Nataša Gaon Grujić: Dvojezična ljubav

U Makarskoj ljetujem već 26 godina. U tih 26 godina ljetovanja, ljetovanja su prošla kroz razne faze. Od onog dječijeg kada smo brat i ja do iznemoglosti plivali i igrali se u moru, sve od poznate roditeljske rečenice: “Izlazite iz vode 'uhvatila' vam se plava halka oko usta!“; pa sve do mladalačkog ljetovanja, kada je kupanje u moru bilo manje bitno. 

Piše: Nataša Gaon Grujić za Radiosarajevo.ba 

Iz tog perioda sjećam se da su Makarani govorili da je u Makarskoj najlakše prepoznati Saraliju i nastavljali: “Svi su jednako obučeni, nose rabatinke Levi'ske 501, na nogama starke, majica Lacoste i naravno u džepu crveni Marlboro. E, kada vidiš takvog, to ti je sigurno Sarajlija.“ 

U ovoj šali bilo je dosta istine, ali čini mi se i malo ljubomore, jer dok su se Galebovi, kako smo zvali lokalne momke, mjesecima spremali za tri mjeseca sezone i nove cure, ipak su Sarajlije, koji, da odmah razjasnimo, nisu bili najzgodnji, lako osvajali ženska srca. Bilo je dovoljno samo nekoliko šala, dva puta u rečenici ubaciti ono „ba“ ili „bona“ i to je to, djevojke su gledale samo u njih. U to vrijeme bilo je poznato da su na te fore najlakše „padale“ Beograđanke.

A onda su došle devedesete. Ljetovanja smo se sjećali i priželjkivali kao siguran znak da je sva strahota od rata završena.

U ovih 26 godina ljetovanja u Makarskoj moji roditelji su stekli prijatelje one koje možemo nazvati iskrenim, životnim. Ja sam nastavila njegovati to prijateljstvo. Kada dođemo u Makarsku, prvo odemo kod Ani i Željka. Ani nas uvijek čvrsto zagrli uz rečenicu: „Lipi moji Bosanci“. Obavezna je večera na njihovoj terasi, njoke za koje tvrdim da niko ne pravi kao Ani, meso u toču – saftu, vino i razgovori. Ani i Željko imaju tri kćerke. One su od djevojčica izrasle u mlade ženice čija su srca izabrala svoje životne ljubavi.

"Jubav ti je to..."

Devedesete su mnogo toga promijenile, ali jedno nisu, ljeto je uvijek ostalo rezervirano za morske ljubavi. I tako, baš kao u onoj pjesmi splitske grupe TBF - Dogodila se ljubav, on iz Novog Sada, ona, Anina kćerka, iz Makarske.

Kaže meni Ani: “Jubav ti je to, moja Naco“, a meni srce puno, što zbog ljubavi, što zbog one ljubavi koja prije krvavog rata nije smatrana čudom.

I ove godine ja sam, opet, otišla u Makarsku. I ove godine prva morska stanica je bila kod Ani i Željka. Bila sam na moru kada je Vukovar ostao bez ćiriličnog pisma. Bila sam na moru kada je prvi put kod, što bi u Dalmaciji  rekli, babe ili none, došla unuka iz Novog Sada. Ljubav je krunisana brakom, ljubav je krunisana djetetom. Ušla sam tiho u njihov stan, jer je beba spavala. Ručice iznad glave, pelenom pokriven stomačić, a moja prva rečenica je bila: „Mašala, vidi nam dvojezičnog djeteta“.
Majka će joj tepati: „Jubavi moja, a tata – ljubavi moja“.
Majka će joj reći: „Lipo moje dite“, a tata – „Lepo moje dete“.

Majka će praviti salatu od pomidora, a tata od paradajza, majka će prostirati čiste i mirisne lancune, a tata čaršafe. Majka će je dok se igra gledati s ponistre, a tata s prozora.

I onda shvatiš da mogu križati, sprejom pokrivati latiničnim pismom ispisana imena gradova, mogu to isto raditi s ćiriličnim natpisima. Sve mogu uraditi, ali ne mogu prekrižiti i uništiti ljubav, jer ljubav ne poznaje jezike, pisma, ona se samo dogodi...

Posljednjih nekoliko dana ljetovanja uvijek osjetim nervozu jer znam da se moramo nakon odmora vratiti u onaj stari ritam - rad, red, disciplina. Tih posljednjih noći ne mogu najbolje ni da spavam, pa osluškujem zvuke s ulice, čujem glasove muški i ženski.

On: „Ma, bona, dođi da te zagrlim“.
Ona: „Neću, lipo ti kažen da neću“.
On: „Dođi, evo samo te jednom poljubim, pa ti hajde kući“.
Ona: „Joj, Bosanac šta ti meni radiš!“
I više se ništa nije čulo, mislim da su se ljubili.
Ipak se neke stvari na moru nisu promijenile...