Vampiri, vještice i ljudi pacovi iz bivše Jugoslavije

Žanrovi poput horora, naučne fantastike i fantastike prilična su rijetkost u jugoslovenskom filmu. U državi, čiji je predsjednik bio veliki ljubitelj kinematografije, ipak nije bilo mjesta za neke teme, piše portal Trojka.rs.  

Titov ukus, kako kažu, naginjao je westernima, što je izrodilo najpopularniji žanr tog vremena "partizanski spektakl", čiji su se reditelji ugledali na velike holivudske stvaraoce, i čuvene kaubojske scene prebacivali u partizanski film.

Ideologija i estetika socrealizma uticala je na dominatnu estetiku i ideje filma, a fantastični i horor elementi nisu mogli ni da budu prihvatljivi, jer su u ateističkom društvu smatrani praznovjericama.

Ipak, poneka vještica, vampir ili robot, provukli su se manje ili više neopaženo, u zavisnosti od političkog konteksta, i načina na koji su pravdali svoju "herezu".

Ipak, tu su i filmovi koji dokazuju da praznovjerice i sujeverje, kao i bujna ljudska mašta opstaju u svim društvenim sistemima.

Čudotvorni mač, režija Vojislav Nanović, 1950.
Ako se sjećate stiha Discipline kičme koji uslijedi nakon "Zeleni zub prezire slavu"...to je čuvena rečenica Daj babo glavu iz filma Čudotvorni mač. Ovaj film gleda Zeleni zub u omnibusu Kako je propao rokenrol.

Čudotvorni mač, adaptacija bajki Baš Čelik i Zlatna jabuka i devet paunica, jedan je od rijetkih filmova jugoslovenske kinematografije koji spadaju u žanr fantastike.

Kao dječak, Nebojša je oslobodio Baš Čelika iz bačve, zbog čega je godinama kasnije morao da potegne iza sedam gora i sedam mora, čak do devetog carstva kako bi našao čudotvorni mač, i spasao svoju nevjestu.

Ne estetiku filma, posebno na veoma zanimljivu fotografiju uticala je sovjetska filmska škola, dominantna u domaćem filmu nakon Drugog svjetskog rata, naročito Ezenštajnova Oklopnjača Potemkin.

Nakon jugoslovenskog raskida sa Staljinom, i u filmu je došlo do naglog zaokreta i nasilnog prekida sa sovjetskom školom, pa je tako i Čudotvorni mač jedan od primjera te prekretnice u okretanju ka temama nacionalnog folklora.

Reditelj filma, Vojislav Nanović završio je likovnu akademiju, a prije filma bavio se novinarstvom. Jedan je od osnivača Filmskog centra u Beogradu i bio je šef prve redakcije Filmskih novosti.

Interesantno je i da je Čudotvorni mač, koji je od savremenika dobio i mnoge negativne kritike, prvi domaći film koji je izvezen na strano tržište i to u Izrael i Ameriku.


 
Leptirica, režija Đorđe Kadijević, 1973.
Sava Savanović, poznatiji kao prvi srpski vampir, proslavio se u filmu Leptirica.

Historičar umjetnosti, scenarista i reditelj, Đorđe Kadijević, adaptirao je za film pripovjetku Milovana Glišića Posle devedest godina: Ćerka imućnog seoskog gazde zaljubljena je u siromašnog Strahinju i odlučuje da pobjegne sa njim. Strahinja je primoran da se zaposli u seoskom mlinu, koji pohodi vampir Sava Savanović.

Sava Savanović bio je tema mnogih predanja i legendi, a vjeruje se da je stvarno živio u spomenutom mlinu koji se nalazi u Zarožju u Bajinoj Bašti.

Leptirica je prvi horor film snimljen u bivšoj Jugoslaviji, a u vrijeme kada je prikazan izazvao je veoma burne reakcije. Nakon televizijske premijere, jedan čovjek u Skoplju umro je od "straha", a tadašnja štampa napala je reditelja, optužujući ga da nenaviknutoj publici nudi uznemirujući sadržaj kao vid "filmskog terorizma".

