Enita Nakaš: Izbjeljivanje zuba - da ili ne?

Lijep osmijeh pozitivno utječe na samopouzdanje i otvorenost prema drugim ljudima. Cilj svakog pacijenta (osobe) su lijepi bijeli zubi. Boja zuba ovisi o stepenu mineralizacije zuba, debljini zubne cakline i varira ovisno o morfologiji (obliku) zuba. Prirodna boja mliječnih i trajnih zuba je različita. Mliječni zub su kredasto ili mliječno bijele boje, dok boja trajnih zuba varira od žućkaste do sive boje. Razlika u boji mliječnih i trajnih zuba se temelji na različitoj mineralizaciji cakline i obzirom da je kod trajnih zuba caklina bolje mineralizirana njihova boja je tamnija. 

Piše za Radiosarajevo.ba: Enita Nakaš, šefica katedre za Ortodonciju na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu

No na boju zuba mogu uticati i drugi faktori pa tako razlikujemo: unutrašnje faktore (lijekovi, krvni pigmenti, produkti bakterija, poremećaji metabolizma i sl.) i vanjske faktore (oralna higijena, jaki začini, kafa, čaj, cigarete i sl). Te u skladu sa tim obojenja zuba mogu biti vanjska i unutrašnja. 

Pjeskarenje zuba

Vanjska obojenja zuba su naslage nastale kao posljedica taloženja različitih materija na površinu zuba, takve naslage se mogu ukloniti u stomatološkim ordinacijama, i to profesionalnim četkanjem zuba ili postupkom pjeskarenja zuba. Profesionalno četkanje zuba podrazumijva četknje zuba uz upotrebu abrazivnih sredstava koji se mogu koristiti samo pod nadzorom stomatologa. Pjeskarenje zuba je zahvat koji se, također, provodi u stomatološkoj ordinaciji, kod koje ga se pomoću mlaza sitnih čestica Na-bikarbonata raspršenog u vodi i komprimiranog zraka zubi čiste do svoje prirodne boje. Zubi su nakon ovog zahvata sjajni, ispolirani i manje skloni nakupljanu naslaga i pigmentacija. 

No što u slučajevima kada nismo zadovoljni prirodnom  bojom zuba? 

Estetska stomatologija se temelji na bijelim zuba. U posljednje dvije decenije izbjeljivanje zuba je postalo vodeći estetski stomatološki tretman. Izbjeljivanje zuba predstavlja postupak kojim se posvjetljuje boja zuba. 

Historijski gledano, izbjeljivanje zuba se spominje 1800g. kada je osnovni cilj bio poboljšati boju ne vitalnih ( tzv.mrtvih) zuba, kod kojih je kao posljedica terapijskog postupka liječenja “živca” došlo do obojenja zuba. Ova vrsta izbjeljivanja i danas je popularna i izvodi se isključivo pod nadzorom stomatologa. 

Danas je pozornost izbjeljivanja usmjerena na poboljšanje estetskog izgleda potpuno zdravih zubi. Trend izbjeljivanja zuba je u stalnom porastu i u skladu sa tim se na tržištu mogu naći različiti tretmani izbjeljivanja zuba kao npr. profesionalno izbjeljivanje zuba u stomatološkim ordinacijama uz nadzor stomatologa, sredstva za kućnu upotrebu propisana od strane stomatologa, OTC sredstva tj.sredstva koja se mogu kupiti u slobodnoj prodaji bez recepta i sl. 

Svi navedeni tretmani su bazirani na preparatima koji sadrže karbamid peroksid ili vodikov peroksid kao oksidacijsko sredstvo. Sami preparati pakovani su u formi gelova, pasti, vodica za ispiranje usta ili trakica i razlikuju se u koncentraciji aktivne supstance (oksidacijskog sredstva) i načina aktivacije koji može biti hemijski, svjetlosni, termički ili laserski. 

Zubi svjetliji za nekoliko nijansi

Sve studije ukazuju da se izbjeljivanjem može uticati na promjenu boje zuba koji postaju svjetljiji za nekoliko nijansi, što ovaj tretman čini zizuetno popularnim.  

Uspješnost izbjeljivanja ovisi o vrsti tretmana koji se koristi, o vrsti obojenja zuba, o higjensko-dijetetskim navikama (redovito održavanje oralne higijene, pušenje i sl.), o prisustvu plombi ili protetskih nadoknada (navlake na zubima, amalgamske ili estetske plombe i sl.) no vrlo često su i očekivanja prevelika što dovodi do nezadovoljstva. 

Proces izbjeljivanja nije bezazlen, očekivana reakcija nakon izbjeljivanja zuba je osjetljivost zuba na toplo/hladno, no mogu se javiti i rekacije od strane zubnog živca, promjene na okolnim mekim tkivima. Kontraindikacije za izbjeljivanje su starost pacijenta, tj.ne preporučuje se osobama mlađim od 16 godina dok gornja dobna granica ne postoji. Trudnoća i dojenje su također kontraindikacija za izbjeljivanje zuba.

Ne bez stomatologa!

Prije samog procesa izbjeljivanja zuba bez obzira na koju se metodu odlučimo potrebno je da stomatolog napravi procjenu: stanja zuba (pregledom se može otkriti prisustvo infrakcija tj.loma cakline, ili druga oštećenja tvrdih struktura zuba, prisustvo ispuna na zubima i sl.), porijeklo obojenja zuba, procjenu mekih tkiva i procjenu stanja temporomandibularnog (viličnog) zgloba. 

Razlog za obavezan pregled stomatologa leži u činjenici da obojenje zuba može biti kao što je već rečeno unutrašnje ili vanjskog porijeklo a sam izbor tretmana ovisi o proijelu, nadalje prisustvo “pukotina” u caklini može dovesti do neželjenih efekata okisdacijskog sredstva na “živac” zuba, upotreba udlaga za izbjeljivanje kod osoba sa poremećajem temporomandibularnog (viličnog) zgloba može pogoršati stanje zgloba itd.  Izbjeljivanje zuba je sa aspekta stomatoloških procedura najkonzervativniji tretman za postizanje poboljšanja estetike osmijeha, a iz pozicije pacijenta sa ekonomskog aspekta najpristupačniji tretman. Alternativna rješenja podrazumijevaju veenerse, navlake i sl protetske nadoknade na priordnim zubima. 

No izbjeljivanje zuba može dovesti do neželjenih posljedica stoga je preporuka da se izbjeljivanje zuba vršiti pod nadzorom stomatologa u stomatološkim odinacijama, a ukoliko se odlučite za neki OTC proizvod obavezno prije upotrebe sredstva zakažite se za konsultacije i pregled kod vašeg stomatologa.