Emir Imamović: Slijepi kod očiju

Foto: Dnevni Avaz

Piše: Emir Imamović

Nije Amila Alikadić-Husović morala unapređivati Očnu kliniku kako bi sačuvala poziciju: niko njoj, od stranačkih kolega do bolničkog direktora, ne bi za zlo uzeo to što vodi bolnicu iz koje slijepi izlaze i oni što nemaju problema s vidom, baš kao što Farisu Gavrankapetanoviću, dok je sekretarici diktirao odluku o smjeni dr. Alikadić-Husović, nije bilo važno to što je riječ o vrhunskoj doktorici na čelu sasvim pristojne bolnice. Ništa se, dakle, spektakularno ne bi desilo u bolnici na brdu da je Amila Alikadić-Husović na vrijeme shvatila ono što je kazala nakon smjene: “Valjda nekima ne odgovara ono što je zakonito, jer onda nema tala”

Foto: Dragan Kujundžić

1.

“Gospodine Durakoviću, iz ovog Vašeg zaključka smo čuli da 88 posto građana Sarajevskog kantona plaća pretplatu koju smo mi nametnuli. To su uglavnom Bošnjaci po kojima Vi intenzivno pljujete. Ja ne znam jel' Vas sramota što ste Bošnjak!? Brate, recite da niste pa da stavimo direktora Bošnjaka ili Hrvata, ne možete Vi pljuvati svoj narod iz kojeg ste Vi potekli, ako Vi imate taj kompleks, riješite ga, riješite se funkcije”. Tako je Amila Alikadić-Husović, viskopozicionirana članica multietničke Stranke za Bosnu i Hercegovinu, zastupnica u parlamentu Federacije BiH, vrsna doktorica i donedavno direktorica Očne klinike KCUS Koševo, tražila ostavku sada već bivšeg generalnog direktora Radio televizije Federacije BiH Jasmina Durakovića.

“Interesantna je pojava i utjecaj vehabija i onog što se naziva vehabizam… Njihove mlade i dobre duše traže duhovnost. Mi dan-danas tu nemamo jasno određenje kako je tačno Muhammed.a.s. klanjao. Kažu da je klanjao na razne načine. Pa, neće valjda to biti naša podjela. Primimo te ljude. Ako je islam njihova religija onda su oni naša braća i tako ih treba tretirati… Pokažimo našu širokogrudost. Ako smo to imali prema neprijateljima u bratstvu i jedinstvu zašto ne bismo imali prema našoj braći”. Tako je Amila Alikadić-Husović, viskopozicionirana članica Stranke za Bosnu i Hercegovinu, zastupnica u parlamentu Federacije BiH, vrsna doktorica i donedavno direktorica Očne klinike KCUS Koševo, dekonstruirala bratstvo i jedinstvo i konstruirala unutarbošnjačko jedinstvo i bratstvo.

“U prošlom sazivu Parlamenta bila sam predložena da budem u Komisiji za jednakopravnost spolova. Izašla sam pred govornicom i rekla da tamo neću da budem, te da mi nismo ni biološki, ni fizički, ni pred Allahom dž.š. isti. Obaveze su naše različite. Muž je obavezan da vodi računa o ženi, a žena o kući i najčešće o odgoju djece. Tu se treba samo vratiti korijenima islama. Tu je osnov, fundament. Niko mi ne može zabraniti da se vratim svojim temeljnim vrijednostima. Doduše, ja sam, el-hamdu lillah uvijek držala se toga. No, pozivam žene da se vrate tim temeljima. A, to je da se udaju za muslimane, da žive islamski brak, da odgajaju svoju djecu. To je to. Emancipacija ne treba Bošnjakinjama, emancipacija treba zapadnjacima”. I tako je govorila emancipirana Amila Alikadić-Husović, viskopozicionirana članica Stranke za Bosnu i Hercegovinu, zastupnica u parlamentu Federacije BiH, vrsna doktorica i donedavno direktorica Očne klinike KCUS Koševo.

“Svi moramo biti ponosni na činjenicu da su drevne civilizacije bile nekada u Bosni i Hercegovini… Ne trebamo se truditi da dokažemo da u BiH imamo piramide koje su slične onima u Egiptu, Meksiku ili nekom drugom mjestu. Ljude koji opstruiraju ovaj projekt moramo zaustaviti i pronaći one koji će znati cijeniti vrijednost ovoga što je pronašao Semir Osmanagić i u šta ulaže svoje potencijale, znanje, vrijeme i novac… Ono što je Osmanagić započeo svojim sredstvima i entuzijazmom osobno ću podržati i kao članica federalnog parlamenta i kao naučnica”. Tako je nakom posjete Visokom i susreta sa para naučnikom i samoproglašenim sveznadarom, izumiteljem bosanskih piramida, govorila naučnica Amila Alikadić-Husović, viskopozicionirana članica Stranke za Bosnu i Hercegovinu, zastupnica u parlamentu Federacije BiH, vrsna doktorica i donedavno direktorica Očne klinike KCUS Koševo.

