In memoriam | Budimir Lončar – posljednji šef diplomatije Titove Jugoslavije

13
Radiosarajevo.ba
In memoriam | Budimir Lončar – posljednji šef diplomatije Titove Jugoslavije
Fotografije iz knjige 'Budimir Lončar - od Preka do vrha svijeta' / Lončar i Tito

Budimir Lončar, diplomat, partizan, svjetski državnik, moj prijatelj, preminuo je u Preku, mjestu u kojem je rođen 1. travnja 1924. godine, javio je jučer poznati hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina.

Posljednji ministar inostranih poslova Titove Jugoslavije, kako je u uvodu knjige „BUDIMIR LONČAR od Preka do vrha svijeta“, napisao njegov biograf Jakovina, ovaj višestruki ambasador, savjetnik i pregovarač, u svojoj je devedeset i petoj godini (2019.) bio diplomat koji je imao više utjecaja i kontakata nego svi hrvatski šefovi diplomacije zajedno a vjerojatno i od svih postjugoslavenskih ministara vanjskih poslova.

Piše: Dragan Banjac, za Radiosarajevo.ba

Denis Bećirović u Vijeću sigurnosti UN-a: 'Vlasti RS opasno prijete temeljima Dejtonskog sporazuma'

Denis Bećirović u Vijeću sigurnosti UN-a: 'Vlasti RS opasno prijete temeljima Dejtonskog sporazuma'

Bio je pravi profesionalac, čovjek koji ulijeva povjerenje, neko kome se obraćate za pomoć kao što želite otići k liječniku za kojeg znate da je dobar, govorio je njegov suradnik, kasniji predsjedavatelj Opće skupštine Ujedinjenih naroda i ministar vanjskih poslova Republike Makedonije, Srđan Kerim.

Velikan jednog vremena

Poznavao je sve i svi su poznavali njega. Bio je aktivan, razgovarao je sa svima koji su nešto značili u političkom životu i održavao kontakte s najvažnijim diplomatima koje je upoznao tijekom svoje duge karijere. U isto vrijeme Lončara su, uz maršala Tita, u Hrvatskoj gdje je u 21. stoljeću živio, vjerojatno napadali najviše od svih jugoslavenskih političara, bez obzira na to što je imao pristup krugovima koji su za (post) jugoslavenske kolege bili nedostižni, daleki, mitski.

Budimir Lončar i Angela Merkel
Radiosarajevo.ba: Budimir Lončar i Angela Merkel

Lončar je rođen 1924. u mjestu Preko na ostrvu Ugljanu. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu. Nakon okupacije Jugoslavije 1941. pristupa ilegalnom antifašističkom pokretu a naredne godine Narodnooslobodilačkoj vojsci. Tokom rata obavljao je odgovorne dužnosti u organizacijama Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) za Dalmaciju, a poslije rata u Ministarstvu unutrašnjih poslova Narodne Republike (NR) Hrvatske.

U Ministarstvo spoljnih poslova Jugoslavije prelazi 1949. godine, a već naredne 1950. imenovan je za vicekonzula u jugoslovenskom generalnom konzulatu u New Yorku. Na toj dužnosti ostaje šest godina, a po povratku u Beograd preuzima rukovođenje Grupom za analizu i planiranje pri Državnom sekretarijatu za inostrane poslove i postaje savjetnik državnog sekretara Konstantina Koče Popovića.

Učestvovao je u pripremama Prve konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu 1961. i u radu Druge konferencije u Kairu tri godine kasnije. Za ambasadora u Indoneziji imenovan je 1965. godine, jugoslovenski ambasador u Nemačkoj je 1973. godine, a 1979. je imenovan za ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). U vrijeme Titove bolesti od američkih zvaničnika dobija diskretne garancije „da će Amerika u slučaju sovjetskog napada na Jugoslaviju stupiti u rat sa SSSR-om“.

Od 1984. do 1987. bio je zamjenik, Raifa Dizdarevića, saveznog sekretara za inostrane poslove, a krajem 1987. postaje jugoslovenski sekretar za inostrane poslove u vladi Branka Mikulića, gdje ostaje i 1989. i u vladi Anta Markovića.

Tokom 1991. godine pokušava spriječiti rat u Jugoslaviji. U jesen iste godine, užasnut agresijom na Hrvatsku, podnosi ostavku... Lončar je savjetovao dvojicu hrvatskih predsjednika, Stjepana Mesića i Ivu Josipovića.

Od 1964. je bio u braku sa Janjom Bralo s kojom ima dva sina, Srđana i Ivana.

Preminuo Budimir Lončar, posljednji Titov diplomata

Preminuo Budimir Lončar, posljednji Titov diplomata

Na promociji srpskog izdanja pomenute knjige profesora Jakovine o njemu (29. aprila/travnja 2022.) u sali na Kolarcu tražilo se mesto. Iako je bila slabog zdravlja insistirao je da „samo dvije rečenice“ kaže i Latinka Perović.

Suze za Jugoslaviju

Dan kasnije potpisniku ovih redova u svom stanu je s knedlom u grlu rekla „da je Leka bio veoma omiljen u Beogradu, ali da ga je taj grad ispratio kamenicom u prozor prilikom novogodišnje večere s prijateljima u njegovom stanu“.

Za takve “ispraćaje” Beograd se specijalizovao. Lončaru kamenica u prozor, Mirku Kovaču od šešeljevaca fotoaparat u glavu...

U Vatikanu sa Ivanom Pavlom II
Radiosarajevo.ba: U Vatikanu sa Ivanom Pavlom II

Te večeri u maloj Sali Kolarčevog narodnog univerziteta Lončar nije skrivao tugu što nije spriječeno srljanje Jugoslavije u krvavi rat, ali da (mu) ostaje utjeha da je ona bila veliki i složen politički projekat, bila poštovana na svjetskoj sceni i da je valjalo truda graditi je.

I suze su samo navirale, maramica se nakvasila.

Ilja Grigorijevič Erenburg piše u „Francuskim sveskama“ da su Francuzi „uvek umeli da privuku svojoj kulturi došljake iz drugih zemalja. Italijan Lili stvorio je francusku operu. Poljakinja Marija Kiri igrala je veliku ulogu u razvoju francuske fizike. Slikari – Englez Sisli, Holanđanin Van Gog, Španac Pikaso, Italijan Modiljani, Rusi Šagal i Sutkin. Pesnik Heredija je sa Kube, Grk Papadijamentopulos pod pseudonimom Žan Marea, Gijom Apoliner (Poljak kastrovicki)”.

Beograd i Srbi u tome nisu umiješni.

** Fotografije iz knjige "Budimir Lončar - od Preka do vrha svijeta" autora Tvrtka Jakovine

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (13)

/ Povezano

/ Najnovije