Intervju: Massive Attack

Massive Attack je čuveni bristolski bend, kojeg zajedno sa Tricky-jem i Portisheadom svrstavaju u začetnike trip-hopa. Najuspješniji albumi su im Blue Lines, Protection i Mezzanine, tokom već dvije decenije postojanja sarađivali su sa Neneh Cherry, Madonnom, David Bowiem, Mos Defom, i Sinead O' Connor. Novi album, prvi nakon pauze od sedam godina, zove se Heligoland i na njemu su se opet ujedinila dva stara člana Massive Attack, Robert "3D" Del Naja i Grant "Daddy G" Marshall.

Prenosimo najzanimljivije djelove intervjua s Robertom Del Najom, osnivačem benda. Ekskluzivno pravo na intervju RadioSarajevo je dobilo od T-Mobile INmusic festivala (Zagreb, 22. i 23.6), na kojem će Massive Attack nastupiti kao jedna od atrakcija.

RadioSarajevo će od naredne sedmice svojim slušateljima dijeliti ulaznice za T-Mobile INmusic festival

Kada je nastao novi album Heligoland?
Robert: Kao da smo stvaranje našeg petog studijskog albuma počeli kada i naš prvi album, takav je osjećaj. Bila je to neizbježna putanja. No, kada će novi album biti završen, na to niko nije mogao odgovoriti. Mi smo vjerojatno imali različite verzije ovog albuma skoro završene u posljednje 4 godine, ali se one usred drugih projekata, rastresenosti, i slično nisu materijalizirale.

Kakva je atmosfera Heligoland cd-a?
Robert: Više je upbeat. Ja sam mrzio tu riječ jer smo je koristili mnogo u proteklih nekoliko tjedana - ali album je više “komunalan”, zajednički. Više je ljudi koji su uključeni, više osobnosti. To donosi različite energije u studio. Mislim i da je promjena lokacije iz Bristola, u New York i London dala drugačiji osjećaj. 100 th Window je bio jako Bristol album, a bio je sniman u jednom studiju, i ljudi su dolazili na jednop mjesto - Sinead, Horacije - to je onda drugačije iskustvo. Prošla ploča je bila najveća ProTools ploča koju smo ikada napravili, dok je ova jednostavnija, živi instrumenti su očiti.

Kako prilikom snimanja albuma izbjeći ponavljanje sebe?
Robert: Kad ti pjesma zvuči pomalo kao nešto što si već radio prije, borićeš se protiv toga, i pokušati je odvući negdje drugdje. Puno pjesama neće preživjeti taj proces, i nestaće ili biti ostavljene iza. Ali mislim da u osnovnoj znatiželji izrade albuma, ne želite učiniti ono što ste učinili prije, želite da to bude drugačije jer to je jedini način da osjećate samopouzdanje kada to radite. Za nas je to uvijek bio sukob ideja, kao i kada je stvoren sukob unutar benda, to je ono proces čini zanimljivim.

Zašto naslov Heligoland?
Robert: Album je o mnogo različitih ličnosti, i čini se dobro da ga predstavlja naslov albuma kao mjesto, za razliku od naziva neke stvari ili fraze ili riječi. To je bilo zanimljivije nego da smo samo našli neku vrlo cool frazu, znate.
Da budem iskren, istorija Heligoland otoka je nešto što je došlo kasnije, nakon što nam se stvarno svidjela ideja ili smo se zaljubili u tu riječ. Istorija tog mjeste je apsolutno intrigantna, ali i činjenica da jedan od najranijih natpisa "Heligoland" također znači i Sveta zemlja, koji je očito vrlo pjesnički. Mislim sva ta istorija, kvantna fizika, Britanska vojska, okupacija otoka, aktiviranje bombe Big Bang, najveća podmorska nuklearna eksplozija ... svi ti različiti dijelovi istorije ... koncept utopijskog raja šezdesetih…tu je zapravo i previše istorije!

Je li bilo nekih pjesama na albumu koje je bilo teško završiti?
Robert: Uvijek su tu teške pjesme, mislim da je Atlas Air jedna od onih epski teških pjesama koja je imala pet različitih verzija. Iz nekog razloga je nikako nisam mogao završiti I uvijek bi se našao pred nekom potpuno drugačijom melodijom, ritmom, strukturom, drugačijim vokalom. Ali gledano u globalu, većina pjesama je bila istraživanje mogućnosti. Tundeov vokal je bio potpuno drugačiji u originalu, I kad sam pjesmu donio u New York stajala je na polici dvije godine i onda smo je radili ponovo tako da je dobila nove vokale, aranžirali je, re-aranžirali, promjenili smo srednji dio. Ta pjesma i pretpostavljam Paradise Circus i Saturday Come Slow su nastajale tokom par godina, za razliku od recimo Splittin the Atom, Psyche i Babel koje su nastale puno brže.

Recite nam nešto radu s Damon Albarnomom, koji je bio producent albuma?
Robert: Odlazak u Damonov studio je bila odluka koje je uspjela ubjediti ljude u izdavačkoj kući da još malo sačekamo sa izdavanjem albuma kojeg smo imali gotovog još prethodne godine…nakon što smo im saopšili da ćemo ga još držati na polici uslijedio je muk a onda aplauz kada smo im rekli “…ali idemo u Damonov studio “. Menadžment nije mogao razumjeti zašto čekamo sa albumom koga već izvodimo uživo I koji im se izgleda sviđa. Damon je pristao da radi s nama nakon što je rekao da ne želi biti usisan u Bristolski vortex od dvije godine tako da sve trebamo završiti u toku dvije sedmice od 10 ujutro do 6 popodne, i da će sve bit u duru bez ijednog mola! Naravno sve se to promjenilo kad smo stigli kod njega, osim dijela sa vortexom (smijeh).

radiosarajevo.ba