Šef Croatia Recordsa: Štulić laže k'o pas

Želimir Babogredac, predsjednik Uprave Croatia Recordsa, u svom je intervjuu za zagrebački Jutarnji list reagirao na najavu Branimira Johnnyja Štulića da će tužiti ovu diskografsku kuću i tražiti odštetu od 25 miliona Eura. 

Štulić: Najveća pljačka u historiji Rock'n'Rolla

Babogredac tvrdi da Croatia Records ima sva prava na objavljivanje kompilacija Azrinih pjesama, s obzirom na ugovore koje je Johnny potpisivao sa tadašnjim Jugotonom. 

Šef Croatia Recordsa je kod Štulića boravio prije nepunih godinu dana, a o tom susretu on kaže. 

"Mi smo u autu, na koncertima i turnejama provodili dane i godine. Zadnji put smo se vidjeli prošlog proljeća. Htio sam vidjeti kako izgleda. On izgleda 10 godina starije. Zapustio se, ali totalno. Njegova žena me dočekala, ja sam došao uvjeren da idemo na neki ručak. Vani je sunce, predivan dan, no on me želi dočekati u stanu u kojem je totalni mrak. Rolete nije dizao godinama. E to je problem. Johnny je postao mračan tip"

Sporno trajanje ugovora
Jedan od glavnih Štulićevih aduta je tvrdnja da Croatia Records kao pravni nasljednik nekadašnjeg Jugotona, nema sklopljen niti jedan ugovor sa njim. Međutom, Babogredac to osporava, pokazujući novinaru kutije pune ugovora sa Štulićevim potpisima. Prvi tipski ugovor Jugoton je sklopio s Azrom, za debi album koji se zvao “Azra” 1980. godine. Ugovor je potpisan na pet godina, a u njemu stoji klauzula da 6 mjeseci nakon izdanja za Jugoton, muzičari neće snimati ni objavljivati za jednu drugu diskografsku kuću. 

U ugovoru za album ‘Azra’ jasno pisalo je da će izdavač sljedećih pet godina isplaćivati honorare za taj album svim članovima grupe prema postocima koje je odredio sam Štulić. Prema tome Johnny je trebao dobivati 1,30 posto, Boris Leiner 1,35 posto, kao i Mišo Hrnjak, dok je njihov producent Drago Mlinarec trebao dobiti 1 posto.

Nakon pet godina, zvučni zapis tog albuma ostaje Jugotonu, dok je Johnny, da je htio, mogao pjesme s tog albuma ponovno snimiti za bilo kojeg drugog izdavača, potpisati s drugim izdavačem ugovor i zarađivati, tumači Babogredac.

"Štulić si je u svojoj glavi pretvorio da je tih šest mjeseci eksperimentalni rok, nakon čega se prekida ugovor. Što je neistina. Tih šest mjeseci zapravo je značilo “budimo pametni i sad radimo na promociji tek izdane ploče, nemojmo snimati nikakav drugi materijal”. Te tipske ugovore, koji su bili jednaki za sve, potpisivali su svi tadašnji izvođači. Nije bilo mogućih izmjena - ili ćeš to potpisat, ili nećeš surađivati s Jugotonom koji je bio najveći izdavač u regiji. Naravno, što su bili bolji, veći su bili i postoci - tumači.

Osim tog ugovora, najslabijeg po postocima, Johnny je s Jugotonom sklapao i ugovore o autorskom djelu za iznose od 8 posto. Time je izdavaču dao prava na čak 36 svojih pjesama, među kojima je i popularna “Marina”, ali i mnogi drugi veliki hitovi.