Kako zvuči broj Pi

Jeste li se ikada zapitali kako bi broj Pi mogao da zvuči? Muzičar Michael John Blake pokušao je da prikaže savršenost "Ludolfovog broja" svirajući ga do 31. decimale na različitim instrumentima.

Vjerovatno najpoznatiji broj u historiji čovječanstva je upravo Pi. Poznat je još od antičkih vremena i svojim je svojstvima često bio uzrokom različitih interpretacija - čak su mu se pridavala i magična svojstva.

Pi ili π je matematička konstanta, danas široko primjenjivana u matematici i fizici. Njena približna vrijednost je 3.14159, a definira se kao odnos obima i promjera kruga. Pi je takođee poznat i kao Arhimedova konstanta (ne treba ga miješati sa Arhimedovim brojem) ili Ludolfov broj. U praksi se bilježi malim grčkim slovom π, a u našem jeziku je pravilno pisati i Pi.

Numerička vrijednost Pi zaokružena na 64 decimalna mjesta je: 3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209 74944 5923.

Kao što je i vidljivo, u slijedu decimala ne uočava se nikakva pravilnost - barem do sada nije zabilježena. Čini se kako se brojevi nižu bez ikakvog reda i pravila.

Međutim, kada poslušate muzičara, shvatite da se niz tonova može razviti u formu fuge.

Godine 1991.. braća Čudnovsky su u New Yorku uz upotrebu svog računara M-ZERO izračunali broj Pi na 2 260 321 363 decimalu. Braća su zaustavila daljnje računanje decimala tog ljeta

Sve, samo ne "normalan" broj

Kroz historiju broj je imao različita imena - i svi su oni bili u nekom simboličkom, apstraktnom obliku. To je i logično ako uzmemo u obzir da se Pi ne može prikazati kao "normalan" broj.

Već spomenutu transcendentnost broja Pi je prvi dokazao njemački matematičar, Ferdinand Lindemann. Bilo je to godine 1882. Inače, za neki broj kažemo da je transcendentan ako ne može biti izražen kao konačan red ili kao rezultat numeričkih ili algebarskih operacija.

U ljudsku je historiju Pi ušao u starom Egiptu. Najraniji zapisi pronađeni su na svicima papirusa koji su nastali oko 1650. godine p.n.e. Taj se svitak pripisuje čovjeku imenom Ahmes. Sam se svitak sastoji od mnogo matematičkih problema, a između ostalog se daje i grubi opis omjera kružnice i promjera u vidu broja Pi.

Negdje oko 200. godine p.n.e., Arhimed je našao da je vrijednost Pi oko 3.14. Naravno, kako Grci nisu poznavali decimale, Arhimed je svoj rezultat za Pi prikazao u obliku razlomka.

Od tog vremena, pa sve do 17. stoljeća, o Pi se nije mnogo pisalo. U to se vrijeme zvao i Ludolfov broj - po njemačkom matematičaru imenom Ludolph van Ceulen . Današnji poznati simbol u vidu grčkog slova Pi je prvi upotrijebio William Jones, matematičar iz Welsa 1706. godine

Pi je svuda oko nas
Danas znamo da se Pi nalazi posvuda oko nas - u diskovima Sunca i planeta. Dvostruka uzvojnica DNA slijedi broj Pi, naša zjenica oka… Primjera je mnogo, a broj se javlja posvuda - od umjetnosti, boja i muzike do najnovijih otkrića. Čak i u novoj teoriji superstruna. Od najsitnijih konstituanata materije do čitavih grozdova galaksija - Pi je tu negdje. Čak ima i godišnja okupljanja svojih fanova.