Andrej Đerković: Warriors... Come out to play-ee-ay!
Radiosarajevo.ba
Piše: Andrej Ðerković za radiosarajevo.ba
“Razmišljajući što bi predstavljalo najljepši proljetni stil, izabrali smo MILITARY CHIC, pacifističkog duha, sa borbenom jaketom… “
Ovako je počinjao modni, što bi se kazalo, editorijal pod nazivom “Warrior“, ovogodišnjeg proljetnog izdanja italijanske edicije magazina “Marie Claire“. Ovim banalnim editorijalom sa bekgraundom “pustinjske oluje“, za tekuću sezonu proljeće/ljeto, modni kritičari navedenog magazina predlažu sivomaslinaste pantalone Balmain, šortceve Sisley, Guess Jeans, a zašto ne na kraju i Louis Vuitton, crnu revolucionarsku (baš!) kapu Chanel, te shodno od prigode, vojni kombinezon nedavno preminulog kultnog britanskog dizajnera Aleksandera McQueena ili zelenu bluzu Dolce & Gabanna.
Na drugoj strani Alpa, na naslovnici dodatka “Glamourama“ francuskog izdanja magazina “Glamour“, modna reporterka Alice Augustin, poručuje “kako se SVI trebamo uključiti u militaristički trend“. Stranica posvećena ženskim rokerskim snagama, naslovljena imenom kultne pjesme Status Quo “In the army now“ pokazuje predstavnice današnjeg modnog establišmenta, Lady Gaga u Njujorku ili Agyness Deyn u Londonu. Sa tim istim proljećem, vitrine butiga modne kuće “Playlife“ krasile su lutke obučene u maskirnu odjeću, dok se pod must have na stranici jednog italijanskog modnog online magazina sa mediokritetskim naslovom “In guerra a colpi di seduzione (U rat sa nabojem zavodljivosti)” preporučuje proljetno/ljetna kamuflažna kolekcija Johna Richmonda koja čini ženu “zavodljivom i odlučnom“.
Dolaskom ljeta, ovaj “military chic“ se nastavlja, pa tako na naslovnici italijanskog ovomjesečnog magazina “Gioia“ naslovom Eleganza militare, uredništvo najavljuje editorijal od dvanaest stranica sa maskirnim i sivomaslinastim detaljima modnih kuća Iceberg, Max & Co. i Freddy.
Sa druge strane, magazin “Gioia” je u tom istom broju, u kojem promoviše “vojnu eleganciju”, dvije stranice posvetio srebreničkim ženama čiji su sinovi i muževi ubijeni od strane vojske koja je te 1995.godine, nosila jednu drugu kamuflažnu “kolekciju”. No, ostaje činjenica da se u ovo ljetno vrijeme odmora i raspusta, magazin “Gioia” kao jedan od rijetkih ženskih stranih magazina, sjetio petnaestogodišnjice osobnih tragedija srebreničkih žena.
Vojni modni detalji kao trend nisu ništa novo, no vremensko trajanje većine trendova je veoma kratko, nekada čak samo jednu sezonu, dok se vojnički trend konstantno provlači kroz vrijeme. “Iskreno, vojni detalji su stalno u našim mislima. Mi se (još uvijek) nalazimo u ratu i stalno se brinemo o terorizmu, tako da je to nešto o čemu stalno nastavljamo da pričamo”, riječi su Jane Buckingham, modnog eksperta i autorice knjige “The Modern Girl’s Guide to Life”.
Koliko god je mašta modne industrije i samih kreatora neiscrpna, a sa druge strane joj je i neophodno da svoj interes i inspiraciju traži u svakom vizualnom i osobenom detalju naših/svojih života, teško da se može razumijeti moralna kultura i etika urednika, većinom urednica ovih magazina koji(koje) u vremenu dok se njihove demokratski izabrane Vlade (slijedom toga, i armije) zvanično nalaze u ratu, te su samim tim izložene i ljudskim gubicima, mogu da objavljuju editorijale ovakve vrste. Samom činjenicom da je magazin ženski, te da su glavne direktne žrtve njihovih ljudskih gubitaka (poslije samih poginulih vojnika) supruge i majke djece tih istih vojnika iz ovih zemalja, objavljivanje navedenih editorijala banalizira živote tih žena i majki koliko god je angažman armija čiji su pripadnici bili njihovi muževi i sinovi, opravdan ili ne.
Taj militaristički šik je u isto vrijeme i nemoralan, dok se obje zemlje kunu u svoj gore navedeni pacifistički duh kroz samo njima predodređenu “kulturu mira” ili preko pomalo patetične akcije talijanskih, donekle i francuskih, mirovnih organizacija stavljanja samozvane zastave mira (zastave čije su boje preuzete sa zastave iz davne 1961.godine, korištene tokom mirovnih marševa u Italiji protiv nuklearnog naoružanja na kojoj piše PACE - mir) na balkone u vidu pokazivanja svog pacifističkog odnosa i promovisanja te iste tkzv. kulture mira, dok su istovremeno zvanične Vlade (slijedom toga, i armije) obje zemlje ključni dio Koalicijskih (ili pravilnije rečeno Okupacijskih, kako ih Iračani zovu) Snaga koje “miruju” u Iraku i Afganistanu.
