Vukovi - krvoločni, opasni, ugroženi; žive li još blizu nas?

Jedna čudna vijest koja nam je stigla iz agencija Fena nagnala nas je da se zamislimo nad vučijom populacijom na prostorima naše regije. Da li se bajka o Crvenkapici mogla desiti u današnje vrijeme?

Vijest prenosimo u cijelosti:
Na samo nekoliko metara od vlasnika stada ovaca, koji je jutros otkrio da su mu vukovi zaklali dva psa tornjaka, čopor biokovskih vukova zaklao je i odvukao još i ovcu.

Dok je vlasnik stada Luka Bikić iz Zagvozda jutros obilazio stratište svojih ljubimaca, od kojih su ostale tek vezane glave na lancima, pojavila su se četiri vuka. Samo trenutak kasnije za sobom su ostavili krvavi trag ovce, vukući je prema biokovskim vrletima.

"Zvijeri su stajale svega nekoliko metara od mene. I dok sam se snašao, vukovi su već zaklali najbolju ovcu u stadu. Nemoćno sam gledao stravičan prizor. Ovo nije prvi put da se susrećem s vukovima, ali ovaj će mi susret ostati duboko urezan u pamćenje", kaže Bikić.

Slučaj neće prijaviti nadležnim institucijama, jer, kaže, nisu ga obeštetili za dvije mule zaklane prije dvije godine.

Zašto je ova vijest tako neobična? Zbog toga što je vuk na prostorima bivše Jugoslavije postao krajnje ugrožena životinja, a na Biokovu su očito pronašli idealno stanište. Sve do nedavno lovcima su se isplaćivale tzv. taglije, novčane nagrade za donešene repove ustrijeljenih vukova. Situacija je danas malo bolja i vuk je zaštićen. Ipak, vuk je i dalje na glasu kao veliki štetočina i kao takav se ubija gdje god se ugleda (barem u Bosni).

Biokovo - idealno stanište
Vukovima se, izgleda, sve više sviđa blaga klima te su na Biokovu, tik iznad omiljenog bosanskog ljetovališta - Makarske, napravili svoje carstvo te su vijesti kao što je ova Fenina postale svakodnevnica. Međutim, pored štete koju nanose ljudima ubijajući stoku, vukovi su postali opasni i za ugroženu populaciju divokoza i muflona na Biokovu.

Prema stranim, pogotovo francuskim iskustvima i istraživanjima, čoporu od pet-šest vukova godišnje treba 300 do 350 kilograma mesne hrane. Budući da je populacija vukova na Biokovu daleko brojnija nije teško izračunati da tokom jedne godine vukovi zakolju od 60 do 100 grla krupne divljači, domaće stoke, pasa… U ovaj procenat može se slobodno uračunati prosječan gubitak od 20-30 mlađih i starijih grla divokoze u svim lovištima gdje ona obitava.

Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka na Biokovu je naseljeno 40 divokoza. U naredne dvije decenije ta populacija narasla je na preko gotovo dvije hiljade, uz redovan odstrijel. Vukovi i krivolovci desetkovali su ovu populaciju te ih je, kako lovci navode, ostalo samo dvjestotinjak.

Indirektna ugroženost
Ipak, koliku god štetu vukovi nanosili, brojnost vučje populacije na Biokovu je jedan od svijetlih primjera - budući da su u ostatku Evrope gotovo istrijebljeni.

U stabilnim vučjim populacijama (kao što je ova), na koje čovjek nema uticaja vukovi stradavaju na različite prirodne načine kao što su sukobi s drugim vukovima, razne bolesti i nedostatak hrane. Međutim u današnje vrijeme čovjek svojim djelovanjem, direktno ili indirektno, postaje glavnim uzročnikom smrtnosti vukova. Uticaji ljudi koji izazivaju smrtnost vuka mogu se razvrstati u tri kategorije - uticaj na stanište (izgradnja autocesta, željezničkih pruga, širenje naselja, turističko-rekreativne aktivnosti, sječa šuma, zagađenje itd.), uticaj na plijen (krivolov, lovna ekonomija itd.) i izravni uticaj na populaciju vuka (zakonit odstrjel, nezakoniti odstrjel, otrovne meke, zamke, širenje bolesti ne cijepljenjem seoskih pasa itd.).

Gradeći saobraćajnu infrastrukturu i naselja smanjuje se i fragmentira prirodno stanište vuka te mu se presjecaju migracijski putevi, a zbog lovnog pritiska na divljač i krivolova dolazi do nedostatka prirodnog plijena vuka. Direktno stradavanje na saobraćajnicama (čak 52% populacije strada na taj način) te zakonit i nezakonit lov glavni su uzroci izravnog utjecaja čovjeka na populaciju vuka, no ne treba umanjivati ni značaj trovanja, te uzimanja jedinki iz prirode i držanja u zatočeništvu što također predstavlja gubitak za prirodnu populaciju.

Sve u svemu, koliko god situacija za vukove u Hrvatskoj bila crna - u BiH je još gora, budući da vuk nema nikakve zakonske zaštite, a uz naš odnos prema životinjama teško da će biti bolja.