Kako su u kominstičkoj državi narodna verovanja bila karakterisana kao nepoželjno sujevjerje, Kadijević je alibi pronašao u literalnom predlošku pisca-klasika i ismijavanju sujevjerja. Međutim, da se ne radi o ismijavanju, jasno je već kako radnja u Leptirici odmiče, a reditelj odmiče od Glišićeve pripovjetke i vraća se starim vjerovanjima i flokloru.

 

Izbavitelj, režija Krsto Papić, 1976.
Nakon Leptirice, drugi horor film koji je snimljen u Jugoslaviji bio je Izbavitelj, hrvatskog reditelja Krste Papića. Ovaj neobični horor sa elementima fantastike, pričom i atmosferom sličan je čuvenom SF klasiku iz 1956. Invasion of the body snatchers, samo što su vanzemaljci zamijenjeni pacovima.

Iako po matricama svjetski popularnih SF dela, priča o ljudima pacovima smještena je u period privredne krize. Ivan Gajski je siromašni pisac, koji jedne noći, primoran da prespava u napuštenoj zgradi Centralne banke, otkiva tajno skrovište ljudi pacova. Uz pomoć oca devojke u koju je zaljubljen, Gajski pokušava da zaustavi vođu pacova "Izbavitelja" i upozori ljude da im se sprema istrebljenje.



Čovjek koga treba ubiti, režija Veljko Bulajić, 1979.
Najpoznatji "Titov reditelj" napravio je jedan od najspektakularnijih domaćih filmova sa elementima horora i fantastike. To i ne treba da čudi, jer Veljko Bulajić i jeste poznat po partizanskim spektaklima, kakav je recimo njegov film Bitka na Neretvi (nominovan za Oscara).

Čovjek koga treba ubiti nastao je na osnovu Njegoševog djela Lažni car Šćepan Mali, ali je u priču od samoprozvanom crnogorskom caru koji se predstavljao kao odbjegli Petar III, upletena još jedna "paklena" dimenzija...

U Bulajićevoj verziji, sile pakla su nezadovoljne ubistvom ruskog cara Petra III i odlučuju da u Crnu Goru pošalju jednog đavola koji liči na njega. Crna Gora, koju predvodi lažni Petar - đavo, postaje poprište sukoba pakla i crkve.

Iako u to vrijeme kritika crkve nije bila posebno nepoželjna, Bulajićev film je ipak jedan od najradikalnijih filmskih primjera obračuna sa klerikalnim strukturama. Popovi se u filmu bore za prevlast na zemlji, a u paklu vuku kotače dok ih bičuju gole žene.

Zanimljivija za razmatranje je druga metafora, a to je svijet pakla, koji svojom hijerarhijom i birokratizovanim sistemom asocira na državno i svjetovno uređenje. Na ulazu u pakao šalterski službenik popisuje broj pristiglih i muči muku sa papirologijom, dok đavoli na zemlju šalju tajne agente za špijunažu.

Veoma zanimljiv spoj socrealističkih matrica ponašanja sa fantastičnim horor elemenatima i folklornim vjerovanjima.



Gosti iz galaksije, režija Dušan Vukotić, 1981.
Film hrvatsokg reditelja i proslavljenog animatora Dušana Vukotića, koji je za svoj kratki crtani film Surogat osvojio Oscara 1961, rađen je u saradnji sa češkom produkcijom, a jednu od uloga tumači i Ljubiša Samardžić.

Neshvaćeni pisac naučne fantastike pokušava da napiše roman o vanzemaljicma koji stižu na zemlju. On ima jednu specijalnu osobinu, da sve što zamisli može da stvori, pa će tako u malo primorsko mjesto, u svjetlećoj kugli, sletjeti robotica Andra sa vanzemaljskom djecom. Ali ostvaruju se i strašne misli kao što je čudovište iz galaksije Arkana koje će napraviti rusvaj među znatiželjnim mještanima i turistima.

Za animaciju čudovišta, koje će se pojaviti u "krvavim horor" scenama, angažovan je najpoznatiji češki animator Jan Švenkmajer.