Gasha: Demokratizacija mode digitalizacijom

Piše: Gasha Miladinović

Opasni modni urednik sa velikim tamnim naočalama i samozatajnim osmijehom, koji pažljivo pronalazi svoje ime na obilježenoj stolici u prvom redu? Ne nužno.

Prolaze vremena kada u prvim redovima ekskluzivnih revija zavidno gledamo nedodirljive urednike, ukrašene velikim sunčanim naočalama i enigmatičnim osmijehom. Progresivnom digitalizacijom, koju ekonomska kriza svakako potpiruje, moda postaje sve demokratičnija. Samim tim, prvi red više nije prerogativ za modne urednike i poznate ličnosti. Virtualna revolucija slabi hijerarhiju. Svako ima pristup prvom redu, a sve što vam treba je kompjuter prikopčan na internet.

Internet znatno utiče na najprepoznatljiviji simbol modne industrije - revije na modnoj pisti, koje su uvijek bile prominentni element u prikazivanju trendova. Revije su ekskluzivni događaji, čije su pozivnice stvar prestiža i koje dođu pod nekoliko stotina odabranih ruku.

Međutim, njihova važnost se mijenja unutar web realnosti, uz pomoć web portala, poput www.vogue.co.uk ili www.style.com, koji u rekordnom roku prikazuju snimke sa revija, i to na način gdje je mnogo lakše vidjeti šta je relevantno u kolekciji, pa čak i čuti ono što sam dizajner kaže o reviji. Na ovaj način, ljudi mogu gledati revije iz svojih modnih ureda, međusobno diskutovati sve aspekte revije, i već stvarati sliku o tome kako će neka kolekcija ili trend uticati na njihov biznis. To isto čine pripadnici “lažnjak” industrije, koji istom tom brzinom prave egzaktne kopije.

Natali Massenet, osnivačica portala Net-a-porter, vjeruje da je prebrojavanje gostiju na reviji passé i ističe kako se mjesečno više od dva miliona korisnika uloguje na njihov portal kako bi pogledali revije. Također kaže da “samo zato što se moda mijenja, ne znači da apetit za modom opada”.

Ponekad “prava” revija ne postoji. Bar ne, u tradicionalnom obliku koji poznajemo. Poznati po konceptualnom dizajnu i kolekcijama, kao i inovativnoj produkciji svojih revija, Viktor Horsting and Rolf Snoeren, poznati kao brend Viktor & Rolf, reviju za svoju kolekciju proljeće/ljeto 09 prikazali su na internetu. To je začudilo mnoge sljedbenike mode, s obzirom da su prošlom kolekcijom glasno protestovali protiv fast fashion trenda, a potom se brzo vratili u budućnost.

Put konceptualnog u komercijalno? Teško je reći da li je recesija osnovni faktor web migracije, jer animacija je skup eksperiment.

Ove sezone, kada su se prikazivale revije za jesen/zimu 09, modni brend Boudicca, također je odlučio ne prikazati klasičnu reviju. Odabrani su primili tajni mail, u kojem je objašnjeno da fizičke revije neće biti, već da će umjesto toga biti postvaljen novi online media art projekat koji će pokušati isprovocirati, ispitati i promovisati diskusiju o ideji coutura. Dvojac iz Boudicce navodi kako im je web prostor omogućio da stvore sliku i izgrade momenat ljepote koje ne mora nužno šetati niz pistu da bi postojao i ostavio dojam, te da su željeli ostati živi u idejama unutar nepoznatog-što je veoma bitno i dostupno za sve nas.

Također su rekli da bi željeli „izgraditi dijalog sa nekolicinom probranih ljudi“, svjesni činjenice da internet u velikoj mjeri demokratizira socijalni i kulturni dijalog, ali da čak i na internetu možete stvoriti privatne sobe za razgovor. Veoma zanimljiv stav, koji u suštini mistifikuje nešto čija osnovna ideja jeste dostupnost. “Otvoreni smo za neuspjeh, žalbu i negativnu debatu. To je ideja koja sama po sebi može biti kritikovana i to je jedino što je važno. Raditi nešto drugačije uvijek je konfuzno, ali ako ostanemo mirni stagnirat ćemo, a to je upravo ono što želimo izbjeći“, kaže Boudicca. Tako to rade konceptualci.

Digitalni poduhvat, dovoljno konceptualan, komercijalan i neočekivan, je i način na koji je britanski enfant terrible Gareth Pugh,prikazao svoju novu kolekciju. Na svojoj posljednjoj reviji za jesen/zimu 09 u Parizu, Gareth je regularno prisutnoj modnoj eliti, umjesto klasične revije, upriličio dramatični video uradak, koji u svoj svojoj romantičnoj interpretaciji Rorschachove mrlje, prikazuje avangardnu suštinu Garethovog dizajna. Minutama nakon premijernog prikazivanja ovog videa u Parizu, ostatak svijeta ga je mogao pogledati na internetu, prvo na portalu SHOWstudio, pa onda na Youtubeu.

Ipak, internet ne može prenijeti efekat neočekivanog, kao ni uživanje u fizičkom dodirivanju odjeće na post-revijskom showroomu.

Pomenuti portal SHOWstudio je čist primjer internet revolucije, čiji začetnik, fotograf Nick Knight, igra veliku ulogu u sve češćem pojavljivanju nečega što je sada etablirano kao fashion film.

