Trećina Srba ne zna ko je Danilo Kiš

Istraživanje Kulturne prakse građana Srbije pokazalo da većina zna ko su Jelena Karleuša i Goca Tržan, a ne zna ko su David Albahari i Danilo Kiš, piše srbijanski Press.

Prema tim rezultatima, svega sedam posto stanovništva Srbije može sebi da priušti mjesečni trošak veći od 5.000 dinara za kulturu, odnosno odlazak na jedan veći koncert stranih izvođača ili dvije-tri pozorišne predstave, a čak dvije trećine stanovnika može da izdvoji najviše 2.000 dinara mjesečno za zadovoljenje svojih kulturnih potreba.

Iz Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, koje je provelo istraživanje, tvrde da u poređenju sa zemljama Evropske unije „rezultati ne djeluju toliko pesimistično" jer je u pozorištu bar jednom u godini bilo 34 posto građana, dok u Švedskoj, koja zauzima prvo mjesto, taj procenat iznosi 44 posto, a u Rumuniji, koja je posljednja, devet posto. U biblioteci je bilo 38 posto ispitanika (Švedska 65, Rumunija 13), a galerije ili muzeje posjetilo je 36 posto građana (Švedska 52, Rumunija 10).

Ipak, oko 60 procenata ispitanika čitavu godinu dana nije posjetilo nikakve kulturne događaje, a ako i jesu, radilo se uglavnom o festivalima, odlascima u pozorište, na izložbe, sajmove i koncerte.

Žene slobodno vrijeme najradije provode u pozorištu, galerijama, muzejima, uz klasičnu muziku i knjige, dok se muškarci opuštaju uz rok i jazz, u kinu ili surfujući internetom. Značajnih odstupanja u poređenju sa zemljama EU nema ni kada je reč o čitanju knjiga.

"Više od 60 procenata ispitanika pročitalo je bar jednu knjigu kada su čitali za vlastito zadovoljstvo, dok se procenat onih koji nisu pročitali nijednu knjigu za potrebe posla, iz obrazovnih razloga ili samoobrazovanja kreće od 75 do 80 posto. Knjige se manje čitaju od dnevne štampe, što je slučaj u cijelom svijetu. Dnevnu štampu redovno čita trećina građana“, navela je Marijana Milankov.

Sociolog kulture dr Ratko Božović izjavio je za Press da se ne može od društva koje živi u siromaštvu očekivati da kupuje knjige.

"Ljudi ih ne kupuju jer ne mogu da uspostave vezu između materijalnog siromaštva i kulturne suše. Ne treba to da očekujemo od društva koje jedva preživljava jer to je za njega luksuz“, kaže Božović.

Čak 30 procenata anketiranih nije znalo ko je Danilo Kiš niti je čitalo njegove knjige. Ko je Biljana Srbljanović nije znalo 57 procenata, David Albahari 66 posto, a Marina Abramović 77.

Sa druge strane, kada je riječ o zabavljačima poput Lepe Lukić, Predraga Živkovića Tozovca, Svetlane Cece Ražnatović, Goce Tržan, Jelene Karleuše ili Željka Joksimovića gotovo da nije bilo ispitanika koji nije znao ko su oni.

Kulturni tipovi
Kao rezultat istraživanja napravljena je svojevrsna tipologija kulturnih tipova. Slika predstavlja pojednostavljen prikaz sedam kulturnih tipova u Srbiji. Ono što im daje smisao jeste njihov odnos sa drugim grupama - npr. nije bitno to što urbani globalisti vole house i techno, nego što druge grupacije to ne vole. Također, to što jedan kulturni tip često koristi kompjutere i posjeduje smartphone ne znači da pripadnici drugih grupa nemaju smartphone ili ga ne koriste, već je to dio njihovog kulturnog stila.

Turbo narodnjaci: Sviđa im se Jelena Karleuša, ali i Tozovac, sviđaju im se turbofolk i novokomponovana narodna muzika, odlaze na koncerte narodne muzike, ne vole klasičnu muziku, a ni pozorište, ne čitaju knjige, posjeduju manje od 25 knjiga, ne znaju ko je Danilo Kiš.

Gradski narodnjaci: Prate sportske događaje i vole da se bavi sportom, prisustvuju svim tradicionalnim okupljanjima kao što su vjenčanja, slave, krštenja, ispraćaj u vojsku, imaju kompjuter i internet, vole Gocu Tržan, ravnodušni su prema klasičnoj muzici i sviđa im se narodna muzika, posjećuju kafane i kladionice.

Urbani globalisti: Vole house, techno, rock muziku, Partibrejkerse, najviše vole pop-rock, ravnodušni su prema heavy metalu.U slobodno vrijeme odlaze u pozorište i na rock koncerte, posjeduju kompjuter i smartphone. U slobodno vrijeme vole da se bave sportom i da idu u pozorište. Govore više jezika.

Tradicionalni narodnjaci: Sviđa im se tradicionalna narodna muzika, Lepa Lukić i Tozovac, ne kupuju knjige i nemaju kompjuter, ne sviđa im se sport i nemaju naviku da idu na sportske događaje, ne idu u galerije i na koncerte klasične muzike, nemaju kompjuter, internet i smartphone, ne kupuju knjige, imaju goblene i reprodukcije slika, povremeno idu na slave i krštenja, nisu čuli za Partibrejkerse, ne sviđaju im se techno i house muzika, ne znaju jezike.

Konformistički omnifori: Idu na slave i krštenja, imaju PC i internet, vole Joksimovića, ali ne i Partibrejkerse, vole prije svega zabavnu muziku, prema rock i klasičnoj muzici su ravnodušni, ne idu na vašare, ali povremeno idu na slave, odlaze na krštenja, čitaju od jedne do sedam knjiga godišnje, imaju ličnu biblioteku do 199 knjiga, sviđa im se Danilo Kiš, imaju plazmu TV, internet, PC, smartphone, povremeno idu u kafanu, sviđa im se sport.

Klasična elita: Ne vole turbofolk, kao što im se ne sviđa ni da idu na slave, čitaju više od osam knjiga godišnje, vole Davida Albaharija, imaju ličnu biblioteku od najmanje 200 knjiga, vole klasičnu muziku i posjećuju takve koncerte.

Salonska turbo elita: Vole i idu u pozorište, posjećuju umjetničke galerije, često su na internetu, kupuju ili posuđuju iz biblioteke dosta knjiga, posjeduju umjetničke slike, odlaze u pozorište, ne sviđa im se turbofolk, vole Partibrejkerse, ali i heavy metal, znaju ko su Biljana Srbljanović i Marina Abramović, imaju laptop.