“Zapadni Mostar se ponaša k'o en-de-ha sedamdesetih". Tako je historičarka Amila Alikadić-Husović, viskopozicionirana članica Stranke za Bosnu i Hercegovinu, zastupnica u parlamentu Federacije BiH, vrsna doktorica i donedavno direktorica Očne klinike KCUS Koševo, replicirala kolegi iz parlamenta Martinu Ragužu, na njegovu tvrdnju da je "Sarajevo Hrvatima isto što i Beograd ‘90-ih".

“Mislim da bolest treba liječiti, a ne podržavati njen razvoj. Psihičkim devijacijama homoseksualaca trebali bi se pozabaviti psihijatri i psiholozi, a to pogotovo nije tipično za naš mentalitet. Jako me čudi što je jedna Španjolska, povijesno poznata po tome što je uvela inkviziciju u srednjem vijeku, odobrila homoseksualne brakove. Mislim da nije primjereno što se takvo što održava u mjesecu ramazanu, ne zato što sam ja protiv promoviranja homoseksualnih sloboda, jer ja to ne smatram slobodama, nego bolešću i smatram da tim ljudima treba pomoći, već zbog značenja koje ima ovaj mjesec”. Tako je uoči prošlogodišnjeg Prvog Sarajevo Queer Festivala govorila sljedbenica Hipokrata Amila Alikadić-Husović, viskopozicionirana članica Stranke za Bosnu i Hercegovinu, zastupnica u parlamentu Federacije BiH, vrsna doktorica i donedavno direktorica Očne klinike KCUS Koševo.

2.

Tri dana je Ismet Dolić iz Velike Kladuše čekao da mu oko “prođe” samo od sebe. Kao što je to i običaj u zemlji u kojoj se doktoru ne ide kako se ne bi saznalo boluje li se od čega, ljekarski pregled je za Dolića bio posljednja opcija. Ipak, nakon sedamdesetak sati tegoba je otišao u bihaćku bolnicu, a iz nje ekspresno u Sarajevo, na operaciju koja bi mu, ako se pravovremeno i ispravno obavi, mogla spasiti oko. Građanin pokorni Dolić ponio je sa zapada Bosne pidžamu, peškir, papuče, četkicu za zube…sve što se nosi u bolnicu. Plus, naravno, uputnicu. I primljen je, nije da nije, u roku odmah, ali je operisan tek kada je tadašnja direktorica Očne klinike Amila Alikadić-Husović saznala za njegovu dijagnozu i muke s doktorom Suvadom Karačićem.
Photo: Dragan Kujundžić

U najkraćem, Ismet Dolić je u bolnici bio džaba, sve dok se nije ohrabrio i pitao doktora Karačića kada će ga, konačno, prestati seliti od sobe do čekaonice, od čekaonice do rutinskog pregleda, od pregleda do sobe. I dobio odgovor: 2010, ako mu se čeka ili odmah ako se dogovore. “U državama bivše Jugoslavije to košta 2.500 eura”, lijepo mu je objasnio Karačić. A onda su se u skupštinskim hodnicima srele zastupnice Hefeza Sabljaković i Amila Alikadić-Husović. Dolićeva rodica (Sabljaković) obavijestila je koleginicu zastupnicu (Alikadić-Husović) i ojađenog Krajišnika operirao je tokom svoje posjete Sarajevu, docent Ivan Stefanović, direktor Klinike za očne bolesti Kliničkog centra Srbije, uz asistiranje dr. Faruka Nišića iz Sarajeva.

Ismetu Doliću je, prema svim procjenama, spašen vid, a Amila Alikadić-Husović je dokumentirala ovaj, te još jedan slučaj u kojem je dr. Karačić tražio novac za operaciju i obavijestila vječnog direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića. “Kriminal je, a ne korupcija, ucjenjivati bolesnog čovjeka”, kazala je doktorica Alikadić-Husović i dobila obaviještenje da više nije direktorica Očne klinike, bez obzira na sve stručne i profesionalne reference. Ona je, naime, članica Američke oftamološke akademije i uprave Evropskog udruženja oftamologa, za svog je mandata klinici nabavila opremu u milionskoj vrijednosti, uvela desetak dijagnostičkih metoda, osigurala zaposlenicima dodatno obrazovanje u renomiranim klinikama…

3.

