Piraterija kao dio digitalnog ekosistema

Veliki nivo hipokracije zavlada kada se počne govoriti o digitalnoj pirateriji, jer s koje god da se strane krene svi smo (bar pomalo) uključeni u nju, navodi se u autorskom tekstu koji je objavio Guardian.

Za velike igrače ovo predstavlja potop industrijskih proporcija, pogotovo za one koji pripadaju svijetu muzike – i to one koja spada u pop kategoriju. Kompanija BigChampagne bavi se praćenjem ilegalnog sadržaja (posebno muzike) koji cirkulira na netu. I to radi sa takvom preciznošću spajanja IP brojeva i zip adresa da s lakoćom može precizno utvrditi ko su 'glavne face' na peer-to-peer mrežama. Kompanija nudi i podatke o popularnosti prema tržištu, a pojedini klijenti mjesečno im za ove informacije plaćaju 40,000 dolara.

Piraterija kao marketinški alat

Klijenti potom utiču na lokalne radio stanice koje puštaju popularnu muziku. To znači, piše Guardian, da već duže vrijeme ilegalna razmjena podataka predstavlja moćno marketinško i promotivno sredstvo unutar muzičke industrije.

Slično je i u industriji softvera, gdje je tolerancija spram ilegalnog sadržaja već odavno dio digitalnog ekosistema. Mnogi od nas, navodi se u tekstu, sjećaju se piratskih verzija Photoshopa ili Quark Xpressa. Ipak, nema sumnje da piraterija potresa snažno i ovu industriju. Zbog lažnih softvera, Microsoft na ogromnom kineskom tržištu zarađuje jednako kao i u Nizozemskoj...

A koliko je danas raširena piraterija? Na posljednjem Consumer Electronic skupu, britanska firma za tržišne podatke Envisional predstavila je svoju studiju Stanje Digitalne Piraterije. Slijede samo neki detalji koji se u njoj navode:

• Ilegalni sadržaj odnosi se na 24 posto svjetske potrošnje internet bandwidtha.
• Najveći dio uzima bittorrent na koji se odnosi oko 40 posto ilegalnog sadržaja u Evropi i 20 posto u SAD.
• Sljedeća opasnost su tzv. cyberlockeri (pet posto globalnog bandwidtha), među kojima je bio nedavno zatvoreni Megaupload.
• Treći znajačan segment digitalne piraterije jeste nezakoniti video streaming (1.4 posto globalnog bandwidtha).

Tri su načina borbe protiv piraterije: beskrajne pravne akcije, pravno blokiranje pristupa ili kreiranje alternativnih pravnih ponuda. Američki sistem, tuži-ih-dok-ne-umru, nije dao željene rezultate, baš kao ni francuski zakonski sistem HADOPI pa čak ni američka SOPA/PIPA. Svi akti su jako slabo dizajnirani i nedovoljni za ovaj rat...

Kako odabrati?

A lični izbor između legalnog i nelegalnog sadržaja odavno je izgubio moralnu notu te se zapravo sveo na ponudu koja nam se učini najboljom: kombinacija lakoće upotrebe, cijena plus dostupnost datom tržištu. Ono što daje prevagu pirateriji jeste činjenica da produkti svijeta zabave, namijenjeni globalnom tržištu, na to isto globalnotržište dolaze slabim tempom, što često traje mjesecima, a prema proizvodu jednaku zainteresiranost imaju u Americi i u Aziji.

Ono što je pozitivno to je da potrošnja banwidtha pokazuje kako Netflix u SAD, iako se plaća, ima istu potrošnju banwidtha kao bittorrent u Evropi, što je čvrst dokaz da je stvaranje legalnih i komercijalnih alternativa dobar način borbe protiv digitalne piraterije.

U međuvremenu, piše autor, relevantni bi trebali učiniti sve kako bi Netflix, BBC iPlayer te iTunes što prije postali jeftiniji i svugdje dostupni:

„Molim vas. Do tada, moj Vuze bittorrent ostaje uključen. Za svaki slučaj“.