Piratske stranke niču po cijeloj Evropi

Piše: Marko Gregović, H-alter

U Bruxellesu je proteklog vikenda održana konferencija Pirate Parties International (Internacionalnih piratskih stranaka) na kojoj je sudjelovalo 70 predstavnika piratskih stranaka iz 22 zemlje svijeta. Pirate Parties International će kao krovna organizacija služiti za koordinaciju i podršku piratskih stranaka u svijetu, a novoizabrano vodstvo obećalo je podržavati inicijative za osnivanje takvih stranaka u zemljama u kojima ove još ne postoje.

Na prvi pogled sintagma „piratska stranka" može zvučati kao šala, međutim piratske stranke su u usponu u svijetu. Tako predstavnici švedske piratske stranke sjede u Europskom parlamentu, u njemačkom Bundestagu pirati imaju svojeg parlamentarca, a piratske stranke sudjeluju u vlasti na lokalnom nivou u raznim državama. Može se s pravom reći da navedeno predstavlja golem uspjeh stranaka egzotičnog imena i programa koje su se prvi put pojavile prije samo nekoliko godina. Otkud, dakle, ova pojava na svjetskoj političkoj sceni?

Priča o piratskim strankama počela je 2006. godine u Švedskoj. Tada je osnovana Piratpartiet, prva stranka takve vrste u svijetu. Zasnovana je na odlučnosti da se bavi pitanjima koja su postala važna u 21. stoljeću, a o kojima se tradicionalne stranke tradicionalno nisu jasno izjašnjavale. Radi se o autorskim pravima, patentima i pravu na privatnost - problemima za koje pirati smatraju da nisu adekvatno riješeni postojećim zakonskim okvirima koji su postavljeni prije interneta i digitalnog doba. Po ugledu na Švedsku, po cijelome svijetu su se počele osnivati piratske stranke te su one danas manje ili više aktivne u više od trideset zemalja. Njihovi programi se međusobno dosta razlikuju i ovise o postojećim zakonskim rješenjima u svakoj državi.



Internet - glavno područje djelovanja
Primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu trenutno postoji velika javna rasprava o (ne)potrebnosti uvođenja obavezne osobne iskaznice. Piratska stranka Ujedinjenog Kraljevstva se protivi uvođenju obaveznih iskaznica, smatrajući to atakom na građanske slobode. U Francuskoj je pak u fokusu tamošnje piratske stranke kontroverzni zakon kojim se ljudima može isključiti internetsku vezu ukoliko su zatečeni u dijeljenju autorskih sadržaja.

Koliko god da postoji raznolikosti u programima piratskih stranaka u raznim državama, ipak se može ustanoviti da dijele pomalo neuobičajenu kombinaciju liberalnih i socijalističkih ideja. Liberalni utjecaj nazire se u njihovoj antipatiji prema miješanju vlasti u sferu privatnog. Pirati tvrde da je nadziranje interneta u potrazi za slučajevima kršenja autorskih prava nemoguće bez nadziranja cjelokupnog internetskog prometa i zadiranja u privatnost građana. Pitanje koje pirati postavljaju je vrijedi li se odreći prava na privatnost i dopustiti vlasti da prisluškuje sve i svašta samo radi eventualnog sprečavanja kršenja autorskih prava. Nije li davanje tako velikih ovlasti državi opasno?

Andrew Robinson, predsjednik Piratske stranke Ujedinjenog Kraljevstva, u razgovoru za H-Alter, kaže: „Nadzor nad internet prometom odvija se bez ikakvih jasno definiranih procedura i bez jasno uspostavljenih prava koje korisnici imaju. Želimo ohrabriti javnu diskusiju koja bi dovela do uspostavljanja principa te želimo naglasiti da građanska prava u ovom području trenutno ne postoje."



Trajanje autorskog prava
Socijalistička strana piratskih stranaka se, s druge strane, može vidjeti u njihovom naglašavanju važnosti zajedničkog, te u kritici prevelikih prava koja pripadaju privatnom sektoru u pogledu autorskih i patentnih prava. U Hrvatskoj je, na primjer, člankom 99. Zakona o autorskom pravu propisano da autorsko pravo traje za života autora i čak 70 godina nakon njegove smrti (za muziku, filmove i još neke iznimke autorsko pravo traje manje - ukupno 50 godina). Patenti u Hrvatskoj traju 20 godina s mogućnošću produljenja. Piratske stranke predlažu da se trajanje patenata i autorskih prava bitno smanji - na 10 ili 12 godina - kako bi vrijedne ideje mogle prije biti stavljene na slobodno i besplatno raspolaganje društvu.

Andrew Robinson smatra da bi se tako ponovno uspostavio pravedan balans između patentnog i autorskog prava kao nagrade za originalnost, i interesa društva u cjelini. Prema njegovim riječima, dok je patentni sistem nekada bio sistem za nagrađivanje inventivnosti, danas se pretvorio u sistem za sprečavanje inventivnosti. Naime, patenti su često preširoko definirani, a dodjeljuju se i za postupke koji su trivijalni i neoriginalni. Time se obeshrabruju izumitelji koji moraju paziti da ih ne uhvate pravne službe nosioca patentnih prava, iako su patenti o kojima se radi zapravo bezvrijedni.

