Emir Imamović: Rađanje bošnjačkog Dodika

Dovoljno će biti da SBBBiH postane parlamentarna stranka s kojom se zarad formiranja vlasti mora koalirati. Kada se to dogodi, dio BiH s bošnjačkom većinom funkcionirat će poput Avaza, medijskog koncerna u kojem je oduvijek vladala sloboda Radončićevog mišljenja

Ja, koji sam imao respektabilnu novinarsku karijeru, osnovao najveću izdavačku kuću u BiH - Avaz, napravio neke od, vjerovatno, najljepših građevina u Sarajevu...«, ovako o sebi misli, govori i, ponekad, piše Fahrudin Radončić, bošnjački medijski oligarh i budući lider najbrojnijeg bosanskohercegovačkog naroda. Do općih izbora u BiH ostalo je nešto više od deset mjeseci, a najmlađa bh politička stranka - Savez za bolju budućnost - ekspresno skuplja članstvo, predstavlja se na paradama političkog kiča, nacionalizma i navodnog socijalizma, dok njen osnivač i lider u lokalnim, ali i regionalnim medijima objašnjava svoj koncept »potpisivanja ugovora s narodom«. I da, prvi put u zadnjih petnaestak godina kritički govori o vlasti, bez obzira na to je li riječ o srpskim i hrvatskim predstavnicima u saveznim institucijama ili Stranci demokratske akcije, čijim je novcem utemeljena Radončićeva imperija.

Bog u Sarajevu

Tko je, dakle, čovjek što se predstavlja kao bošnjački Donald Trump, uspoređuje se sa Silviom Berlusconijem - naglašavajući kako je s talijanskim premijerom neusporediv u moralnom smislu - a ne libi se, naravno neslužbeno, kazati i kako je »Bog u Sarajevu«? Crnogorski novinar, suradnik zagrebačkog Danasa, u Sarajevu se pojavio početkom devedesetih. Iako danas u službenoj biografiji to ne navodi, još je uvijek dovoljno svjedoka spremnih podsjetiti kako je njegov prvi bosanski posao bila prodaja knjige Sandžačke ćehaje - zbirke narodnih priča iz srbijansko-crnogorske regije nastanjene Bošnjacima - u vlastitom izdanju. Iako navodi kako je kompaniju Avaz osnovao još 1991., Radončić prve dvije bosanske godine provodi na prvoj liniji fronte: u kabinetu prvog načelnika Glavnog štaba Oružanih snaga BiH Sefera Halilovića, kao njegov šef Kabineta, a ne Halilovića. Što više ne važi barem kada je u pitanju mlađi Halilović, generalski sin, uposlenik Fahrudina Radončića na poslovima nositelja »selama« (pozdrava) i prenositelja poslovnih ili ucjenjivačkih ponuda Trumpa rodom iz Gusinja.

Negdje 1993. Radončić pokreće tjednik Bošnjački avaz, da bi 1995. izašao prvi broj Dnevnog avaza, primarnog izdanja kompanije u čijem je vlasništvu nekih dvadesetak listova te televizijska stanica, plus nepoznati broj nekretnina i računa u inozemstvu. U međuvremenu, Berlusconi iz naše mahale mijenja crnogorsku, pravoslavnu suprugu, za smjernu Bošnjakinju po kojoj će nazvati svoj ženski nedjeljnik, a uz pokroviteljstvo vrha SDA i samog Alije Izetbegovića se polako kandidira za budućeg »Boga u Sarajevu«.


