Bure baruta: Dogovor s MMF-om i(li) ulazak u začarani krug?

Piše: Ahmed Burić

Do sada jedna od rijetkih dobrih osobina naše ekonomije bila je da nismo zaduženi.

Vijest da će MMF dati milijardu i dvjesto miliona kredita kao i sve na svijetu ima dvije strane. Dobru, da to ipak značikakvu-takvu kontrolu javne potrošnje i donekle uređene ekonomske odnose, i "lošu " da sve uzeto i bez obzira na razloge, motive i visini kamate ova zemlja mora vratiti.

Prije pet godina i nešto malo više našao sam se u Sloveniji koja je u to doba očekivala prijem u EU. Niko nije znao sve posljedice njihovog priključivanja evropskoj porodici, ali je bilo jasno da mala zemlja pod Alpama ne može izgubiti previše. Vrlo stabilna ekonomija bazirana na protokapitalističkom sistemu radionica dopunske djelatnosti uz socijalističko samoupravljanje (veliki broj firmi nastao je kao zbir kućnih manufaktura, podsjetimo samo na Fructal, Planu ili Vipavske vinograde), narasla je do najuspješnije nove članice EU-a.

Slovenci su jedan dio toga zaista pametno "odigrali": u prvom krugu privatizacije nisu olako prodavali državno, izbjegavali su prodaju onoga štio se mora strancima, tako da je većina velikih firmi ostala u domaćim rukama, a onaj dio tajkunske "elite" koji je naplatio svoje patriotsko djelovanje i promućurnost za vrijeme pada socijalizma nije se mogao izbjeći.

Krug oko Janše koji je preuzeo dio velikigh firmi, već je ozbiljno načet padom jednog od njegovih glavnih igrača Igora Bavčara,
koji naprosto nije mogao podnijeti svoj poslovni apetit. U svakoj igri ovakve vrste imate igrače koji stradaju, ali Petrol neće značajnije ugroziti slovenačku ekonomiju, čak i da se s treskom obruši. Propast jedne firme za stabilnu državu, jeste težak gubitak, ali u velikom sistemu ne mora značiti previše.

Za ovu vrstu uspješnosti najzaslužnijim je proglašen Dr. Jože Mencinger, čovjek s diplomama dvaju odsjeka univerziteta - pravnog i ekonomskog, i doktoratom odbranjenim još prije tridesetak godina. Za sve vrijeme svpog djelovanja Mencinger je bio aktivan sudionik svih procesa: vlast (bez obzira radi i se o liberalnim demokratima ili desnici) su ga konsultirale oko svih većih ekonomskih poteza, a on sam se držao dvaju načela: neka većina ostane u vlasništvu domaće elite i neka se MMF i Svjetska banke drže što dalje od domaćeg tržišta.

U njegovom kabinetu rektora ljubljanskog univerziteta rekao mi je doslovno ovo: "Gospodine, ja od 1964. Radim kao consultant za Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku, i znam da se svaki dinar uzet od njih na bilo koji način višestruko vraća."

Opća anamneza

S te strane, vijest da je je 2008. zatvoren ured MMF-a u sklopu smanjenja misija i osoblja MMF-a šitom svijeta, a dvije godine nakon što su se naše vlasti povukle iz pregovora o prethodnom stand by aranžmanu, u BiH bila je pozitivna. Država nije bila zadužena, u budžetu se pojavio i višak i postojali su realni uslovi da se izabere vlastiti ekonomski put. To se nije dogodilo jer je neodgovorna i pohlepna vlast pošla podijeliti sve ono što je ostalo u kasama tzv. socijalnim kategorijama , na koje su mislili kasnije računati kao poluge očuvanja vlasti. Uvijek me strah kad razmišljam o ovim stvarima, jer na pamet padaju analogije: dobar dio zasluga dolaska Hitlera na vlast u Njemačkoj snose SA odredi Ernesta Rohma, formirani od razočaranih ratnika iz 1. svjetskog rata.

