Predstavljamo strip: Maxmagnus

Maxmagnus je talijanska društvenopolitička satira, koju su stvorili Max Bunker i Magnus, autori daleko poznatijeg Alana Forda. Strip je svoju premijeru imao 1968. godine, a ime je dobio kao akronim svojih autora.

Ova crnohumorna priča se odvija u srednjevjekovnom kraljevstvu Maxmagnus, a prve epizode su izlazile kao kratke priče u periodu 1968.-1970., u okviru časopisa Eureka. 20 godina kasnije, Max Bunker je pokrenuo serijal od 25 svezaka, a crtači su bili Leone Cimpellin i Domenicio Marino. Tokom 80-ih godina izlazio je samo na području bivše Jugoslavije i Francuske. U Jugoslaviji je izlazio u okviru Zov Stripa, Strip Magazina i Superstrip Maxija, da bi ga, nakon rata, ponovo počeo objavljivati hrvatski Strip-Agent.

Likovi stripa
Kralj Maxmagnus je tipični primjerak debelog i pohlepnog apsolutiste. Osim prežderavanja, opijaanja i stravičnog natezanja žica na harfi, omiljeni hobi mu je izmišljanje novih suludih poreza koje sa neopisivim uživanjem nameće narodu. Niko ga ne voli izuzev vlastite kćeri, a nije baš ni intelingentan. Ipak, kada je novac u pitanju - pretvara se u genija otimanja.

Ministar finansija je dvorski prevarant i lopov, zadužen za kraljevo izmišljanje novih poreza i prevara. Krađa i otimačina je sve što zna, a trudi se da bude najbolji u svom poslu. Krade sve i zarađuje na svemu, a usput je i ratni profiter. Opsjednut je vlasti i moći, koje iskorištava kako god stigne. Pažljivi čitaoci će primjetiti da ministar ukrade nešto u svakoj tabli stripa u kojoj se pojavi. U svojim planovima da preotme krunu prilično podsjeća na Isnogooda. Ukoliko vas je njegov lik podsjetio na čuvenog Boba Rocka iz Alana forda, to je zato što je, kao i Bob, autokarikatura crtača Magnusa.

Kraljica, kao i njen muž, voli da klopa, ali je uz to i agresivna, zavidna i ljubomorna te prilično namazana i gotovo nikad joj ne promaknu spletke ministra finansija.

Princeza, plod kraljevske "ljubavi", je toliko ružna da joj je lice uvijek prekriveno velom ili maskom, a roditelji je konstantno pokušavaju udati za nekog plemenitog mladoženju.

Vrač Truba, kako mu i ime govori, je truba od dvorskog čarobnjaka i najobičniji šarlatan i prevarant, koji se uvijek uspijeva ulizati kraljici i sačuvati glavu na ramenima.

Vještica Harpija je, za razliku od Trube, prava vještica, ali i ona ima "tehničkih" problema - umjesto čarobnih napitaka, ona više uživa u spremanju alkoholnih. Vrijeme najčešće provodi sa svojim kućnim ljubimcem zmajem, kupajući se u velikom kotlu i vječito pijana. Velika je konkurencija i prijetnja Trubi.

Kraljevstvo od Zakrpe je siromašno kraljevstvo koje graniči sa Maxmagnusovim, uvijek u dugovima i na rubu bankrota. Na prvi pogled (ali samo na prvi), Kralj od Zakrpe i njegov sin-ljepotan su jadne poštenjačine kojima nikako da krene na bolje.

Veliki i Mali svećenik su lopovčine naspram kojih Maxmagnus i ministar izgledaju poput nevine dječice. Svećenici, također, ne djeluju lokalno poput ove dvojice, već globalno. Pod njihovom vlasti i kontrolom su čitava kraljevstva. Simboliziraju Vatikan te vide i znaju sve - pod blagoslovom "Onoga koji sve vidi i sve zna". Oni su pastiri naroda koji pod svoju političku, vojnu i duhovnu zaštitu primaju bilo koga. Jedini uslov je da se dotični potčini njihovoj volji, odnosno volji "Onoga koji sve vidi i sve zna". Njihovo tumačenje religije svodi se otvaranje "čudotvornih" jezera za koja naplaćuju ulaznice od 10 bakrenjaka. Kroz njih Bunker satirizira Crkvu te čitaocima prikazuje šta se dešava kada religija postane institucija predvođena licemjernim oportunistima.



Lopov Drpiga je strah i trepet Maxmagnusovog kraljevstva. Zapravo je nesposobni lopov i siromah koji živi u planinama te vječiti krivac za sve probleme kraljevstva. Simbolizira skretanje pažnje naroda sa stvarnih problema (taktika naših političara).



Četverooki, Gnok i Stil su tri prijatelja i i glavni agitatori revolucije. Korijeni njihovog ustanka počinju u lokalnoj krčmi, na veliku žalost njenog vlasnika. Budući trijumviri, čiji će trijumvirat završiti kao i Cezarov, Pompejev i Krasov.



Markus je stripovska verzija Robespierra...



Iako se radnja stripa odvija u bajkovitom srednjem vijeku te se u njemu.pojavljuju kraljevi, vitezovi, princeze i čarobnjaci, sve je natopljeno cinizmom i crnim humorom današnjice. U Maxmagnusu nema pozitivaca, a pogotovo junaka. Svi kradu, varaju i zabijaju jedni drugima noževe u leđa. Priča se može primijeniti na bilo koju vrstu vlasti, demokratije ili političkog uvjerenja, a kritika savremenog društva i konzumerizma je konstantno prisutna.

Predstavljamo strip: Alan Ford

Predstavljamo strip: Družina od vješala

Predstavljamo strip: Timothy Tatcher