Kako je blogerka pobijedila Tanjug

Mirjana Mimica, poznata pod blogerskim nadimkom Mahlat, hrabra i uporna, a poslije svega i vrlo popularna blogerka čak i kod onih koji malo mare za blogove, uspjela je da učini ono za šta se u Srbiji vjeruje da je nemoguće - da u vansudskom poravnanju dobije odštetu od miljenika vlasti, žderača budžetskih para, novinske agencije Tanjug, koja se, kako i priliči državotvornoj mrcini, drznula da od blogerke besramno drpi tekst uz drsku i imbecilnu intervenciju u naslovu (koja je valjda trebalo da zavara trag), a da pritom ne potpiše autorku,objavile su E-novine.com.

Tako se originalni tekst naslovljen "Kišobran, od statusnog simbola do modnog detalja" koju je Mahlat objavila na sajtu Tetka.rs nakon pet dana pojavio na Tanjugu (čija je maksima "Tačno.") naslovljen, u trenucima izrazite lopovske inspiracije, "Kišobran - statusni simbol i modni detalj". Autorka ne bude lijena - ipak je kradu - napiše mail Tanjugu sa molbom da tekst ili uklone ili navedu izvor.

I tu se debelo pređe, jer Tanjug je ipak telegrafska agencija, pa još i nove Jugoslavije, i čitavo to zamešeteljstvo nečastivog sa mailovima nije se još primilo. Da je potegla Morzeovu azbuku ko zna, ali ovako, nisu joj odgovorili.

Alo! jurišnica

Opiči ona njih i na Tviteru, jave joj se nekim čudom, kažu tehnička je greška, sad će, samo što nisu, i tako pet sati - vijest i dalje nepotpisana. Da su se u međuvremenu ovajdili i vijest prenijeli svi mediji pretplaćeni na Tanjug (što još nije ustavna obaveza, ali biće pod Ivicom), ne treba posebno napominjati. Čita se Mimicin tekst diljem srpskog neta, samo nigdje njenog imena na njemu. Tanjug - Tačno. Konačno, kad je tekst već ko zna koliko puta pročitan, kako je sama autorka zapazila, "neko iz Tanjugove mase je usred ukradenog teksta ubacio ono 'kako javlja portal tetka.rs'".

Povodom ovog slučaja pravni zastupnik Mirjane Mimice je krajem decembra 2011. Tanjugu uputio molbu za naknadu štete sa rokom od 15 dana. Odgovora ponovo nije bilo. Konačno, blogerka je najavila tužbu, a o svom slučaju počela je intenzivno da obavještava javnost putem društvenih mreža.

Internetlije su odgovorila neočekivano burno za srpske prilike, i podržale su Mimicu; izuzev u slučaju Jovane Bogdanović, jurišnice inače vrlo inventivnog tabloida "Alo!", koja je blogerki pokušala da objasni da je bezobrazna, da "tekst nije prepisan, već se samo naslovi podudaraju", da je naslov "univerzalan, neoriginalan" i da je "X puta do sada korišćen u svjetskim lifestyle magazinima". Dodala je i da "niko ne može da posjeduje autorsko pravo na priču o kišobranu", ali je javnost odahnula saznavši da je zahvaljujući gospođi Bogdanović bar tapija na glupost dostojno udomljena.


Tanjug (Wikipedia)

A onda je priča dobila nevjerovatan obrt: Tanjug je priznao da je pogriješio, i čak je pristao da grešku plati. Ko zna, možda od njih nešto i ispadne.

Mirjana Mimica kaže da nakon svega ne osjeća kao pobjednica nego kao neko, i u tome se vrlo dobro ogleda dubina tragedije ljudskih prava u Srbiji, kome je priznato pravo da se uopšte osjeća oštećenim zbog nanijete nepravde.

"Meni je kao blogerki važno da moja autorska prava budu priznata, sa čije god strane. Pošto imamo problem sa priznanjem blogera i kao autora i kao jedne vrste građanskih novinara. O građanskom novinarstvu se dosta piše, ali novinari to pomalo pogrešno shvataju, jer misle da im građanski novinari otimaju hljeb iz ruku. Zbog toga, osjećam se priznatom nakon ove odluke Tanjuga", kaže Mimica za e-Novine.

Kao izuzetno važno ona napominje gotovo dogmatski stav javnosti da "ko je jači taj i tlači", pa se niko i ne trudi da ostvari svoja prava. Zato je ona prikupila sve raspoložive dokaze, pravni zastupnik je napisao, kako sama kaže, "odličnu" molbu za odštetu, pa Tanjug nije imao šanse.

'Želim ostati slobodna'

"U Srbiji se smatra da su mnoge stvari privilegija. Šta je trebalo, da budem ponosna što mi je neko uzeo tekst? Ljudi ne znaju da internet nije javno dobro u tom smislu, ali 'velikima' to ne smije da se desi. Da su mi onda kada sam im poslala mail - a prvo sam se obratila njima, prije nego što sam počela kampanju na internetu - da su mi bilo šta odgovorili, najvjerovatnije da bismo to riješili u tišini. Ali ne, gospoda su reagovala najvjerovatnije u maniru 'ko je, bre, ova?', i niko mi ništa nije odgovorio. E pa kad nećete mirno, slijedi javna prozivka", kaže Mimica.

Ona misli da će njen slučaj pomoći da u Srbiji počne intenzivnije da se razmišlja o autorskim pravima jer zna da pored njenog ima mnogo sličnih slučajeva, ali da ljudi jednostavno i ne pokušavaju da se bore.

"Mislim da bi ovo moglo da pomogne i da čitaoci posvete više pažnje blogovima jer imamo odlične blogere i tekstove, čak istraživačke tekstove. Međutim, ogroman problem je izvor informacija, jer su blogeri vrlo diskriminisani po tom pitanju.

Nedavno sam skoro postavila pitanje da li kao blogerka mogu da istupim samostalno na nekoj konferenciji. Ništa od toga. Moram da imam neku redakciju iza sebe ili da mi, makar formalno, neko od urednika obezbijedi press-karticu. Ali ja hoću da ostanem slobodna, da sama odlučim ša ću da pišem", zaključuje Mimica.