Premlaćivanjima i ubojstvima neistomišljenika prokrčili su put radikalnima koji su kasnije cijeli narod, pa i svijet odveli u katastrou. Možda je naša sreća i u tome što nismo toliko veliki i važni, takom da ostajemo izvan glavnih strujanja, kako pozitivnih trendova, tako i velikih katastrofa.

Krvna slika

Tu zagovornici uzimanja kredita nalaze uporište za sebe: prema njihovom shvaćanju taj novac je zapravo pomoć koja i nije pretjerano velika. Istina, to je paket koji u odnosu na slične aranžmane u recimo Brazilu, Rusiji i zemljama jugoistočne Azije izgleda kao kusur iz granapa. To nadalje znači da su se za taj paket koji iznosi 600 procenata od ukupne kvote koju BiH ima u MMF-u , morali ispuniti određeni uvjeti: smanjenje javne potrošnje i rezanje budžeta.

Trogodišnji aranžman od 1,2 milijarde uslovljava korekciju zakona i reformu socijalnog sektora, Vlada FBiH morati obezbijediti uštede u visini od 414 miliona KM, RS 146 miliona KM, VM BiH 40 miliona KM, a Vlada Distrikta Brčko deset miliona KM.

Od ovog sporazuma dvije trećine se odnose na Federaciju, jer je u objektivno nepovoljnijem položaju u odnosu na Republiku srpsku, gdje je privatizacija ostavila nešto novaca u kasi. Kad treba para, onda se Vijeće ministara dosta brzo složi: Špirić je rekao da su petnaestodnevni razgovori MMF-a s vladama entiteta i državnom vladom urodili plodom, te da je usaglašen tekst pisma namjera što znači
aranžman sa MMF-om. Sve će se odigrati u narednih nekoliko mjeseci, nakon kojih bi trebala biti isplaćena prva tranša za ovu godinu. Dotad se očekuju potezi vlada entiteta i Vijeća ministara BiH: dakle,
provođenje mjera, donošenje odluka i priprema rebalansa budžeta za parlamentarnu proceduru.

Dakle, ako već sami nismo mogli odabrati ekonomski put, valjaće ga napraviti uz pomoć MMF-a. Oni koji su poput Mencingera načelno protiv MMF-ovog uplitanja (a takav je, negdje , i potpisnik ovih redaka) će
sasvim sigurno upozoriti na to da dinamika ekonomije koju određuje MMF uvijek ide u korist stranim investicijama. One poboljšavaju krvnu sliku ekonomije, ali suštinski smanjuju privredni rast. Baš kao što
nedavno kaže prof. Mencinger: globalizaciji je došao kraj, dosta smo uživali u jeftinim kineskim proizvodima i sada više-manje uništili industriju u Europi.

Valjaće se , dakle, okrenuti vlastitim resursima. Oni, kad smo mi u pitanju, istina nisu veliki ali s to nešto vode i struje što bismo mogli proizvesti moglo bi se živjeti. Druga je stvar što mi to nećemo
znati.

Bilo kako bilo, ulazak s MMF-om ima i pozitivne i negativne strane. To je krug u koji se, očigledno, mora ući ako se igdje želi naprijed. S druge strane i MMF se opekao, pogotovo u Africi i Aziji, građenjem
nerealnih ekonomskih struktura u zemljama gdje tržište ne postoji. Mi smo upravo takva zemlja, a zasad nam je samo bijeda zajednička. Baš kao što reče Costas Christou, šef ureda MMF-a u BiH: "Nadamo se da je
ovo dovelo političare bliže jedne drugima. Jasno nam je da jer situacija teška za sve. Kad naprave nešto dobro zajedno, zaslužuju pomoć."

Pomoć koju treba vratiti. Na jedan ili na drugi način.

radiosarajevo.ba