Životni vijek ljudi: Zašto ne živimo duže?

Najvećim dijelom posljednja dva stoljeća, životni vijek ljudi popravljao se ubrzanim i postojanim tempom.

Tokom 1840-ih godina, ljudi u prosjeku nisu živjeli mnogo duže od četrdeset godina.

Ali onda su poboljšanja ishrane, higijene, stanovanje i sanitarnog sistema tokom Viktorijanskog perioda dovela do toga da se do ranih 1900-ih životni vijek približio dobi od šezdeset godina. Kako je prolazio 20. vijek, s izuzetkom ratnih godina, ostvaren je dalji napredak uvođenjem opšte zdravstvene zaštite i vakcinacijama u djetinjstvu, piše BBC.

Od sedamdesetih godina prošlog vijeka pa nadalje, zdravstvena dostignuća u liječenju, posebno pacijenata koji su doživjeli moždani i srčani udar, napravila su nove krupne korake. Čak u tolikoj mjeri da je, do početka 21. vijeka, očekivani životni vijek pri rođenju dostigao 80 godina za žene i 75 za muškarce.

I tako se to nastavljalo, sa po još godinu dana života dodatih otprilike svake četiri godine.

Ali onda je sve to najednom stalo - ili se tačnije prilično naglo usporilo. Prekretnica se dogodila 2011. godine.

Isprva su se mnogi stručnjaci zapitali da se ne radi možda o devijaciji. Svakako je 2015. bila izuzetak, kada je broj smrti skočio - zima je bila posebno teška, što je opet imalo veze s jakim gripom koji je kružio. Ali, sada je jasno da tu ima nečeg više od obične kratkoročne anomalije.

Najnovije brojke koje je objavio Nacionalni zavod za statistiku za 2016-2018 - ove stvari se mjere postepeno na svake tri godine - prve su u nekoliko godina koje su isključile tu tešku zimu. I iako je u međuvremenu došlo do malog poboljšanja, ono je i dalje mnogo niže nego što je bilo ranije.

Kako stvari trenutno stoje, bit će potrebno više od 12 godina da ljudi steknu još jednu godinu života. Šta su, dakle, uzroci za to?

Jedna sugestija koja je izložena jeste da nakon toliko godina napretka, ljudi naprosto dostižu gornje granice životnog vijeka. Najstarija živa osoba u zvaničnoj evidenciji bila je Francuskinja Žana Kalmen, koja je imala 122 godine kad je umrla - ali to je bilo prije više od 20 godina.

Istraživanje koje je objavio naučni časopis Priroda tvrdi da je granica - ukoliko isključimo tih nekoliko ekstrema kao što je Kalmen - oko 115 godina. Ali, mnogi to osporavaju. Štaviše, američki genetičar David Sinclair napisao je knjigu Životni vijek u kojoj tvrdi da će poboljšavanjem gena povezanih sa dugovječnošću ljudi možda moći da žive i duže od toga.

Šta god da je istina, postoji gomila dokaza da ljudi još nisu dostigli granicu životnog vijeka. Japan, npr, koji već ima duži prosječni životni vijek, dostigao je veće skokove proteklih godina od Velike Britanije. Štaviše, od bogatijih zemalja koje je pročuo Nacionalni zavod za statistiku, postojala je samo jedna zemlja koja je imala značajnije lošije rezultate od Velike Britanije - Sjedinjene Američke Države - iako se kod mnogih dogodilo usporavanje napretka.

Jedno moguće objašnjenje jeste i da nije došlo do velikog medicinskog ili zdravstvenog otkrića u posljednjih nekoliko decenija. Kako ljudi prestaju da umiru od jedne stvari, druge bolesti zauzimaju njeno mjesto. Uz veći broj ljudi koji preživljava srčane i moždane udare i rak, smrtnost od demencije počela je da raste. I dok se medicinska zajednica trudi da pronađe način da uspori ovu bolest - da ne govorimo o njenom izliječenju - očekivani životni vijek je zaustavljen.

Izveštaj Javnog zdravlja Engleske takođe je proučio utjecaj siromaštva - za šta je bivši savjetnik Svetske zdravstvene organizacije profesor Michael Marmont već sugerisao da igra određenu ulogu. Dokazi ukazuju na to da su siromašniji ljudi doživeli najveći pad poboljšanja - a činjenica da će na njih najviše uticati smanjenje sredstava koja se izdvajaju za liječenje, zdravstvo i socijalnu zaštitu „moglo bi da ukaže" na to da su vladina izdvajanja igrala izvesnu ulogu, rekli su iz Javnog zdravlja Engleske.

Jedno, međutim, jeste sigurno: što se duže ovaj trend nastavi, biće od veće važnosti da se za njega hitno pronađe odgovor...