SHOWstudio, osnovan u augustu 2006. godine, je pionir u live fashion mediju koji konstantno eksperimentiše sa interaktivnim projektima, filmovima i performansima uživo. Njegova unikatna saradnja sa najuticajnijim svjetskim fotografima, umjetnicima, piscima, dizajnerima, stilistima i ličnostima iz kulture su emitovani uživo. Obavezani na otkrivanje čitavog kreativnog procesa publici pismenoj u oblasti visoke mode, SHOWstudio uključuje i globalnu zajednicu predanih gledalaca, ohrabrujući ih da odgovaraju i doprinose projektima. Progres svih kolaboracija (pred-produkcijski sastanci, izbor stilista, snimanja uživo) je dokumentovan, te odmah biva emitovan na blogu, o kojem gledaoci mogu diskutovati na forumu.

Osnivač projekta Nick Knight, kaže: "SHOWstudio je zasnovan na uvjerenju da pokazivanje cijelog kreativnog procesa - od koncepta do realizacije - doprinosi umjetnicima, publici i samoj umjetnosti."

Nagrađivani portal SHOWstudio, za razliku od bilo kojeg drugog modnog medija, nudi direktnu vezu između zatvorenog svijeta visoke mode i internacionalne publike. Konstantnom promjenom, SHOWstudio 24 sata na dan dostavlja modu uživo.

Još jedan primjer demokratizacije mode digitalizacijom je način na koji je brend Yves Saint Laurent objavio svoj uobičajeni manifest za sezonu proljeće/ljeto 09. Ne zaboravimo da se Yves Saint Laurentu pripisuje demokratizacija mode u prošlom stoljeću, nakon što je prvi izbacio cijelu pret-a-porter liniju. Ovaj put to čini Stefano Pilati, kreativni direktor modne kuće YSL, koristeći spoj stila i tehnologije i samim tim „u popularnu svijest infiltrira novi način marketinga“.

Novi manifest, koji je uslikao fotografski dvojac Inez Van Lamsweerde i Vinoodh Matadin, a čija glavna akterka je Claudia Schiffer, bio je apliciran na srcolike USB stickove koji su se na Valentinovo dijelili na ulicama Pariza, Londona, Milana, Tokya i Hong Konga. Ovim potezom, jedan luksuzni brend komunicira sa drugačijom ciljnom skupinom i oslobođa se elitističkih stranica modnih časopisa. Kampanja je pokušaj egalitarskog pristupa visokoj modi.

U ovoj novoj, virtualnoj realnosti modnog svijeta, nipošto ne smijemo zaboraviti modne blogove i bloggere. Blogova ima raznih, a sve više ima onih poznatih, čiji začetnici postaju poznate ličnosti, pa čak i muze dizajnera. Modni bloggeri sve češće imaju zagarantovan ulaz na revije jer su dostigli nivo releventnosti atraktivan za PR odjele modnih kuća, kao i priliku da intervjuišu modne asove, čime afirmišu sebe.

Poseban fenomen blogova su oni posvećeni street stylu, odnosno modi sa ulice, čiji su vođe The Sartorialist (www.thesartorialist.blogspot.com ) i Face Hunter (www.facehunter.blogspot.com), stacionirani u New Yorku i Londonu, koji su još uvijek dva najpopularnija izvora za pokrivanje globalne ulične mode u industriji.

Portali posvećeni uličnom stilu procvjetali su u svim svjetskim metropolama. Od Varšave do Washingtona, od Tokia do Toronta i od Johanesburga do Jakarte, neko slika ljude sa atraktivnim stilom oblačenja.Osim virtualnog putovanja i promatranja stila mladih ljudi širom svijeta, slučajna uloga ovih blogova ponajmanje je naivna.

Dizajneri u svom istraživanju za kolekcije često surfaju ovim blogovima, dok oni predstavljaju pravi jack pot za fast fashion lance namjenjene omladini, koji kolekcije u svojim radnjama mjenjanju do sto puta godišnje. Ovi lanci, kao što su H&M, Zara, Mango, Topshop ili Mrs. Selfridge, imaju ljude čiji je posao samo istraživanje modnih blogova, odnosno praćenje trendova na različitim tržištima. Vrlo je važno vidjeti kako „obični“ ljudi interpretiraju trendove visoke modu u svakodnevni način oblačenja.

Svi dijelovi industrije podložni su promjenama. Klasični shopping neće nestati, čisto zbog ugođaja usluge, atmosfere i naravno dodirivanja i isprobavanja odjeće. U vremenu kada pojedinac ima sve manje slobodnog vremena, online kupovina je nepobjediva.

Svakako da internet nije jedini faktor modne promjene, već i trenutna ekonomska klima, uslijed koje online prezentacije imaju sve više smisla. Sverastuća draž prefiksa www. i kolektivni interaktivni proces skoro bi mogao prevazići Gutenbergovu revoluciju. Novi medij možda umanjuje čar klasičnog novinarstva, uglavnom zbog brzine protoka informacija, no printani „dinosaurusi“ teško da će izumrijeti. Čak i u ovim štedljivim vremenima, izlaze nove publikacije poput LOVE časopisa, čiji izdavač je slavni Conde Nast.

Ono što internet čini posebnim je interaktivni proces komunikacije, koji kreativnim ljudima daje mogućnost da se predstave na do sada nezamisliv način. Dok su ranije dizajneri zavisili od modnih magazina, danas direktno mogu stupiti u kontakt sa modnim kupcima. Objavljivanjem radova na internetu počinje proces osuđivanja, odobravanja, kritke i inspiracije, u kojem svako može sudjelovati. Sve je dostpuno i nema limita u razmjeni informacija.

Najvažniji moto interneta je je „bilo šta, bilo gdje i bilo kada“. Brzina interneta proporcialna je brzini ciklične modne promjene.