusurom budu uručene. Poneko bi zgrabio rum pločice, čokoladne bananice (Soko Štark), "Jaffa" keks, "Šećernu tablu" Vispaka iz Visokog, čokoladu koja je vrištala od šećera i pokvarenih zuba.

Šta se pilo

Popularna pića su bila "CocaCola", "Deit" i "Swing Egzotik" koji su se kupovali u litarskim staklenim flašama, za koje se plaćala kaucija. Nekoliko nas bi se utalilo za flašu, a ponekad bi najspretniji pljunuo unutra i tako rezervisao cjelokupnu sadržinu za sebe.

Jedna od najpopularnijih i najjeftinijih stvari je bio "Gringo", sok u prašku za razmućivanje koji smo lizali sa dlana. Čisto sumnjam da je iko ikada to razmutio u vodi ( za razliku od "Šumećeg C"). Boja je bilo različitih i uvijek se po intenzivnoj boji jezika moglo prepoznati ko je koji spucao: naranđu, borovnicu ili grožđe.

Ugostiteljski objekti

Grill "Braco" u ulici Kralja Tomislava je servirao "umočke", komade somuna umočene u svježe ocijedjenu pileću mast sa rotiserije koji su koštali 50 para (a za jos 10 para stavili bi i senfa).

Ćevapi su se klopali u ćevabdžinici "Sport" (lokalu sa lamperijom i goblenima) su bili prepoznatljivi po masnom papiru iz kojih su se napareni cijedili.

Slastičarna "Dvije Ruže" je nudila odličnu bozu, šampite, tulumbe i "zimski sladoled" (korneti sa običnim šlagom). Po burek se išlo kod "Dervoza", a pekara kod doma "Ljubica Ivezić" je uvijek servirala vruće kifle.

Za one koji ipak nisu bili gladni ostajale su utješne varijante: bombone "Pez" sa popratnim dispenzerima, žvakaće gume "Bazooka Joe" (klasična zamjena za kusur) pa čak i majica "Pogrebi i pomiriši"[1] .

[1] Odštampana fleka na majici koja je grebanjem davala karakterističan miris