Obama: Majčin ostvareni san

Ukoliko želite shvatiti šta je to formiralo aktuelnog američkog predsjednika, ne obraćajte pažnju na rani odlazak njegovog oca. Obamu je formirala njegova nekonvencionalna majka - Ann Dunham.

U tekstu koji je nedavno objavio Newsweek, vraćamo se u šezdesetu godinu godina prošlog stoljeća u Americi,  prije Deklaracije o građanskim pravima i prije ženskih pokreta. Tada je pametna 17-godišnja bjelkinja došla na koledž gdje ubrzo shvata da je trudna. Najbitniji dio priče nije bio taj što je odustala od školovanja na kraju semestra, ni što je otac djeteta sa drugog kontinenta i drugačije boje kože, ni što se udala za njega kada se takav čin smatrao prekršajem u gotovo polovini Amerike, niti što se ubrzo i razvela od njega. Najbitniji dio priče bilo je njeno ubjeđenje da je njen sin toliko nadaren "da može biti sve što poželi, pa čak i predsjednik Sjedinjenih država". Pokazalo se da je bila u pravu.

Zanimljiv život
"Ako ništa drugo, pružila sam ti zanimljiv život", rečenica je koju Obami majka često napominje, ali ni njen život nije bio ništa manje zanimljiv. Kroz čitav svoj život bila je razumna žena, širokih vidika, skeptična ka etiketiranju. To je imalo i veliki duhovni uticaj na nju, bez da je pripadala ijednoj crkvi (za nju su organizirane religije bile neugodno sputavanje u paketu sa ograničenim umom). Njen sin je pamti kao "građanku svijeta koja je oko sebe gradila zajednicu prijatelja gdje god bi se našla, što je donosilo smisao i njemom radu i odnosu sa djecom. To je neprestano dokazivala transformirajući se od američke djevojke iz male sredine do specijaliste u međunarodnom razvoju, sa naglaskom na ženska pitanja.

Ubrzo nakon razvoda od Obaminog oca, udala se za Lolo Soetoroa, indonezijskog studenta, sa kojim odlazi na Javu, zajedno sa šestogodišnjim Barackom. U primitivnim uslovima rodila je Barackovu polusestru Mayu. Nažalost, ni ovaj brak nije potrajao. Nakon toga nije ni imala dugotrajnih veza. Iako je po struci bila kulturni antropolog, Ann je uvijek tvrdila kako ne razumije muškarce. Bili su joj zanimljivi isto koliko su je i zbunjivali.



Od 1973. godine, Ann je samohrano podizala dvoje djece drugačije boje kože i od dva različita oca. Ipak, ni to je nije spriječilo da se školuje i diplomira. Bilo je i neke ironije u tome da je radila u mikrofinansijama, pružajući kapital i kredite siromašnima iz jugoistočne Azije, a sama uvijek bila na ivici siromaštva. Jedan od njenih razloga da se ne vraća u SAD bio je upravo finansijski - u inostranstvu je mogla živjeti prilično ugodno, dok bi u SAD potpuno bankrotirala. Ipak, uz sve to bila je i odličan roditelj svojoj djeci te se svim silama trudila da im pruži adekvatan odgoj i obrazovanje.

Žene sa snovima uvijek imaju problema
Ann možda najbolje opisuje njena ćerka Maya: "Žene sa snovima uvijek imaju problema", a Ann je itekako imala san. Pored roditeljstva i svih mogućih obaveza, ona se trudila i da doktorira.

Kao i uvijek, roditeljstvo je trening sa neplaniranim posljedicama. Ono što je sin naučio iz majčinog primjera bili su javno službovanje i sirovi idealizam. Isto tako, kao što ona nije imala nikakvih problema s time što je jedina zapadnjačka žena u krugu od nekoliko desetina kilometara, tako ni on nikada nije imao problema što se nalazi u moru bijelih lica. Ipak, konstantni život na društvenim marginama učinio je i to da uvijek očekuje neočekivano, ali i da vidi socijalno-rasne podjele izbliza.

Ann je bila žena koja se borila sa uvriježenim mišljenjem o zaposlenim ženama, samohrana majka, teško se uklapala u norme prosječne supruge (o čemu svjedoče dva propala braka), svuda i nigdje se osjećala kao kod kuće, a na pitanja zašto je sve to tako, voli da kaže: "Zato što sam s Marsa".

O njoj je napisana knjiga A Singular Woman: The Untold Story of Barack Obama's Mother