Faruk Šehić: Zabrana memorije u crvenom kombiju

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Završio sam jednu knjigu i razmišljam o njenoj temi, iako to ne želim. Knjiga dugo ostane u tebi nakon što je 'formalno' završiš. Ne izlapi tako lako, jer si tu temu gajio u sebi, podstrekivao si je u noćima kada nisi mogao spavati. A nisi mogao spavati upravo zbog toga jer si i razmišljao o napisanom. Ono te progonilo – tema/teme, likovi, radnje, izmišljena bića. A najviše su te progonile ruševine, jer o njima je i knjiga, u suštini.

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Dragan Bursać: Selma Bajrami, srpski neprijatelj broj 1

Nakon što odložiš rukopis rečenice ti i dalje nadolaze, poneku od njih i napišeš, kao ovu: "Sve srušeno je moje." Odnosi se na to da ruševine nemaju ni identitet, naciju, vjeru, nikakvu ljudsku pokvarenu odrednicu. Odnosi se na to da imaš empatiju za srušene svjetove. Napisao si knjigu o tome kako su ti svjetovi srušeni. Neki od njih su bili mali, privatni svjetovi (ljudski životi), drugi su bili u gro planu.

Složena je knjiga koju si završio, višestruka; slojevi značenja su joj debeli. Ide u mnogim smjerovima, otvara mogućnosti da se sjećanje istraži. Ona i jeste jedno dubinsko istraživanje sjećanja, iako je smještena u svijet budućnosti.

Rat nije njena tema na načine na koje sam prije pisao o njemu. Rat je tu vrijeme i prostor, scena, krajolik, soba, kuća, grad u kojem se sve dešava. On je scenografija izvana ali i iznutra, u likovima, koji vode bespoštednu bitku za sjećanje.

17.03.23. 12:18

Faruk Šehić: Grobari i njihovi zagovarači

Kad smo već kod sjećanja ne izlazi mi iz glave floskuletina koju je, meščini, prvi lansirao jedan ovdašnji bivši umjetnik i profesionalni stranački preletač, uhljeb u politici, kada je rekao da treba zabraniti memoriju po ugledu na stare Rimljane. Pa se dosjetio latinske fraze "damnatio memoriae". Kada padnete u nemilost imperatora onda vas brišu gdje god da je zapisano vaše ime, bilo na stubovima koji slave rimske vojne pohode, bilo da vam biste ruše u prah i pepeo. 'Biste' koje je ovaj uhljeb želio rušiti su naše sjećanje na protekli rat, a posebno se to odnosi na sjećanje na genocid u Srebrenici i druge zločine. Htio je pametnjaković reći kako treba to sve zaboraviti i onda ćemo moći ići u presvijetlu i predragu budućnost. Odgovorno mislim da se budućnost gadi nas koliko želimo da je upoznamo.

Nije on usamljen u tome, taman je sada i prešao u stranku u kojoj se takva ideja brižno gradi i održava. I jedna visoka funkcionerka ove stranke je isto tako znala ispaljivati retoričke ćorke, ali, kontam, ona se usput revidirala i valjda je malo odrasla kao politička ličnost. Što se ne može reći za uhljeba i bivšeg umjetnika.

Sve srušeno je moje. Ne mora biti i njihovo, jer neki ljudi se rađaju bez empatije i osjećaja za socijalnu pravdu. Ne mogu sada ulaziti preduboko u probleme kotline, u kulturrasizam koji je nepisana platforma u barem dvije stranke od vladajuće Trojke.

Cijeli ovaj uvod samo zbog jedne scene. To je scena u kojoj vrhovni komandant ukrajinske vojske kleči pred udovicom čuvenog poginulog borca.

Htio sam zamisliti situaciju u kojoj Alija Izetbegović kleči pred udovicom Izeta Nanića, ili pred Nadom, ženom Mirsada Mustedanagića Ćipe ili pred porodicom Enesa Hadžifejzagića Šoka. Nije se ta zamisao mogla u mojoj glavi zadržati ni kao skica, kao kontura drveta u izmaglici. Nestala je kako je i nastala. Supersonično.

Rat u Ukrajini je stvarni rat do koske. Odvija se u takozvanom stvarnom vremenu. I kod nas je bio stvaran, ali kako za koga. Za elitu oko Predsjednika nije bio sad baš toliko stvaran, jer je on njima bio odskočna daska za ekstremno bogaćenje i lagodan život njihovih potomaka u narednim stoljećima. Zahvaljujući onim poginulim anonimnim herojima koje sam spomenuo. Ima ih na stotine samo u mojoj brigadi.

19.03.23. 16:56

Oglasili se iz Bh. povorke ponosa nakon napada u B. Luci: "Policija nas je isporučila huliganima!"

I taman kada ovakvi zaboravljači prošlosti odahnu i pomisle kako je super jer hrlimo otvorenih ručica u budućnost, brže od trideset na sat, desi se zločin u kojem fašisti pretuku aktiviste LGBTQ pokreta i novinare u Banjaluci. Policija stoji sa strane i sve to neuznemireno posmatra. Neki novinari bježe u zgrade, pokušavaju dobiti pomoć od mještana, ali ih ovi spremno izdaju i izručuju progoniteljima.

Ko se sjeća početka rata u Banjaluci onda zna da ova scena nije apsolutno iznenađujuća. Ista ova policija se 1992. zvala milicija i odgovorna je za teške zločine i ubistva mnogih Banjalučana, za progon, mučenja i ostale užase. Ta milicija se spominje i u presudu za genocid u Srebrenici kao saučesnik u izvođenju zločina. Logično je da će stajati sa strane i grickati košpice nezainteresovanosti. Isto je i logično da će progonjene potkazivati mještani Banjaluke. Nije im to prvi put. Imaju dobrog iskustva na tom polju.

Ali, treba sve zaboraviti, zar ne? I činjenicu da su nesrbi u Banjaluci mijenjali imena kako ne bi bili odvedeni u logore, kako ne bi bili premlaćivani, ubijani. Treba i to zaboraviti zarad pakta s đavolom, to jest s đavolima.

Štos je u tome što će im se "zaboravljeno" vraćati kao bumerang. I vraća se taman kad pomisle da je sada napokon sahranjeno i utabano nogama, tako jako utabano da iz tla ne može izaći istina o tome kako su vaši koalicioni partneri i ljudi koji su u crvenom kombiju odvodili Banjalučane pogrešnog imena i prezimena. I koji se nikad nisu više vratili iz tog kombija.

Ali, ko bi o tome, hajmo malo udarati u nešto veselije. Recimo u relativizaciju agresije Hrvatske na BiH, kao što je to uradio ministar vanjskih poslova u popularnoj emisiji na HRT-u. Šta je sljedeće na redu: opsada Sarajeva, genocid u Srebrenici, prijedorski konclogori?

Kapacitet za "damnatio memoriae" vladajućih stranaka je ogroman, volje za izdaju imaju napretek. Dritan Abazović je za njih amater.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba