Ardian Adžanela: Javne usluge u BiH

Piše: Ardian Adžanela

Skoro petnaest godina nakon okončanja rata u BiH, nekvalitetne javne usluge i dalje frustriraju građane „dejtonske“ BiH . Dovoljno je osvrnuti se na one nejevidentnije primjere, kao npr. neredovne linije, nesnošljive gužve, te osjećaj nesigurnosti u javnom prevozu i na javnim mjestima uopšte, nedostatak javnih toaleta, nedostatak prohodnih trotoara, sjedišta i korpi za otpatke na autobuskim stanicama i parkovima itd.

Mnogima je ovo vjerovatno beznačajan problem u moru prioritetnijih pitanja kao što su nezaposlenost, prava ugroženih kategorija, kriminal, korupcija, itd., ali je činjenica da taj problem postoji i neće se sam riješiti! Ono što je najvažnije, a zapostavljeno, je činjenica da frustracije uzrokovane nekvalitentim javnim uslugama ugrožavaju i zdravlje korisnika, obzirom da je sektor javnih usluga najčešći izvor frustracija. Dakle, problem je pred nosom ali ga ne vidimo zbog zastora koji pored navedenih stvarnih problema čine i ovi aktuelni politički, koji se ne mogu riješiti u neko skorije vrijeme, za razliku od problema javnih usluga.

Možda je najblatantniji pokazatelj neefikasnog javnog sektora javno zdravstvo, čije funkcionisanje u startu podriva učestala neuslužnost zdravstvenog osoblja. Ako je suditi po vlastitom iskustvu i ispovjestima građana, to je skoro pa ustaljena praksa, osim kad se zdravstveno osoblje obraća poznanicima, prijateljima ili osobama u krvnom srodstvu, a kronizam, favoritizam i nepotizam, (tj. „veze“), su već poznata priča. Tu su još i površan pregled pacijenata, ogromne gužve te niz drugih elementa koji u startu utiču psihološki nepovoljno na građane.

EU je kao rješenje problema javnih usluga ponudila Reformu Javne Uprave. Javnosti doduše još nisu obznanjeni do sada ostvareni rezultati, pa oni koji ne žele čekati rezultate te reforme utjehu mogu potražiti u jačem angažmanu civilnog društva, koji može djelovati na više načina, npr. kroz javne kampanje usmjerene na podizanje svijesti građana i poticaj na aktivnije potraživanje kvalitetnijih javnih usluga, aktivniji angažman pravosuđa u rješavanju žalbi građana itd. Na kraju krajeva, uvijek je moguće inicirati direktni pritisak na javne ustanove kako bi se primijenili barem oni propisi i zakoni koji već postoje, a koji vjerovatno nude dovoljan zakonski okvir za pružanje barem nešto kvalitetnijih javnih usluga. Nedvojbeno je neophodna i profesionalizacija cjelokupnog sektora javnih usluga, koja podrazumijeva čitav spektar obuka, od uljudnog komuniciranja pa sve do tehničke osposobljenosti.

Mediji također imaju potencijala pokrenuti pitanje javnih usluga uvođenjem redovnijih informativnih blokova i obrazovnih programa na temu javnih usluga.

Kada govorimo o realnoj mogućnosti skorijeg poboljšanja kvaliteta javnih usluga, prvi skepticizam tu dolazi od činjenice da vlasti nisu uspjele ni fizičku sigurnost građana dovesti na zadovoljavajući nivo, a kamoli održavati kvalitet javnih usluga.Tome najbolje svjedoči učestalo nasilje na javnim mjestima, čiji je vrhunac obilježen tragičnim ubistvom maloljetnog Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju 2008 godine, kao i upotrebe vatrenog i hladnog oružja... ali to je već posebna priča.

Nije zgoreg podsjetiti da kvalitet javnih usluga neposredno utiče i na kvaltitet turizma, obzirom da je prije par dana zvanično otvorena ljetnja turistička sezona.

U svakom slučaju pokretanje onog autentičnog elementa civilnog društva, onih etičnih i pragmatičnih gradjana BiH, se dojma kao najlogičniiji i očekivani korak u rješavanju problema javnih usluga, jer je upravo ova kategorija stanovništva najviše i pogođena nekvalitetnim javnim uslugama, obzirom da se ista ne oslanja na one ustaljene mehanizme za ostvarivanje prava i potreba - „veze“/“poznanstva“... što je također posebna i nama nažalost jako poznata priča.

radiosarajevo.ba