Staljin slao ljekare da zaraze Tita

Staljin je namjeravao ubiti Josipa Broza Tita 1947. godine. Poslao je dva ljekara na Brdo kod Kranja da operiraju Titu slijepo crevo, ali sa - zaraženim instrumentima. Oba ljekara Tito je Staljinu, u mrtvačkim sanducima, vratio nazad u Moskvu, piše Slobodna Dalmacija.

Potvrda atentata nalazi se, kako pišu beogradske Večernje novosti, u Zborniku dokumenata o jugoslavensko - sovjetskim odnosima 1945.- 1956. godine koja je nedavno objavljena. U toj zbirci nalazi se 200 do sada javnosti nepoznatih dokumenata, koji su se nalazili u sovjetskim, a danas u ruskim arhivima. Zanimljivo je to što su objavljeni dokumenti obje strane o istim događajima, što ovoj knjizi daje posebnu draž i, kako kaže jedan od autora sa srpske strane, Ljubodrag Dimić, knjiga se čita kao da je riječ o trileru.

Misteriozne smrti
Atentat na Tita trebala su izvršiti dvojica sovjetskih stručnjaka Bakeljev i Smotrov. Oni su i operirali Tita na Brdu kod Kranja, ali ubrzo mu je pozlilo, pa su ga spasili drugi ljekari. Jedan od sovjetskih ljekara neposredno nakon toga navodno je počinio samoubistvo, a drugi je umro od infarkta, te su njihova tijela poslana u mrtvačkim sanducima u Moskvu. Razgovor Staljina, Molotova i Kardelja 1947. godine, koji se nalazi u ovom zborniku, potvrđuje da je bilo nečeg čudnog u smrti dvojice sovjetskih ljekara, prema čemu se Staljin ironično odnosi u razgovoru, i što potvrđuje da je njihova smrt posljedica atentata.

U jednom od dokumenata piše da se Staljin, u razgovoru sa Eduardom Kardeljem, visokim jugoslavenskim dužnosnikom, zanimao "kako stoje stvari sa Crkvom u Jugoslaviji". Kardelj je odgovorio da je sve do osude Alojzija Stepinca većina katoličkih svećenika vodila žestoku borbu protiv vrha jugoslavanske države.

Kardelj, dalje u razgovoru, konstatira da se veći broj svećenstva kompromitovao nakon osude Alojzija Stepinca, da im narod "sve manje vjeruje". Kardelj govori da se i pravoslavnim sveštenicima "daju određene subvencije" i da tu "stvari mnogo bolje stoje", zahvaljujući, kako kaže Kardelj, dolaskom patrijarha Gavrila na čelo Pravoslavane crkve.

Zanimljivo je i otkriće, na šta upućuju objavljeni dokumenti, da razlaz  Staljina i Josipa Broza nije bio na ideološkoj, već na vanjskopolitičkoj razini. Sovjeti su jugoslavenskom vrhu zamjerali što bez dogovora s njima poduzimaju samostalne korake (obustavljaju slanje trupa u Albaniju), što rade na takozvanoj Balkanskoj federaciji Jugoslavije, Bugarske i Albanije i što vrh jugoslavenske države štiti svog veleposlanika Vladimira Velebita, inače rođenog Zadranina, za kojega su sovjeti tvrdili da je "britanski špijun".

O zborniku
Zbornik u kome je na 1006 strana predočeno 377 dokumenata od kojih je 200 iz ruskih arhiva, započinje Sporazumom o jugoslavensko-sovjetskoj saradnji potpisanim u Beogradu 11. aprila 1945. i završava se Titovom posjetom Moskvi 1956., a tu je i građa koja se odnosi na sukob u vrijeme Informbiroa.

Cilj autora bio je da osiguraju prikazivanje istine, jer "postojeće knjige o tom periodu su opterećene ideološkim, političkim i državnim faktorima i pisane su po klišeima i šablonima". Oni su najavili da se saradnja nastavlja i da će biti još knjiga o jugoslavensko- sovjetskim odnosima. Prema ocjeni priređivača, "zbornik može da prođe test autentičnosti jer ništa nije izbrisano niti izmijenjeno, iako je bilo dugotrajnih diskusija oko interpretiranja nekih dokumenata dok se nije stiglo do konzenzusa".