Neven ANđelić o Llosi

Ovaj blog sam objavio prije tri i po godine na B92 povodom kojeg je vodjena zanimljiva diskusija koju mozete procitati na:
http://blog.b92.net/arhiva/node/4819.html
Nadam se da pored svih ozbiljnih tekstova o peruanskom genijalcu, nekonformisticki uvid u jednu stranu njegovog zivota moze biti jacin obiljezavanja priznanja njegovog djela Nobelovom nagradom za knjizevnost.

Sukob na knjizevnoj ljevici ili kako je Mario Vargas Llosa nokautirao Gabriela Garciu Marqueza 1976. godine u Ciudad Mexicu
Neven Anđelić (14 Mart, 2007 - 08:25)
Prije tridesetjednu godinu dva velika juznoamericka pisca po posljednji put su se obratila jedan drugom. Stavise, Mario Vargas Llosa je nokautirao Gabriela Garciju Marqueza, raskrvarivsi mu nos i posljedicno kreirao crnilo ispod oba oka. Obojica su odbili komentarisiti, pa cak i spekulisati oko razloga ovako dramaticnog razlaza. Spominjala se politika, Marquez dosljedni ljevicar, a Llosa prevrtljivac koji je zavrsio na politickoj desnici. Latinska strast je takodje ukljucena u rasprave brojnih obozavaoca obojice pisaca. Zena, neka odredjena ili pak misteriozna zanosna zena kao povod razlaza cesce je spominjana od svih ostalih razloga. Ja sam konacno otkrio jutros kako je doslo do mozda najcuvenijeg ljudskog razlaza na knjizevnoj sceni. Nije da sam ja istrazivao ili poznavao nekoga od ukljucenih u saketanje u meksickom kinu, bioskopu sto bi rekli u Beogradu, vec sam procitao u jednom blogu svog omiljenog lista, britanskog Guardiana.
Posljednja rijec Marqueza prije nego sto je nosom docekao saku (mislim da je bila desnica) Vargasa Llose bila je "Mario". Llosa je pak, vise nije pouzdano da li prije udarca, tokom zamaha rukom, ili pak po obaranju Marqueza, kratko spomenuo cudjenje takvoj srdacnosti "nakon sto si uradio Patriciji u Barceloni". Patricia Vargas Llosa je, navodno, nasla ceduljicu s porukom svog ljubljenog muza u kojoj je on obavjestava da je napusta zbog nepoznate svedjanke. Sva uplakana, naisla je na ulici na porodicnog prijatelja Gabrijela Garciu koji ju je odveo u odaje porodice Marquez. Nakon pocetnih rijeci utjehe, preslo se na savjete sta ciniti i veliki pisac sugerisao je da predje i zivi s njima, kao troje partnera. Ponosita Patricia je odbila, vratila se kuci i nasla Marija snuzdenog i spremnog da mu se pruzi oprost. Naredni susret zbio se u Mexicu kada je sijevnuo najcuveniji aperkat poslije onog Marijana Benesa.
Drago mi je bilo procitati opis svadje koji je postao osnova onoga sto ja vama prepricavam i malo dodajem. Medjutim nesto me navodi na pomisao da je Marquez kao pravi ljevicar samo pozelio slijediti osnove socijalisticke misli. Friedrich Engels je zivio u Manchesteru s dvije sestre u vrlo zanimljivoj, a tada nadasve cudnoj, zajednici. Srecu je prekinula smrt jedne od sestara. Marx je, istovremeno, bio licemjer koji je zivio u gradjanskom braku, odbijao da se zaposli kao pravi pater familias, osmisljavao fantasticne teorije koje su ga ubrojale u genijalce ili nesto vrlo blizu toga, odgajao kcerke da sviraju klavir i dobro se udaju kao i u svakoj malogradjanskoj, urbanoj, londonskoj porodici, ali i skovao vanbracno dijete sa kucnom pomocnicom. Engels je sve ovo finansirao, ako se pitate "kako?". Zanemarimo li Marxovo hipokritstvo, izgleda da uvjereni ljevicari imaju vrlo slobodumne ideje o porodici koja je, ocito je, svetinja onima desno. Njima je porodica mozda odmah uz bok Margaret Thatcher koju Mario Vargas Llosa obozava (za razliku od Marqueza koji cijeni sto cini ili je cinio Commadante Fidel), na cijoj (Thatcher) je ideologiji pokusao biti izabran za predsjednika Perua (srecom neuspjesno) i kojima (desnicarima) je barem deklarativno menage a trois - fuj, fuj, fuj.