Najbolesnije igračke

Kao što se desi u umjetnosti, ni igračke nisu imune na zastarijevanje. Nešto što je u svoje doba bilo jako popularno, danas može da izgleda besmisleno, pa i uvredljivo. 

Juden Raus! 

Jedna od takvih igri je i Juden Raus!, koju je u 30-im godinama prošlog stoljeća, napravila drezdenska kompanija, Gunther & Company.

Načinom igre  je podsjećao na popularnu Čovječe, ne ljuti se. Naime, igrači su bacajući kockicu i pomičući figurice, morali iseliti Jevreje iz svojih domova i odvesti ih natrag u Palestinu. Po jednu figuricu Jevreja je dobijao svaki igrač koji dođe do jevrejskog skladišta. Pobjednik je onaj koji prvi uspije da sakupi i ukloni svih šest jevreja. 

Danas postoje samo dva primjerka ove igre; jedan je u New Yorku u Museum of Jewish Heritage, a drugi je u Londonu u Institute of Contemporary History and Wiener Library. 

Zemljotres

U 70-im godinama, Hollywood je, doimalo se, snimao samo filmove katastrofe. Tonuli su brodovi (Poseidonova avantura, 1972), mali avioni su udarali u velike avione (Aerodrom, 1975), cepelini su padali na stadione (Crni petak, 1977), neboderi su gorjeli (Pakleni toranj, 1974)... 

Kompanija Remco je 1976. godine izdala igračku Earthquake Tower. Osim tornja od kartona, dobivali ste i tri automobila, vatrogasna kola, helikopter, kola hitne pomoći zajedno sa 24 figurice vatrogasaca, policajaca i civila. Poredali bi figurice po svojoj želji, pritisnuli dugme i mogli ste početi s igranjem Boga. 

Na kutiji je pisalo "Spasi što više ljudi" umjesto "Spasi sve ljude", vjerovatno, jer je Remco želio da nauči djecu da ne možete spasiti sviju i da ljudi stalno umiru. 

Crnci i bijelci

SAD je bio poprište borbe afroamerikanaca za jednakim pravima u 70-im godinama prošlog stoljeća. Kompanija Psychology Today je napravila igru kojom je željela da promoviše jednakost, kako bi svi razumjeli kako je zapravo živjeti kao afroamerikanac. 

Igra je bila bazirana na Monopolu. Po pravilima, bijelci su počinjali s milion dolara, a crnci sa 10 hiljada dolara. Bijelci su mogli kupiti koju su god lokaciju htjeli, dok crnci su mogli kupiti samo određene zone, dok ne prikupe bar 100 hiljada dolara. 

Preljub

Sex je postao manje tabu tema u 60-im godinama, što je, vjerovatno, omogučilo da na tržište igračaka dođe igra poput Adultery. 

Cilj igre je bio da osvojite žetone vrijedne dvije, tri ili pet minuta. Kad svi imaju žetone s istim vremenskim periodom, igrači su nasumično upareni kako bi "potrošili svoje žetone" negdje u kući. Tako ste mogli svoje tri minute potrošiti u svojoj kuhinji sa svojim susjedom koji je za seksualna eksperimentiranja. 

Igra završava nakon što su svi igrači imali šansu za sex sa dva različita igrača. 

Nuklearne igračke

Nagli razvoj nuklearne energije je ponukao razne proizvođače igračaka da naprave male nuklearne stanice za djecu. 

Problem s igračkama je bio jednostavan - izgledale su više kao projekt za školu, nego kao nešto s čim se može igrati. Sve su imale dizajn nuklearne elektrane, pa jedino što se s njima moglo uraditi je ostaviti ih na policu.