Intervju: Stephenie Meyer

Američka književnica postala je planetarno popularna među mladima i starima kada je ekranizacija njenog romana za mlade, Twilight postala svjetski mega hit. Uslijedili su romani New Moon, Eclipse i Breaking down, a posljednji, izdat u Americi ove godine, uskoro će se moći naći i u prevodu na naš jezik.

Izdavačka kuća Buybook priprema prevod najnovijeg Meyerinog romana, Kratki drugi život Bree Tanner, a tim povodom sama spisateljica odgovorila je na pitanja o tome kako se rodila ideja o priči Bree Tanner, te kojim redoslijedom čitaoci trebaju čitati njene knjige.

Bree se pojavljuje na svega par stranica Pomrčine, šta je to u vezi nje što Vas je navelo da njenu priču istražite dalje?
Na početku i nisam bila posebno fascinirana s Bree, već novorođenim općenito. Dok sam pisala Pomrčinu, dosta toga se dešavalo “iza zastora”, naravno, stvari o kojima Bella nije ništa znala. Zbog toga što sam se fokusirala na Bellu, nisam mogla da se previše udubim u priče novorođenih , ipak, uvijek sam na umu imala ideju o tome šta smjeraju. Morala sam razmišljati o tome dok sam razrađivala zaplet: Bella je na ovom mjestu, novorođeni rade to. Kako bih sve to održala ispravnim, u dogledno vrijeme sam napravila kalendar maja i juna, što je period kojim se Pomrčina bavi, i zapisala na svakom kvadratiću šta se dešavalo s Bellom tog dana i šta se dešavalo u Seattleu. I tako, priča o novorođenim je uvijek bila veliki dio priče o Pomrčini i rastuživalo me je to što nisam nalazila način da to izrazim u knjizi.

Bree je jedina novorođena koja se u Pomrčini pominje imenom, jedina od novorođenih koja ima kontakt s Cullenovim (osim onih koje su ubili) i jedini novorođeni koji se susreće s Volturima na čistini. Ona je najduže živjela, tako da je ona narator koji može ispričati cijelu priču. Ona je bila prirodan izbor za hroniku priče o novorođenim. Jednom kada sam započela pisanje iz njene perspektive, ona je zaista oživjela. Toliko da, kako se neizbježni kraj približavao, činilo mi se deprimirajućim nastavljati. Za mene je bilo teže ubiti Bree nego bilo koji drugi izmišljeni lik kojeg sam ikada ubila, iako sam je ubijala po drugi put. (Prije Bree najtužniji mi je bio Walter u Domaćinu.)

Kada ste shvatili da će “kratka priča” na kojoj ste radili za Sumrak sagu: Zvanični vodič postati zasebna knjiga?
Nisam shvatila da će moja “kratka” priča postati novela dok je nisam predala izdavaču. Sve što sam znala jeste da je ona za 80.000 riječi kraća od većine mojih romana. Bila sam iznenađena kada mi je rečeno da je duga gotovo 200 stranica i da ne može stati u Vodič. Ipak, uvijek sam priželjkivala mogućnost da ljudi pročitaju Breeinu priču prije izlaska filma, tako da kada mi je prezentirana ideja o izdavanju samostalne novele, to mi se učinilo kao izvrsna šansa.

Zašto mislite da je bitno za ljude da pročitaju Breeinu priču prije premijere filma Pomrčina?
Pomrčina je ispričana isključivo iz Belline perspektive. To ima svoja ograničenja; kada se toliko toga dešava u pozadini (na neki način), ostavlja mnogo misterije. Filmovi imaju prednost pogleda na priču izvan Belline glave. Gledaoci mogu vidjeti stvari – poput vukova koji love Victoriju u Mladom mjesecu –koje čitaoci samo naslućuju. Od svih knjiga Sumrak sage, Pomrčina ima najviše toga što se dešava izvan Belline perspektive. Da bi film uspio, moramo vidjeti i razumjeti neke od tih stvari.

Znajući da se elementi Breeine priče ugrađuju u film, potajno sam se nadala da bi knjiga mogla izaći prije. Ja, lično, uvijek želim pročitati knjigu prije gledanja filma. Volim sama stvoriti slike u glavi prije nego se nečija druga slika nametne. Vjerovatno većina mojih čitalaca nema istu opsesiju, ali za one koji je imaju, želim im obezbjediti šansu da kreiraju sopstvenu sliku Bree i njene družbe.

Na koji način je priča iz novele utjecala na film Pomrčina?
Otprilike u isto vrijeme kada sam počela da radim na ovoj priči za Vodič, Melissa Rosenberg, scenaristkinja filmova Sumrak sage, započela je rad na filmu Pomrčina. Došla je do mene s milion pitanja o tome šta se dešavalo u Seattleu. Kako film nije bio povezan s Bellinom perspektivom na način na koji je to bila knjiga, ona je bila slobodna da istražuje novorođene, ali je željela da to bude u skladu s pričom u mojoj glavi. Ispričala sam joj dio Breeine priče koju sam napisala i ona je bila jako radoznala da je čuje. Njen entuzijazam bio je zarazan, tako da sam se ja počela fokusirati na tu priču. Do momenta kada je pred-produkcija filma Pomrčina otpočela, Breeina priča je bila dovršena. Poslala sam je Davidu Sladeu, režiseru, a on me je pitao da li bih dopustila glumcima, koji su bili angažirani na filmu u dijelu o novorođenim, da je pročitaju. Naravno da sam pristala.

