Elvis: Zašto Kinezi napuštaju Sarajevo?

Piše: Elvis J. Kurtovich za radisarajevo.ba

Naravno u ovom skromnom proznom štivu neće biti riječi o navodnoj nemogućnosti da se od Kineza ove Nove godine kupe baloni(jer ih nema!?)

Po pravilima ,,istraživačkog novinarstva'' ja bih trebao sad po ovom snijegu da idem do Buća Butok ChinaTown-a i brojim kineske radnjice, razgovaram sa prodavačima, stanovnicima itd. itd... Što meni kao razmaženoj ex-rock zvijezdi naravno ne pada na pamet... Od mene je dovoljan senzacionalistički naslov...

Moje je da savjetujem posjetitelje našeg portala, a najspobniji i najbrži od njih mogao bi da ima patent nad servisom koji bi se mogao proširiti po čitavom svijetu i uspješno raditi stotinama godina...

Da nastavimo gdje smo se prošli put umorili...

Evo vam ,,prva ruka'' osnovne ideje prednacrta za nacrt idejnog projekt provizornog naziva "Celebrity hotline".

Uvod koji slijedi prilagođen je čitateljima koji su se tek sad uključili u čitanje moje kolumne, zainteresirani za Kineze i Sarajevo...

Drugi primjer je TV igrica ,,Hugo Show'' Autori igrice pitali su prijatelje ,,može li se igrica igrat na daljinu''...Druga ekipa ljudi je skontala da se pomoću strelica na telefonu pri tonskom biranju Hugo može pokretati, a treća grupa ljudi je to prilagodila i ponudila lokalnoj maloj TV u Švicarskoj.  Hugo Show je danas licencirana emisija koja godinama ide na stotinama TV stanica, a uspjeh je vjerovatno doživio zbog inovativne upotrebe mogućnosti koje daju novi telefoni...

Uvod: Neki od najuspješnijih današnjih poslovnih projekata nastali su
,,rješavanjem problema''. Npr. webmail. Prvih godina interneta korisnici bi svoj mail mogli pročitati tako da se spoje na server svog provajdera i pokrenu neki od programa za e-mail (npr. Outlook expres). Mladi Indijac (ekonomista, došao u USA sa 100 $ u džepu) radio je u maloj kompaniji Hotmail koja je bila internet provajder. Na jednom od sastanaka inžinjerima je rekao da se klijenti žale da ne mogu pročitati svoj e-mail kad su u inostranstvu. Preko tadašnjih telefonskih modema morali bi sa svojih laptopa da biraju broj u USA..itd..to je bilo skupo a i veza je pucala. Pitao je kompjuteraše: Može li se to riješiti? I oni su došli na ideju da se korisnik spoji na njihovu početnu stranicu www.hotmail.com (predpostavljam da su tamo bile ,,cijene i usluge'' firme). U uglu stranice pisalo je ,,provjerite svoj mail''..Kada bi korisnik npr.negdje u Aziji ukucao svoje podatke za par sekundi bi od svog servera u USA dobio svoju poštu.Ova usluga (besplatan e-mail koji možete provjerit bilo gdje u svijetu) brzo je postala popularna i taj isti mladi Indijac (koji nije znao puno o kompjuterima) za nekoliko godina firmu koja je ,,prije wembaila'' vrijedila par miliona prodao za nekoliko milijardi dolara...

Ideja projekta
Svjedoci smo ogromne usamljenosti ljudi. Oni zovu razne emisije, hotline
servise itd...O internetu da i ne govorimo. No nedostaje im mogućnost da razgovaraju s popularnima. Mnogi su spremni da za to i plate i ovaj projekat im to omogućuje.

Opis projekta
Popularne osobe dobile bi mobitele i njihov bi zadatak bio da u trenucima slobodnog vremena razgovaraju s obožavateljima. Cijena minute razgovora bi varirala u zavisnosti od popularnosti odnosno potražnji. Na kraju obračunskog perioda popularni bi dobivali procenat od ostvarenog prihoda.

Prvi i najvažniji zadatak
Dobiti iz nekog relevantnog patentnog zavoda za intelektualno vlasništvo potvrdu da je ideja zaštićena, odnosno da tako nešto niko prije nije zaštitio. Navodno se taj ured nalazi u Ženevi. Sa tim ,,papirom'' može se ići dalje u realizaciju projekta.

Toliko o našem projektu. Mogao bih još da pišem,ali je nepotrebno jer ,,ništa bez papira iz Ženeve''

U video djelu kolumne prikazaćemo kako nedisciplina i papanluk mogu poslužiti umjetnosti.

Drug me je poveo u muzej Andy Warhola u Pitsbourghu. Uživali smo u čudesnim eksponatima,tumačili misli legendarnog umjetnika (npr. Nema nijednog proizvoda koji je tipično američki i odražava američki duh kao što je električna stolica) i svo vrijeme se potajno slikali, mada je to strogo zabranjeno... I kad je moj drug ,,razvio film'' utvrdio je da je i ovaj krišom snimljeni klip također "umjetnički perfomans".

Ako volite Andy-a, Nico i Velvete (a ja vam nisam previše mrzak), uživaćete i vi, kao što sam ja uživao u ovom ,,muzeju po mom ukusu...u kojem se možeš igrat s balonima''