Bojan Tomičić: Reakcija na Pejkovićev tekst

Piše: Bojan Tomičić

Poštovani gospodine Pejkoviću,

U mini biografiji na kraju Vaše reakcije na tekst Emira Imamovića stoji da ste doktorant na Univerzitetu u Lundu na odjelu za filmologiju. Na stranici dotičnog univerziteta pišete da se Vaše istraživanje uglavnom bavi odnosima između različitih filmskih kultura u regionu, te pisanju istorije nakon 1989. godine.

Emir Imamović: Idioti na snijegu

Dakle, područje Vašeg naučnog djelovanja i interesovanja je film. Stoga je nadasve interesantno zapitati se šta Vas je ponukalo da reagujete na tekst koji se bavi fenomenom interneta, odnosno prilikom koju isti daje bilo kome da se eksponira i pokupi svojih 15 minuta slave, a k tomu još se bavi i stravičnim nedostatkom kriterija u današnjim medijima generalno.

Isto je tako interesantno zapitati se da li je Vaša analiza Imamovićevog teksta tako očajno loša zato što vi ne umijete bolje analizirati ili pak zato što ste potpuno promašili poantu i smisao teksta. A možda je veoma niskom nivou sadržaja vašeg pisanja doprinijela i činjenica da ste zaboravili da tekst nije bio namijenjen švedskoj akademskoj publici kojoj bez ikakvog straha možete prodavati mudrosti o „regionu“ jer oni o tome znaju samo ono što su vidjeli na dnevniku svoje nacionalne televizije – dakle ništa!

Vaš tekst je elementarno zbrkan. Pođimo redom. Nakon isticanja vlastite načitanosti, što stručne što „kolumdžijske“ literature, svrstavate Imamovića u skupinu autora „neobrazovanih i antinijansiranih tekstova“. Poštovani gospodine Pejkoviću, pisanje Emira Imamovića se može svakojako okarakterizirati, ali ako mu se išta ne može spočitati onda je to upravo nijansiranost, koju Vi očito ne umijete ili ne možete prepoznati.

Poslije dramatičnog, pretencioznog i šupljeg uvoda citirate prvi pasus Emirovog teksta, nakon čega nastavljate sa isticanjem važnosti snimljenog materijala u ratnom Sarajevu, a potom ističete i važnost interneta kao medija kojim su se informacije iz drugih dijelova svijeta najbrže širile, zaključujući riječima: „Slabo ko se u tim kritičnim momentima svrgavanja diktatura ili borbe protiv agresivne policije u USA skidao go. Youtube, blogovi, Twitter su služili za brzo slanje vijesti, za komunikaciju sa svijetom, za organiziranje. „

Dakle, da, upravo je to i poanta cijelog Imamovićevog teksta, poanta koju i Vi ističete istovremeno dok pokušavate kritizirati. U ozbiljnim situacijama internet je itekako koristan, ali je istovremeno konstantno zloupotrebljen od svakovrsnih „Facebook mahalaša“.

Tek potom se vraćate na prvi pasus Imamovićevog teksta koji ste citirali i kažete: „Citirani dio je, po meni, opasan, jer između ostalog nipodaštava ono snimljeno. Izjednačavati komunikaciju preko Facebooka sa izazivanjem smrti 1993. je u najmanju ruku neukusno.“ Nakon toga slijedi novi red načitanosti, a zatim grand finale u kojem Imamovića svrstavate u red „kolumdžija“ koji bi da zavladaju internetskom cenzurom, pitajući se pri tom ko autoru daje za pravo da sudi o drugim ljudima,njihovim postupcima, inteligenciji?

Prije svega, „po Vama“ ništa ne može biti opasno. Po Vama može napadati snijeg, po Vama se može nešto prosuti, po Vama može neko pljuvati, ali „po Vama“ ništa ne može biti. Ali, puno važnije od elementarne nepismenosti na maternjem jeziku (pretpostavljam da švedski ipak ne smatrate maternjim) je pitanje šta ste zapravo htjeli kazati? Na koji to način zgražanje nad internetskim idiotlukom, koji je u osnovi samo jedna od varijacija općeg idiotluka, nipodaštava filmski materijal snimljen u Sarajevu u vrijeme posljednjeg rata? Niste nam objasnili čime to snimka imbecila koji se sa balkona baca u snijeg negira na primjer snimku ranjenog psa koji nakon susreta sa gelerom granate drhti u smrtnom hropcu na sarajevskom asfaltu? U kojem smislu snimka balkonskog letača u snijeg u gaćama negira snimku čovjeka kojem je šaljivi snajperista upravo probušio kanister sa vodom koju je od Pivare dovukao do Marindvora? I zar zaista mislite da Imamovićev imaginarni plesač na raskrsnici kod, na primjer, Skenderije, ne bi pobrao stotine lajkova, kako za vrijeme plesa tako i nakon prosutog mu mozga po cesti? Šta bi u tom scenariju zapravo bilo zaista neukusno – činjenica da je neko otišao snimati izazivanje smrti s namjerom da to publicira i postane „slavan“ ili pak činjenica da bi takav snimak ljudi gledali i k tomu još i ocjenjivali?

To su oni isti ljudi za koje kažete: „Ono što sam htio reći je da je ružno pisati o masi kao o idiotima.“ Dragi gospodine Pejkoviću, „pučina je jedna stoka grdna“ reče Njegoš davno, a do dana današnjeg se ništa po tom pitanju promijenilo nije. Da masa idiota nije bila svuda oko nas zar bi vi danas sjedili u Geteborgu umjesto u rodnome Jajcu?  

Na kraju se pitate ko je autoru dao za pravo da sudi o tuđim postupcima? To pravo mu je dao onaj ko ga plaća i objavljuje, onaj ko smatra da autorovo mišljenje ima stanovitu vrijednost. Ko Vama daje za pravo da sudite o tuđim filmovima? Univerzitet u Lundu, Kraljevina Švedska. To što vi pionire filma stavljate u kontekst sa Youtube autorom „majkmaestro 1“ je očigledan nedostatak švedskog obrazovnog sustava. A, pomalo i nedostatak ukusa.