Izložba: I moja bijela traka

U okviru programa Modul memorije 2014, u prostorijama Sarajevskog ratnog teatra će u četvrtak, 24. aprila s početkom u 19 sati biti otvorena izložba pod nazivom 'I moja bijela traka' Elme Selman.

Sastavni dio ove izložbe su fotografije Velije Hasanbegovića i video umjetnika Šefke Obućine koji je dokumentirao rad Elme Selman.

Podaci korišteni u performansu Elme Selman, 'I moja bijela traka' su preuzeti iz knjige 'Ni krivi ni dužni' čiji je izdavač Udruženje Prijedorčanki Izvor. U ovoj knjizi se nalaze imena i lični podaci 3 173 ubijenih i nestalih stanovnika opštine Prijedor u periodu od 1992. do 1995. godine.

''Performans 'I moja bijela traka...' ima za cilj prisjećanje/podsjećanje na žrtve opštine Prijedor, civile koji su mučeni, ponižavani i ubijani zbog pripadanja drugoj/drugim etničkim skupinama. Moja želja je (iz)graditi privremeni spomenik žrtvama sve dok se na području opštine Prijedor ne izgradi stalni spomenik. Na ovaj performans sam se dugo spremala, skupljajući snagu da i na ovaj način podsjetim na ubijene (nestale) očeve, majke, sinove, kćeri, bližu i širu rodbinu, između ostalih i moju, na stanovnike opštine Prijedor. Ovakav zločin ne smije biti zaboravljen i građani Prijedora, porodice žrtava, građani BiH imaju pravo na sjećanje, komemoraciju i memorijale, koji nam, ni 20 godina nakon zločina, nisu dozvoljeni'', kaže autorica Elma Selman.

U Prijedoru, 31. maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba izdale su naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesprskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Bio je to početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini na teritoriju opštine Prijedor.

Ovo je bio prvi put od 1939.god. i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.

U Prijedoru je tokom rata u Bosni i Hercegovini ubijeno preko 3.000 civila, od čega 256 žena i 102 djece.  Blizu 31.000 osoba je zatočeno u logorima, dok ih je 53.000 protjerano. 

''... ovdje se nalaze snažna upozorenja o tome da živimo u vremenu u kome je revolucionarno djelo ostati čovjekom. Vrijeme u kome živimo je vrijeme užasnih razaranja gradova, familija, ljudskih duša, te općenito vrijeme bez etike i pravde. Prošlo stoljeće u Evropi obilježeno je ubijanjem miliona ljudi u zločinu genocida, a onda opet, gotovo iznenenada, nakon ponavljanja mantre 'Nikad više', to se dogodilo ponovo, na samom kraju stoljeća, u Bosni'', piše Nihad Kreševljaković, direktor Sarajevskog ratnog teatra i programa Modul memorije.

On kaže kako je, od samog sjećanja, važniji cilj obilježavanja ovog dana skretanje pažnje na ustrajno negiranje zločina počinjenih u Prijedoru od strane lokalne vlasti, te osuda policijske zabrane komemorativnih skupova žrtvama i odbijanje gradskih vlasti da dozvole izgradnju memorijala civilnim žrtvama u Prijedoru i na lokaciji logora smrti u Omarskoj.

Akcija je također dio globalne kampanje 'Stop Genocide Denial'pokrenute 2012. kojom se željelo skrenuti pažnju na kršenja osnovnih prava žrtava u Prijedoru te širom svijeta.