Foto: Jedan od "Avazovih tornjeva"

Iako u zvaničnom Radončićevu životopisu, objavljenom na službenom siteu njegova Saveza za bolju budućnost BiH, piše kako je Dnevni avaz već petnaestu godinu poznat i po kontinuiranom antikorupcijskom pisanju, taj je list zapravo sve vrijeme bio oružje, prvo vlasti i svog vlasnika, zatim njegova vlasnika i vlasti, da bi se kraju Radončić i vlast, ne formalno, ali svakako suštinski i barem u Sarajevu, pretvorili u jedno. Kako je rasla njegova kompanija, on je demonstrirao beskrupuloznost u obračunu s neistomišljenicima i, često, dojučerašnjim pokroviteljima; vješto balansirao između zapadnih diplomata (u Radončićevoj vili u nekdašnjem Olimpijskom selu Mojmilo godinama je bila rezidencija američkog ambasadora u BiH), poglavara Islamske zajednice BiH Mustafe efendije Cerića čija fotografija u Avazu izlazi češće od impresuma, lokalnih i regionalnih oligarha, te njihova naličja iz balkanskog podzemlja. Radončić je, tako, osnovao zajedničku kompaniju s najbogatijim Srbinom Miroslavom Miškovićem, dok svakodnevno na posao ide u blindiranom automobilu koji je nabavio od Nasera Keljmendija, misterioznog Albanca povezivanog s trgovinom narkoticima.

Život osobe koja za sebe kaže da je »lični prijatelj s više ličnosti koje su obilježile političku scenu u regionu, a i danas su na najistaknutijim državnim funkcijama u svojoj zemlji«, zanimljiva je - u Bosni bi se reklo čvrsta - građa za scenarističku obradu. Za bosansku verziju ruskog filma» Oligarh« ili televizijske serije »Brigada«, u HTV-ovom prijevodu poznate kao »Sašina ekipa«. Samo što, evo, valja sačekati posljednji čin, odnosno Radončićev uspon na vlast, prije nego što se napiše zadnja scena, ona u kojoj glavnu junak s lažnim ispravama bježi nekamo daleko od zapuštene i osiromašene domovine.

Kula od kamata

»Vodila me misao da ne mogu biti superuspješan pojedinac i moja kompanija superuspješna kompanija u zemlji neuspješnog društva i siromaštva. To je glavni razlog zašto ulazim u politiku«, kazao je u jednom nedavnom intervjuu Fahrudin Radončić. Osim što, inače, lijepo ne govori istinu i nema skrupula - vlasnik Avaza je tako, pored ostaloga, izjavio da će se njegova stranka boriti za naklonost njegova medijskog imperija! - Radončić nije, daleko od toga, neinteligentan čovjek. Ni manje pametni od njega ne bi pretendirali na vlast, a uoči izbora govorili da to rade iz osobnih, vrlo jasnih ekonomskih razloga. Carstvo malog zmaja - iz nekog razloga ova je domaća bosanska životinja zaštitini znak Avaza - zapravo je kula od kamata, a sam Radončić polako plaća račune svojoj posjedničkoj megalomaniji. Od tri sarajevske zgrade koje je, kako kaže, napravio, jednu je prodao Hypo banci, Avaz Bussienes Centar je sada istina njegov Hotel Radon Plaza, dok je treća i najveća, Avaz Twist Tower, poluprazna. Ne računaju li se redakcije Radončićevih izdanja i tek pokoji ured federalnih agencija čijim direktorima treba medijsko pokroviteljstvo za što su spremni platiti nekih stotinu i petnaest tisuća eura rente godišnje. Jednostavno, ma koliko bile povoljne kamatne stope na kredite što ih je on dobio od Razvojne banke Federacije kako bi, bukvalno, odgodio slom izazvan neracionalnim investiranjem, i takva se zaduženja moraju vraćati, a novca je sve manje.