Tako da novela nije odgovorna za postojanje scena o novorođenim u filmu Pomrčina, ali je odgovorna za poklapanje tih scena s pričom u mojoj glavi. Nadam se da je, isto tako, dala Xavieru, Bryceu, i Jodelle dodatni uvid u njhove likove.

Znamo da Bree umire prije nego što mi otpočnemo priču. Kakav je osjećaj bio istraživati univerzum Sumrak sage iz mračnijeg ugla?
Isprva sam mislila da će biti zabavno. Više sam se fokusirala na radnju nego na lik, što je rijetkost kod mene, a i radovala sam se što ću neko vrijeme provesti s pravim vampirom – i vampirima. U mojoj glavi je bilo dosta scena razaranja koje sam htjela zapisati, ali sam na te scene počela gledati kroz Breeine oči i tada je lik postao važniji od zabavnog razaranja. Što sam se više zaljubljivala u Bree i njene prijatelje, to mi je nastavljanje priče više slamalo srce. Na kraju je osjećaj bio mračan na jedan u potpunosti drugačiji način nego što sam ja očekivala.

Kakav je osjećaj bio pisati iz tačke gledišta nekog drugog protagoniste Sumrak sage? Da li Vas je to navelo da nešto u vezi Pomrčine ili ranijih romana vidite u drugačijem svjetlu?
Ovo je treći put da sam pisala iz perspektive nekog drugog protagoniste, a ne Belle. Takođe sam pisala iz Edwardove i Jacobove perspektive. Sva tri puta osjećala sam da je to u potpunosti prirodno. Kada pišem iz Belline perspektive, uvijek znam misli drugih likova koji su umješani, ali ih ne mogu podijeliti. Tako da je zabavno za mene da i te glasove pustim vani. Jedna od stvari u kojima najviše uživam, kada pišem iz druge perspektive, je pogled na likove kroz nove oči. Stvari su počele da se slažu kada sam došla na čistinu s Bree. Bila sam oduševljena šansom da opišem Bellu i Cullenove iz njene perspektive.

U Praskozorju Bella osjeti kako je to biti novorođeni, a čitaoci će sada imati šansu da vide kako Bree prolazi kroz isto. Da li ste razmišljali o Bellinom iskustvu dok ste pisali o Bree ili suprotno?
Apsolutno. Uvijek sam, dok sam pisala, u svojoj glavi uspoređivala njih dvije, jer su one imale jako različita iskustva kao novorođene. Bella ulazi u svoj novi vampirski život uz jako puno pripreme, očekivanja i tvrdoglave odlučnosti. Bree nije imala pojma o tome šta joj se dešava, uletjela je u to slijepa. Obje su to podnijele izuzetno dobro s obzirom na okolnosti. Mislim da bi Bellino ponašanje bilo vrlo slično Breeinom da je do njene promjene došlo na sličan način.

Tokom razvoja Sumrak sage predstavljena nam je bogata hijerarhija vampira. Da li je Bree jedina vampirica izvan osnovne postave Sumrak sage s kojom ste uspostavili tako čvrstu priču? Da li postoji još neki lik koji bi voljeli istražiti na sličan način?
Ukoliko bih imala sve vrijeme ovog svijeta, bez da mi druge stvari odvlače pažnju, mogla bih napisati kratku priču za svaki od mojih likova, od kojih bi se neke pretvorile u novele, neke u romane, a neke u serije. Neke od priča su poprilično čvrste, na primjer Aroovi rani dani, Marcus i Didyme, Jane i Alec, Charlotte i Peter, Alistair, Denalisovi, a o nekim nisam previše razmišljala. Za većinom ovih priča nema takve potrebe kakva je postojala za Breeinom, jer njena priča utječe na glavnu tako direktno. Nisam sigurna da ću ikada više napisati ovakvu popratnu priču iako je bilo jako zabavno.

Da li Vam je bilo lakše ili teže da pišete o univerzumu Sumrak sage nakon što je “oživljen” u filmu?
Sva osnovna priča Sumrak sage je napisana prije nego je prvi film izašao, tako da nisam sigurna. Filmovi su zabavna i interesantna nadopuna za knjige, ali oni nikada nisu utjecali na priču u mojoj glavi.

Zašto ste odabrali Američki Crveni krst kao primaoca priloga za donacije od prodaje knjige Kratki drugi život Bree Tanner?
Bila sam jako dirnuta podrškom nakon tragedije na Haitiju. Mnogo obožavatelja Sumrak sage pokušali su da sakupe novac i taj trud me je jako impresionirao. Htjela sam da nastavim s tim pokretom. Mislim da je bitno da ne zaboravimo Haiti brzo, kao ni Čile, sada kada nisu u fokusu medija. Potrebno je jako puno vremena da se oporavi od takvog uništenja i njima je još uvijek neophodna naša pomoć.

Kojim biste redoslijedom preporučili Vašim čitaocima da čitaju Sumrak sagu i dodatnu novelu Kratki drugi život Bree Tanner? Da li da prate Pomrčinu s novelom ili da dovrše Praskozorje prije nego otpočnu Kratki drugi život Bree Tanner?
Kada bih ja čitala Sagu po prvi put, vjerovatno bih isčitala Bellinu priču prije nego bih se bacila u neku drugu perspektivu.

buybook/radiosarajevo.ba