Goran Nedić: Kreativno računovodstvo i pljačka 2 milijarde KM

Piše: Goran Nedić, za Radiosarajevo.ba

Pod pojmom revizija smatra se ispitivanje realnosti finansijskih izvještaja preduzeća, zakonitosti poslovanja preduzeća te ocjena internih računovodstvenih kontrola, a u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima.

Revizori u Bosni Hercegovini su dosad bili vrlo fleksibilni kad se radilo o velikim stranim bankama, što je i razumljivo. Eventualnim mišljenjima s rezervom ili negativnim mišljenjima u finansijskim izvještajima banaka riskirali bi da izgube bogate klijente. Taj problem je trebao biti prevaziđen djelovanjem entitetskih agencija za bankarstvo.

Uposlenici agencija za bankarstvo, koje bi trebale kontrolisati rad banaka, ne posjeduju tehničko znanje, niti volju da na pravi način izvrše kontrolu knjiženja rezervisanja unutar bankarskog sektora.

Tako se pijačarenje sa političke scene prenijelo i u finansijske institucije koje namještanjem finansijskih izvještaja, prvenstveno kroz pozicije rezervisanja, rezultate banaka dovode u zonu koja omogućava isplate desetina hiljada maraka bonusa pojedinim menedžerima u tim bankama. Prava revizija bi ukazala na puno goru situaciju od one koja se trenutno prikazuje, sa ozbiljnim tendencijama izbijanja bankarske krize u najskorijem roku. Nepostojanje dodatno kreditno sposobnih klijenata za lihvarsku kamatu od 10 % uz niz bankrota koji slijedi u najkraćem roku samo će ubrzati ono što se neminovno mora desiti. Bankarska kriza.

Reakcija vlasti i nadležnih institucija na izbijanje bankarske krize mora biti osmišljena već u ovom trenutku, da ne bi došlo do iznenađenja i šoka, istog onog koje ih je snašlo dolaskom svjetske ekonomske krize za koju su najavljivali da će nas zaobići.

Reakcija na niz bankrota banaka koji će neminovno uslijediti mora biti spas realnog sektora i građana, uz dopuštanje bankama da propadnu, tj. da privremeno pređu u javno vlasništvo. Najbolji sistem za prevazilaženje bankarske krize demonstriran je u Švedskoj početkom devedesetih godina dvadesetog vijeka, kada su se njihove banke nalazile u potpuno istoj situaciju u kakvoj se nalaze naše u ovom trenutku. Na niz bankrota vlada je odgovorila nacionalizacijom i dokapitalizacijom problematičnih banaka i nastavila kreditirati privredu i stanovništvo uz gotovo beskamatne kredite.

Tako nešto se treba desiti i u Bosni i Hercegovini. Kad banke krenu propadati ne smije se dozvoliti dodatno zaduživanje države, tj. poreskih obveznika kod MMF-a i spašavanje banaka. Banke moraju biti kažnjene za svoje pohlepno i neodgovorno ponašanje u posljednjih 10 godina.

Nakon nacionalizacije koja može biti na entitetskom nivou, kreditiranje se može nastaviti po gotovo beskamatnim kreditima. Upravljanje nacionaliziranim bankama se mora u potpunosti otrgnuti od ruku političara koji su cijeli model lihvarenja dozvoljavali ne sakcionišući pljačku od 2 milijarde maraka koja se desila u periodu 2001 – 2010, kroz ’’kreativno računovodstvo’’ u stranim bankama.

Pljačka dvije milijarde maraka je obavljena na vrlo jeftin način kroz zaduživanje stranih banaka kod svojih „majki“ po kamati od 5 % i vraćanje tih istih para, tj. njihovo plasiranje u inostranstvu na direktan i indirektan način po 1 %. U ovom trenutku strane banke su dužne svojim majkama preko 5 milijardi KM po kamati do 5 %, a da pri tome ni jedna marka od tih sredstava nije plasirana u BiH privredu, već je direktno vraćena vani po kamati do 1 % (3.3 milijarde KM) ili indirektno preko Centralne banke BiH i njenog viška rezervi iznad obavezne rezerve (1.5 milijardi KM). Preko dvije milijardi je na ovaj način izvučeno iz BiH u periodu 2001 – 2010.

Krivica za najveću pljačku u poslijeratnoj BiH nije u stranim bankama već na onim koji su im omogućili zakonski okvir da se ova pljačka desi i da još uvijek traje.

Srećom uskoro možemo očekivati kraj ovoj patnji. Propast banaka i spašavanje realnog sektora i građana će u velikoj mjeri smanjiti rate našim ljudima koji preživljavaju posljednje trenutke dužničkog ropstva. Kasnija privatizacija nacionaliziranih banaka se treba desiti uz strogu regulaciju gdje bi se sa strateškim partnerima dogovorilo da realna kamatna stopa ne smije prelaziti iznos od maksimalno 2.5 %. Ali ako nas vlastodršci još jednom prodaju i spase banke uz asistenciju MMF-a – uz dodatno zaduženje svih nas – kraj istorije BiH države se može proglasiti.

U Sarajevu predstavljena 'Ekonomija Zadruge'
Goran Nedić: Kako do kamate ispod 3 posto
Goran Nedić: Ekološke katastrofe, kapitalizam i BDP (I dio)
Goran Nedić: Ekološke katastrofe, kapitalizam i BDP (II dio)