radiosarajevo.ba
“Razmišljajući što bi predstavljalo najljepši proljetni stil, izabrali smo MILITARY CHIC, pacifističkog duha, sa borbenom jaketom… “
Ovako je počinjao modni, što bi se kazalo, editorijal pod nazivom “Warrior“, ovogodišnjeg proljetnog izdanja italijanske edicije magazina “Marie Claire“. Ovim banalnim editorijalom sa bekgraundom “pustinjske oluje“, za tekuću sezonu proljeće/ljeto, modni kritičari navedenog magazina predlažu sivomaslinaste pantalone Balmain, šortceve Sisley, Guess Jeans, a zašto ne na kraju i Louis Vuitton, crnu revolucionarsku (baš!) kapu Chanel, te shodno od prigode, vojni kombinezon nedavno preminulog kultnog britanskog dizajnera Aleksandera McQueena ili zelenu bluzu Dolce & Gabanna.
Na drugoj strani Alpa, na naslovnici dodatka “Glamourama“ francuskog izdanja magazina “Glamour“, modna reporterka Alice Augustin, poručuje “kako se SVI trebamo uključiti u militaristički trend“. Stranica posvećena ženskim rokerskim snagama, naslovljena imenom kultne pjesme Status Quo “In the army now“ pokazuje predstavnice današnjeg modnog establišmenta, Lady Gaga u Njujorku ili Agyness Deyn u Londonu. Sa tim istim proljećem, vitrine butiga modne kuće “Playlife“ krasile su lutke obučene u maskirnu odjeću, dok se pod must have na stranici jednog italijanskog modnog online magazina sa mediokritetskim naslovom “In guerra a colpi di seduzione (U rat sa nabojem zavodljivosti)” preporučuje proljetno/ljetna kamuflažna kolekcija Johna Richmonda koja čini ženu “zavodljivom i odlučnom“.
Dolaskom ljeta, ovaj “military chic“ se nastavlja, pa tako na naslovnici italijanskog ovomjesečnog magazina “Gioia“ naslovom Eleganza militare, uredništvo najavljuje editorijal od dvanaest stranica sa maskirnim i sivomaslinastim detaljima modnih kuća Iceberg, Max & Co. i Freddy.
Sa druge strane, magazin “Gioia” je u tom istom broju, u kojem promoviše “vojnu eleganciju”, dvije stranice posvetio srebreničkim ženama čiji su sinovi i muževi ubijeni od strane vojske koja je te 1995.godine, nosila jednu drugu kamuflažnu “kolekciju”. No, ostaje činjenica da se u ovo ljetno vrijeme odmora i raspusta, magazin “Gioia” kao jedan od rijetkih ženskih stranih magazina, sjetio petnaestogodišnjice osobnih tragedija srebreničkih žena.
Vojni modni detalji kao trend nisu ništa novo, no vremensko trajanje većine trendova je veoma kratko, nekada čak samo jednu sezonu, dok se vojnički trend konstantno provlači kroz vrijeme. “Iskreno, vojni detalji su stalno u našim mislima. Mi se (još uvijek) nalazimo u ratu i stalno se brinemo o terorizmu, tako da je to nešto o čemu stalno nastavljamo da pričamo”, riječi su Jane Buckingham, modnog eksperta i autorice knjige “The Modern Girl’s Guide to Life”.
Koliko god je mašta modne industrije i samih kreatora neiscrpna, a sa druge strane joj je i neophodno da svoj interes i inspiraciju traži u svakom vizualnom i osobenom detalju naših/svojih života, teško da se može razumijeti moralna kultura i etika urednika, većinom urednica ovih magazina koji(koje) u vremenu dok se njihove demokratski izabrane Vlade (slijedom toga, i armije) zvanično nalaze u ratu, te su samim tim izložene i ljudskim gubicima, mogu da objavljuju editorijale ovakve vrste. Samom činjenicom da je magazin ženski, te da su glavne direktne žrtve njihovih ljudskih gubitaka (poslije samih poginulih vojnika) supruge i majke djece tih istih vojnika iz ovih zemalja, objavljivanje navedenih editorijala banalizira živote tih žena i majki koliko god je angažman armija čiji su pripadnici bili njihovi muževi i sinovi, opravdan ili ne.
Taj militaristički šik je u isto vrijeme i nemoralan, dok se obje zemlje kunu u svoj gore navedeni pacifistički duh kroz samo njima predodređenu “kulturu mira” ili preko pomalo patetične akcije talijanskih, donekle i francuskih, mirovnih organizacija stavljanja samozvane zastave mira (zastave čije su boje preuzete sa zastave iz davne 1961.godine, korištene tokom mirovnih marševa u Italiji protiv nuklearnog naoružanja na kojoj piše PACE - mir) na balkone u vidu pokazivanja svog pacifističkog odnosa i promovisanja te iste tkzv. kulture mira, dok su istovremeno zvanične Vlade (slijedom toga, i armije) obje zemlje ključni dio Koalicijskih (ili pravilnije rečeno Okupacijskih, kako ih Iračani zovu) Snaga koje “miruju” u Iraku i Afganistanu.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
