Japanski grafiti

Pojavili su se osamdesetih, kada i u ostalim dijelovima svijeta – ali od tada do danas zidovi u Japanu evoluirali su u suludim smjerovima.

Svi znamo da su se art-grafiti pojavili krajem sedamdesetih u SAD, prije svega u New Yorku, kao dio hip hop kulture, a nije trebalo dugo da na valu velikog izvoza hip hopa kao muzike, mode i kulturnog fenomena dođu i do Zemlje Izlazećeg Sunca. Ipak, ostavljanje potpisa po prozorima željezničkih vagona i zidovima sivih zgrada, kao i pokušaji ostavljanja kakvih-takvih lijepih i šarenih murala, ilegalno nacrtanih noću, polagano daju prostor novoj zvijeri – marketinškim grafitima.

Novi val japanskih grafita postao je dio PR kulture, a jedan od čelnih ljudi iza ove transformacije zove se Remo Camerota, autor knjige Graffiti Japan i engleski grafiti-umjetnik, koji u novim japanskim grafiterima vidi zametke novih japanskih Banksyja, samo u marketinškim, ne toliko subverzivnim vodama.

U svakom slučaju, ilegalni grafiti crewovi koji su posljednjih desetljeća vladali noćnim ulicama Japana sada su firme s imenom, prezimenom, telefonom i brojevima žiro računa, koje velike kompanije unajmljuju za svoje promotivne murale, prije svega ekipe kao što su Nanashi Crew i Sca Crew, koji su zaslužni za najveći mural u Tokiju - kod trgovine The Tower Records. Sedam ljudi i hiljadu kantica spreja trebalo je da se završi ovaj rad, u šest sedmica svakodnevnog rada. A sve kako bi se reklamirala prodavnica.