Ante Bender: Kako je propala donacija Evropske komisije

Piše: Ante Bender

„Kada sam dobio informaciju kako se izgradnji graničnog prijelaza na Ivanici ne može pristupiti budući da je općina Ravno prodala to zemljište privatniku – to je za mene bila šokantna informacija. Tako je BiH izgubila donaciju Europske komisije predviđenu za ovu namjenu i sada ćemo mi morati izdvojiti novac iz naših džepova da napravimo prijelaz. Država je apsolutno time pokazala svoju nesposobnost i jednostranost jer nije mogla nadjačati osobne interese", s ogorčenjem nam priča Slobodan Šaraba, zastupnik SDS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH koji je, uoči općinskih izbora iz listopada prošle godine, prvi medijski razotkrio ovaj nečuveni skandal.

Ovu informaciju gospodinu Šarabi potvrdilo je i Vijeće ministara u odgovoru na njegovo zastupničko pitanje, navodeći kako se izgradnji ne može pristupiti jer je općina Ravno prodala zemljište na kome se nalazi prijelaz. Tragom ove službene potvrde, svi su nastojali odgonetnuti tko je stavio ruku na ovaj atraktivan, ali sporan dio hercegovačke granice.

Za propuštenu priliku izgradnje prijelaza, Šaraba odgovornim smatra više institucija. Krivnju najviše prebacuje na državno Povjerenstvo za granice jer nije reagiralo u situaciji kada je Europa htjela donirati 3 milijuna eura, a općina Ravno je prodala zemljište na kojem je bila predviđena gradnja. Odgovornost snosi i Vijeće ministara koje je trebalo poslati svoj tim da istraži u čemu se nalazi problem. Naime, Šaraba drži kako je Vijeće trebalo poništiti odluku općine Ravno, jer je ona postavila sebe ispred općih interesa.

Tajni vlasnici zemljišta

Od izbijanja afere, mediji su se bavili špekulacijama o tomu kako je najveći dio zemljišta prodan Dubrovačkoj banci i grupi hrvatskih privatnih poduzeća čiji su vlasnici neka od najpoznatijih imena političkog i vojnog establishmenta Hrvatske.

Primjerice, kao jedan od kupaca tada se spominjao i hrvatski general Ivan Čermak, međutim službena potvrda o ovomu nikada nije pristigla iz općine Ravno. Inače, općine Trebinje i Ravno igraju se svojevrsnog „ping-ponga“ kada su u pitanju zemljišne knjige i ne dozvoljavaju uvid u dokumente kako bi se vidjeli stvarni vlasnici zemlje na Ivanici.

Tek, ostala je zabilježena svojevremena izjava načelnika Ravnog, Andrije Šimunovića, za novine „San” koji je ustvrdio da su stvarni vlasnici zemlje, na kojoj je Evropska komisija trebala graditi novi granični prijelaz, obitelji Ćurtović i Jelaković.

Nažalost, provjera ovih navoda je izuzetno otežana jer obje općine tvrde kako imaju nepotpune zemljišne knjige. Preciznije, zemljišne knjige se nalaze dijelom u Trebinju, a dijelom su prebačene u Ravno. Kako bi utvrdili što je stvarno stanje stvari, pokušali smo dobiti odgovor izravno od načelnika općine Ravno Andrije Šimunovića.

Nažalost, i pored više poziva te pismeno upućenih pitanja nikada se nije oglasio. Ovakva nekooperativnost i svojevrsni „zid šutnje“ samo još više podgrijavaju glasine i otvaraju prostor mogućim špekulacijama što se uistinu dogodilo sa spornim zemljištem.

Također, kao što s pravom traži zastupnik Šaraba, zanimljivo bi bilo saznati zbog čega državno Povjerenstvo za granice i Vijeće ministara nije formiralo jednu komisiju kako bi se vidjelo u čemu se nalazi problem jer su, kategoričan je on „morali poništiti odluku općine Ravno, jer je ona postavila sebe ispred općih interesa“.



O čitavom ovom slučaju, Europska komisija je imala diplomatski suzdržan komentar. U pismenom odgovoru na naš upit potvrdili su nam kako nije riječ o propalih tri, već dva milijuna eura donacije, no to je sasvim sigurno slaba utjeha BiH građanima.

Iz Europske komisije nam je pojašnjeno kako su ova značajna sredstva bila namjenjena za podršku sustavu Integriranog upravljanja granicama, posebno za konstrukciju adekvatnih i funkcionalnih graničnih prijelaza u okviru OBNOVA i CARDS programa. Granični prijelaz Ivanica je uistinu bio na prioritetnoj listi za izgradnju, a lokacija toga prijelaza dizajniranog za transport robe i putnika (trenutno promet robom nije dozvoljen), je bila predviđena na putu Dubrovnik-Trebinje, u blizini postojećih prijelaza Ivanice u Bosni i Hercegovini te Brgata u Hrvatskoj.

Zbog neslaganja lokalnih vlasti Ravnog, stoji u odgovoru iz Europske komisije, u pogledu odabrane lokacije za izgradnju graničnog prijelaza, konzultant zadužen za dizajn prijelaza, nije bio u mogućnosti finalizirati Studiju o eksproprijaciji zemljišta. U poodmakloj fazi rada na dizajnu, općina Ravno je predložila drugu lokaciju, koja je sa njihove strane smatrana boljim izborom za općinu u pogledu razvoja turizma. Predložena lokacija je trebala biti 2 km od Ivanice na putu prema Trebinju i položena uz dužinu granične linije. Konačno, u svrhu podrške ovakvoj odluci općinsko Vijeće Ravno je izdalo Odluku o mikrolokaciji za konstrukciju graničnog prijelaza na Ivanici.