Foto: Unutrašnjost hotela Radon Plaza

S druge strane, bošnjačka, sarajevska, probosanska, kako god je nazvali, politička scena je u ovom trenutku takva da Radončić ili ne može, ili mu se ne isplati na njoj tražiti saveznika kojega će promovirati i zauzvrat uživati zaštitu kakvu mu je, pored SDA, nekada pružala i Socijaldemokratska partija za čije mu je vlasti porezni dug - oprošten. Vlasnik Avaza nema proklete mogućnosti izbora: s liderom Stranke za BiH Harisom Silajdžićem je u sukobu jer preko njegovih suradnika nije uspio izvući profit od energetskog sektora BiH. Kavijar Socijaldemokrata Zlatko Lagumdžija, kako je čelnika SDP-a nazvao urednik Slobodne Bosne Senad Avdić, em je u sukobu s Radončićem, em u vlastitoj stranci ima korupcijske afere, em ima takav politički rejting da mu je isplativo ne kandidirati se izvan vlastite mjesne zajednice. Predsjednik SDA Sulejman Tihić, također, odavno nije u ljubavi s Radončićem, a zahvaljujući pristajanju na ultimatume premijera RS Milorada Dodika, Izetbegovićev nasljednik uživa potporu još, možda, samog sebe.

Stranačke džamije

Više vođen nuždom nego socijalnim refleksom, Radončić je, dakle, donio jedinu moguću odluku: kada već više nema nikoga tko će mu pomoći da uzme nove milijune, uzet će ih sam. I pri tome se, kako kaže, neće zamarati nakaradnim dejtonskim ustrojem Bosne, niti na bilo koji drugi način pokušavati reformirati nefunkcionalnu državu koju vlastiti Ustav drži u bezizlazju. Radončićeva Bosna je Bosna tri odvojena naroda/društva u kojoj jednom trećinom vlada Milorad Dodik, drugom Dragan Čović - samo Avaz lidera HDZ-a usred procesa koji se zbog njega vodi radi korupcije, naziva »probosanskim Hrvatom« - a trećom on, Mali zmaj. I kao što je medijski imperij gradio odabirući Bošnjake za primarne kupce, tako već sada svoju političku poziciju gradi baveći se, isključivo, najbrojnijim bosanskim narodom. Na brižljivo režiranim stranačkim skupovima, na kojima se manifestira Radončićevo bogatstvo - kolone luksuznih automobila prate Vođu, čekaju ga crveni tepisi... - i kopa po živom sjećanju na masovne bošnjačke grobnice, šalju se poruke upakirane u socijalizam i nacionalizam, obećava se »jak Bošnjak« i pjeva Srebrenici, da bi se svemu dodala »jedna žličica islama«.


Foto: Fahrudin Radončić i Mustafa Cerić

Islamska zajednica BiH, što nije nimalo zanemarivo, već sada, zahvaljujući Cerićevoj bliskosti s Radončićem, funkcionira kao vjersko krilo Saveza za bolju budućnost BiH. Uloga džamija bit će, međutim, posebice važna u predvečerje idućih bosanskih izbora. Muslimanske bogomolje će idućeg Ramazana funkcionirati kao stranačke ispostave, a vjerski službenici kao terenski propagatori Vođe koji svojim sunarodnjacima obećava da će se genocida sjećati punih džepova.

Fahrudin Radončić nikada nije skrivao višak ambicija i manjak skrupula. A s takvima uvijek treba ozbiljno računati. Onako kao što Radončić računa na politiku kao sredstvo za daljnje ostvarivanje megalomanskih ciljeva. Pri tome, uopće ne mora pobijediti iduće godine. Dovoljno će biti da SBBBiH postane parlamentarna stranka s kojom se zarad formiranja vlasti mora koalirati. Kada se to dogodi, dio BiH s bošnjačkom većinom funkcionirat će poput Avaza, medijskog koncerna u kojem je oduvijek vladala sloboda Radončićevog mišljenja, a ucjene bile i ostale legitimno sredstvo bogaćenja ili prijećenja neistomišljenicima. Tada će se i zapadni diplomati čuditi kako su, zaboga, prečuli upozorenje uglednog sarajevskog kazališnog redatelja i građanskog intelektualca, koji je na nekoliko ambasadorskih druženja ovih dana ponovio: »Ne mogu da vjerujem kako niste svjesni da pred vašim očima nastaje bošnjački Dodik«, da bi mu tek jedan sugovornik skrušeno odgovorio, priznavši kako on i njegovi kolege ne razumiju što im, ustvari, hoće reći.