Foto: Dragan Kujundžić

Sve što je, u najmanju ruku neobično u civiliziranim zemljama, prihvatljivo je, skoro pa i poželjno u onima koje to nisu. A Bosna i Hercegovina, valjda to ne treba ni podsjećati niti argumentirati, u prvu grupu ne spada. Mogla je, dakle, Amila Alikadić-Husović nastaviti sa propagiranjem homofobije, nacionalizma, vjerskog izolacionizma; mogla je, također, pokazivati raskošno neznanje, recimo, historije ili kao akademska građanka podržavati suludi projekat traženja piramida ispod brda. Njena politička karijera ne samo da ne bi bila ugrožena, nego ova bivša članica SDA i kasnija odana pratilja Harisa Silajdžića ne bi niti osjetila bilo kakve posljedice svojih nakaradnih, neskrivenim jezikom mržnje, kazanih stavova. Stranački ušuškana, mogla je Amila Alikadić-Husović bez ikakvih problema biti direktorica Očne klinike sve dok joj ne dosadi, a zauzvrat niti bi morala šta raditi, niti razmišljati koliko je, ako ništa, njeno humanističko zanimanje suštinski suprotno onome za šta se u političkom životu zalaže. Nije, dakle, sve donedavno, bilo kod Amile Alikadić-Husović nikakvog straha od toga da bi joj menadžeri bolnice mogli zamjeriti to što misli i govori kako je, uz profesionalne reference, za obavljanje nekog posla važna nacionalnost, niti to što ignorira medicinske dokaze vezane za seksualna opredjeljenja, pa niti što se otvoreno narugala domaćim stručnjacima koji su visočku potragu za piramidama nazvali – suludom. Nije, također, Amila Alikadić-Husović morala unapređivati Očnu kliniku kako bi sačuvala poziciju: niko njoj, od stranačkih kolega do bolničkog direktora, ne bi za zlo uzeo to što vodi bolnicu iz koje slijepi izlaze i oni što nemaju problema s vidom, baš kao što Farisu Gavrankapetanoviću, dok je sekretarici diktirao odluku o smjeni dr. Alikadić-Husović, nije bilo važno to što je riječ o vrhunskoj doktorici na čelu sasvim pristojne bolnice. Ništa se, dakle, spektakularno ne bi desilo u bolnici na brdu da je Amila Alikadić-Husović na vrijeme shvatila ono što je kazala nakon smjene: “Valjda nekima ne odgovara ono što je zakonito, jer onda nema tala”.

Priča Ismeta Dolića i smjena Amile Alikadić-Husović su, na žalost, tek sjajna ilustracija onoga što bosanskohercegovačka stvarnost jeste. A u toj stvarnosti dozvoljeno je sve, ali baš sve, samo ne diranje u “novčanike” napunjene mimo svih zakona. U toj i takvoj Bosni i Hercegovini je, dakle, sve moguće i dopušteno – i da samoproglašeni zaštitnik bošnjačkih interesa i vlasnik Dnevnog avaza Fahrudin Radončić brani Milorada Dodika od državnih organa gonjenja koji su dokumentirali pljačku budžeta RS-a; da se svaka naznaka istraživanja nečijeg bogatstva smatra političkim procesom; da se ljuti politički protivnici usaglase oko, recimo, povećanja plata sebi, da Razvojna banka Federacije dijeli stotine miliona onako kako se direktoru digne, da… da se o svemu narodni deputati mogu svađati osim o jednom: vlast nije sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva nego ekonomskih interesa i da računi u austrijskim bankama najbolje rastu dok se gladni puk hrani strahom…

Amila Alikadić-Husović, bez obzira na sve izgovorene gluposti, nije glupa žena. Ostat će stoga nejasno, kako, zaboga, nije shvatila jedino sveto pravilo bosanske politike, ono što ga je ustanovio bivši vozač i general i sadašnji penzioner Ljubo Ćesić Rojs, a nadogradile kolege doktorice Alikadić-Husović: ko je jamio jamio, a ko može još, neka jami. Sve uz graktanje o veličini nacije i čistoći vjere. Da se, dakle, Amila Alikadić-Husović napravila slijepom, ne samo da bi bila i dalje direktorica i ne samo da bi i dalje mogla proganjati vještice i brojati krvna zrnca neistomišljenika, nego bi još i bila u talu. Sa kolegom Karačićem i ko zna s kime još.

e-Novine.com

Akcija pod šifrom „hitno“: Pomoć za e-novine