Ova alternativna lokacija je od strane svih relevantnih faktora označena kao neodgovarajuća. Naime, ovakvo izmiještanje bi ostavilo Ivanicu, kao i putni pravac Ravno-Ivanica-Brgat izvan graničnog kontrolnog režima zbog nepostojanja pristupnog puta potrebnog za povezivanje Republike Hrvatske sa novopredloženom lokacijom graničnog prijelaza.

Kako se nisu stvorili potrebni preduvijeti za projektnu implementaciju u slučaju Ivanice, Europska komisija više nije mogla čekati već je prebacila raspoložive fondove za druge BiH potrebe. Konkretno, većinu novca Europska komisija je usmjerila za izgradnju graničnog prijelaza u Višegradu.

Interes trgovačkih lobija

Sama činjenica kako na trenutnom graničnom prijelazu Ivanica nije moguć promet robama – upućuje na interese trgovačkih lobija iz regije. Naime, kada bi prijelaz na Ivanici bio otvoren za promet roba (naročito poljoprivrednih proizvoda) – cijene tih artikala koji bi se plasirali u Dubrovniku bi zasigurno bile povoljnije od robe koja se sada, mnogo dužim putem – prevoze preko prijelaza u Doljanima.

Istovremeno, bila bi to prilika za oporavak Trebinja koji je oduvijek bio dio BiH ekonomski naslonjen na Dubrovnik. Na žalost, nedavni rat je dodao i novu političku dimenziju jer poljoprivredni kraj u okolici Trebinja danas ima male šanse da svoje proizvode plasira preko neretvanske doline i Hercegovine - i susjeda s kojima su do nedavno bili u ratnom sukobu. Tamo je, naime, još uvijek itekako svježe sjećanje na početak rata u BiH koji je započeo napadom JNA na Ravno.

Ovaj dio naše nedavne bolne povijesti, bez sumnje, i dalje opterećuje odnose ljudi koji žive na ovim prostorima. Rijetki su glasovi razuma koji pozivaju na promjene. Pero Sredanović, dopredsjednik Općinskog vijeća Ravno kaže kako je odustajanje od izgradnje graničnog prijelaza učinjeno na štetu svih stanovnika, a čemu je, po njemu, najviše kumovao loš odnos Trebinja i Dubrovnika.

Problem nije u narodu, kaže Sredanović, već u licemjernim političarima koji rade protiv općeg interesa pothranjujući stare podjele „jer u državi u kojoj živimo sve se prima sa nekom dozom straha.” Sredanović smatra neutemeljenima plasirane informacije da se na spornom zemljištu trebao izgraditi golf teren, navodeći kako su „to samo priče koje pale narod“.

Ni načelnik općine Trebinje, Dobroslav Ćuk nije zadovoljan odnosom Trebinja i Dubrovnika: „Rat nije ovisio niti od dubrovačkih gospara niti od Trebinja, već je rat projektiran negdje daleko odavde. Jednog dana sjest će pametni ljudi i povezati se. Nije nam drago što granični prijelaz nije uspostavljen. Robe ne mogu prolaziti i idu na Metković”.


Ćuk je mišljena kako je neizgradnja prijelaza stvar dviju država te da će se izgradnja prijelaza kad tad dogoditi.

Ako se granični prijelaz jednom i počne graditi, novac sigurno neće donirati Europska komisija, jer nam je ista potvrdila kako CARDS program više nije operativan, a novoodobrenim planovima izgradnja graničnih prijelaza nije prioritet Europske komisije. Tako će ceh, ako do izgradnje i dođe, platiti građani BiH. Posljednja informacija koju smo dobili iz Vijeća ministara jest kako je za kraj lipnja planiran novi sastanak Stalnog mješovitog povjerenstva za određivanje granica BiH i Hrvatske - na kojoj će se raspravljati o prekategorizaciji graničnog prijelaza Ivanica sa putničkog u međunarodni prijelaz za robni promet.

I dok se političari ne mogu dogovoriti oko izgradnje prijelaza, zanimljivo je da nam je više sugovornika potvrdilo kako hrvatski i srpski političari imaju vrlo dobre privatne i poslovne veze te, kada je u pitanju njihov osobni interes, njeguju prijateljske odnose.

Po tko zna koji put, narodu se prodaju rogovi za svijeće.

----
Tekst je nastao u okviru prvog ciklusa programa 'Istraživačko novinarstvo i izvještavanje o korupciji u javnim institucijama', čiji je organizator sarajevski Mediacentar. Uz pomoć mentora, devet mladih novinara i studenata novinarstva iz Banja Luke, Sarajeva i Mostara od marta do aprila 2009. godine, istraživali su i pisali o plaćanju ispita na fakultetima, lažno registrovanim preduzećima, protraćenim donacijama Evropske komisije, slobodnoj kupovini opijata u apotekama, 'kupovini' pomilovanja u zatvorima, nepotizmu i političkoj podobnosti kao preduslovima za zapošljavanje u javnim institucijama.

Tokom mjeseca avgusta, u suradnji sa Mediacentrom, prenosimo vam njihove tekstove.

Vezano: Besplatna edukacija o istraživačkom novinarstvu

radiosarajevo.ba