Što se tiče autorskih prava i tu je potrebna promjena, ponajviše stoga što bi velik broj ljudi bio proglašen kriminalcima kad bi se striktno provodili zakoni. Gotovo svi na ovaj ili onaj način svakodnevno krše nečija autorska prava - posudbom CD-a prijatelju, javnim pjevanjem neke pjesme, gledanjem neovlaštenih YouTube videa... Prema Robinsonu, zakoni su toliko komplicirani da je prosječnom čovjeku gotovo nemoguće znati je li ono što radi legalno ili ilegalno. Stoga se pirati zalažu da se legalizira korištenje autorskih sadržaja (uključujući i skidanje s interneta), ali samo za privatnu upotrebu. Ilegalna bi ostala jedino neovlaštena upotreba autorskih djela u komercijalne svrhe. Kao što kaže Robinson, piratske stranke podržavaju princip: Where money is being made, the artists should be paid. [Umjetnicima treba platiti tamo gdje se zarađuje novac].

"Apolitične" stranke
Možda je najzanimljivija odlika piratskih stranaka da se koncentriraju na svega nekoliko ključnih pitanja (autorska i patentna prava, pravo na privatnost) te da se o drugim političkim pitanjima ne izjašnjavaju. Na taj način ostvaruju mogućnost da im se pridruže ljudi iz svih dijelova političkog spektra. Kako kaže Robinson: „Moguće je biti pirat ljevičar ili pirat desničar, a to je jako zanimljiva situacija. Mislim da se takvo što još nije desilo u povijesti ove zemlje." Ukoliko postignu uspjeh na predstojećim izborima, izabranim kandidatima Piratske stranke Ujedinjenog Kraljevstva bit će ostavljeno na volju da glasaju o nepiratskim temama prema svojoj savjesti.

Za razliku od klasičnih političkih stranaka, piratske stranke naglašavaju otvorenost te se prvenstveno koriste internetom kao sredstvom komunikacije, omogućavajući time horizontalnu komunikaciju velikog broja članova. Ovo oslanjanje na internet dovelo je i do brzog rasta piratskih stranaka, naročito među mladima. Tako je švedska Piratpartiet sada na trećem mjestu u zemlji prema broju aktivnih članova, te uvjerljivo najveća stranka u zemlji prema broju mladih članova. Osim toga, za nju glasa najveći broj mladih ispod 30 godina, te joj se stoga može predvidjeti svijetla budućnost. Da ovakve brojke nisu beznačajne uvidjele su i tradicionalne stranke (zasad samo u Švedskoj) te su mnoge počele usvajati neke piratske ideje (primjerice, dekriminalizaciju razmjene datoteka za osobne potrebe).

Piratske stranke razvijaju se i kod nas
Kakva je situacija u regiji? Iako su se nedavno mogle čuti glasine o osnivanju Piratske stranke Hrvatske, do sada su održana samo dva sastanka jedne grupe entuzijasta, međutim ništa se konkretno još nije napravilo. U susjedstvu je situacija puno življa - skupljaju se potpisi za službenu registraciju Piratske stranke Srbije, Piratska stranka Slovenije je već neko vrijeme prisutna u slovenskim medijima, a na internet forumima se naveliko raspravlja o pokretanju Piratske stranke BiH.

Facebook: Piratska partija BiH

Predsjednik Piratske partije Srbije, Aleksandar Blagojević za H-Alter je rekao da je fokus srpskih pirata nadograditi postojeći sustav naplate autorskih prava transparentnošću i objektivnošću. Taj zahtjev se čini potpuno razuman te bi se trebao postaviti i u Hrvatskoj obzirom na ozloglašenu netransparentnost našeg sustava naplate autorskih prava (čitaj: ZAMP).


http://www.youtube.com/watch?v=OTl8xeOpMMI&feature

http://www.youtube.com/watch?v=dpEVW9NV8eQ&feature=related

Piratske stranke su vjerojatno nešto najsvježije što se dogodilo na svjetskoj političkoj sceni još od sedamdesetih godina i uspona zelenih. Međutim, kao mlada snaga imaju probleme kojima će se prije ili kasnije morati suočiti.

Opasnosti
Primjerice, potpuno je jasno da bi pedofili, teroristi i kojekakvi kriminalci imali koristi od toga da se smanji mogućnost države da se kontrolira internet za potrebe suzbijanja zločina. Pirati zasad nemaju odgovora na pitanje kako balansirati građanske slobode sa sigurnošću. Drugi veliki problem će vjerojatno biti upravo ono čime se pirati ponose - odbijanje da se izjasne o drugim, doli striktno piratskim pitanjima. Nije sigurno hoće li im glasači odlučiti dati povjerenje ukoliko se ne počnu izjašnjavati oko visine poreza, imigracije, Europske unije, rata u Iraku i ostalih nepiratskih pitanja.

Na kraju valja odati počast piratima jer su počeli diskusiju oko pitanja koja su dosad već desetljećima ignorirana, a postaju sve važnija u suvremeno doba. Ipak, treba tek vidjeti hoće li se pokazati kratkotrajnim, mada zanimljivim fenomenom ili će uspjeti postati prava sila svjetske politike. Prošlotjedna uspostava krovne udruge svjetskih piratskih stranaka svakako pokazuje da, barem zasad, nemaju namjeru posustati.