Ekskluzivno: Laibach za RadioSarajevo

Razovarala: Vesna Andree Zaimović

Ako kažemo za Laibach da su slovenački bend, pogriješti ćemo jer se njegovi članovi sami tako ne deklariraju. Kao pripadnici umjetničkog pokreta Neue Slowenische Kunst, koji je nastao tokom osamdesetih godina a potom iznjedrio i virtuelnu državu NSK, članovi Laibacha po svom opredjeljenju pripadaju ovdje.

Nesumnjivo je da je Laibach svojim muzičkim i ideološkim konceptom obilježio kako muziku, tako i umjetnost bivše Jugoslavije, od osamdesetih godina dalje. Kao najvažniji bend industrial rocka, često se može čuti da uživaju veću popularnost u svijetu, nego u rodnoj Sloveniji. Recimo i to da su Laibach osvjedočeni prijatelji Sarajeva u kojem su nastupali nekoliko puta, uključujući i historijski koncert u Narodnom pozorištu koji je upriličen na prvi dan mira 22. novembra 1995, odnosno dan nakon parafiranja Dejtonskog sporazuma. 

Artefakti koji ovjekovječuju umjetnosti Laibacha objedinjeni su u izložbi Laibach Kunst Perpektive 1980 - 2011 u Umjetničkoj galeriji u Mariboru, koja je upravo otvorena i trajat će do 17. aprila. (Oširnije o izložbi)

Iako se Laibachova postava na sceni mijenjala tokom vremena, jedan od njihovih najranijih članova, Jani (Ivan) Novak i danas čini okosnicu benda. Gospodina Novaka susreli smo u Mariboru, tokom premijere predstave Evropa Danes bh. redatelja Harisa Pašovića, u kojoj Laibach sa svojom muzikom i pojavom imaju veoma važnu ulogu. ('Europa danes' ispraćena ovacijama)

RadioSarajevo: Kako ste vi kao individualac, ali i kao član grupe Laibach doživjeli pripajanje Slovenije Evropskoj uniji.

Novak: U Laibachu nema individualaca. Mi smo jedan kolektiv i to nismo doživjeli kao pripajanje Slovenije Evropskoj uniji, već pripajanje Evropske unije Sloveniji.  Šalim se, naravno...

Nismo se uopće time bavili jer mi sebe nikada nismo praktično ni opredjelili kao slovensku grupu. Mi, doduše živimo u Sloveniji, ali za nas su bitne  utopijske države. Odmah nakon što je Slovenija formalno priznata kao država, mi smo napravili svoju. Kao što znate, to je NSK država bez teritorije. Trebao nam je odnos prema nekoj državi, a više volimo da je to utopijska država.

Sve su države više-manje represivne i pokvarene. Što je manja država, to je pokvarenija.  Velike države su pokvarene na veliki način, a male države tako da izgledaju kao karikatura velike države. Tako da za nas nije bilo nekog slavlja, ali priznajemo ideju Evropske unije kao nešto relevantnao i nešto što ima svoje logične korijene u borbi za ekonomski teritorij.

RadioSarajevo: Kada kažete 'pokvarena država' nama iz Bosne i Hercegovine to zvuči prilično čudno, jer mi dolazimo iz zemlje koja je pojam korumpiranosti i nefunkcionalnosti. Kada dođemo u Slovniju čini nam se da je sve u redu...

Novak:  To je zbog toga što ne živite tu stalno. Kapitalizam je sistem koji je legalizirao ekonomski kriminal i to je osnova pokvarenosti koja se u nekim državama prikazuje kao nešto legitimno, a u državama koje još nisu vične lijepom ponašanju to se prikazuje kao ružni kriminal.

RadioSarajevo: Predstava Harisa Pašovića 'Evropa danas' koincidira sa vašim albumima Volk i Anthems na kojima ste reinterpretirali državne himne svijeta. Krleža u tekstu po kojem je nastala predstava kaže "Kada Evropa zabrani bubnjanje, riješit će svoje ratno pitanje". Kako komentirate ovu rečenicu?

Novak: Krleža je živio u neko drugo vrijeme koje, možda, nije bilo mnogo drugačije od ovoga, ali je bilo čišće, relacije su bile čišće. To je, naravno, koincidencija, mi smo te himne radili iz drugih poriva. To da je Haris Pašović ovo uzeo kao temelj za svoju predstavu, to je njegov izbor i mi smo u njoj, što se kaže, džuboks. Sviramo  mu ono što mu odgovara za predstavu.

RadioSarajevo:  Vraćam se 'bubnjanju' – ja ga doživljavam kao parole, kao krupne riječi i vizionarske poruke koje nemaju baš puno smisla sa stvarnošću. Kako vi komentirate koncept 'patriotizma'?

Novak: Danas je politička situacija u Evropi toliko, u izvjesnom smislu, demokratizirana, da se više ne zna ko pije ko plaća. Svako može prodavati parole, ali one se danas uopće više ne čuju, nemaju snagu. Toliko je svih tih nivoa vlasti, toliko parlamenata, ministarstava, a vi to u Bosni najbolje znate. Zbog toga se to bubnjanje ne može čuti. Ako nekome i uspije napraviti tutnjavu – to je veliki uspjeh. To je uspjelo, recimo, Assangeu sa Wikileaksom. Inače je sve to izgubljeno u toj silnoj šumi u kojoj se ne vidi drveće.

RadioSarajevo:  Vratimo se u osamdesete, vrijeme koje je iznjedrilo Laibach. Čini se da je posljedica sličnih strujanja u društvu bio i  sarajevski New-primitives, samo što je rezultirao humorom, dok je kod vas rezultat bila jedna rafinirana ideologija. Možemo li povući paralelu između New primitivesa i NSK-a?

Novak: A što ako je rezultat new primitivesa zapravo bio tragedija, jer znamo  kakav je rat bio u Bosni, a rezultat ovoga što smo mi radili humor – jer je Slovenija još uvijek država kojoj možeš samo da se smiješ? Što ako je to istina? New primitives je počeo u isto vrjeme kad smo i mi počeli, bilo je neke veze između svih nas u bivšoj Jugoslaviji, ali ne bih ulazio u dublje paralele. Taj humor new primitivesa je jedak, ima tragičnu dimenziju.

RadioSarajevo:  NSK Danas – budimo realni... Cijela generacija je prevalila četrdesetu i polako se bližimo penziji. Dolaze li nove snage, da li se vaš pokret podmlađuje i ko su novi ideolozi NSK-a?

Novak: Moram da kažem da NSK kakav je bio osamdesetih ne postoji više. Postoji ta ideja NSK države koju smo pustili sa lanca i ona sada sama slobodno živi. Broji na hiljade državljana koji imaju NSK pasoš. To su ljudi iz cijelog svijeta, uključujući i veliki broj osoba iz Nigerije. Mi se u to ne miješamo. Postoje grupe koje su radile unutar NSK, i danas svaka od njih radi svoj posao. Ali situacija tokom osamdesetih je ipak bila specifična. Kako je Neue Slowenische Kunst nastao u jednom vremenu, tako je i prestajao postojati, što ima smisla.

Razlog što Laibach još uvijek djeluje je teško objasniti. Jedan od razloga je što je to naše zanimanje. Mi to radimo stoprocentno, cijeli dan, svaki dan, sedam dana u sedmici, pa i više... Ne samo da živimo od toga, od toga ćemo i umrijeti.

RadioSarajevo: Na kraju vas molim da nam predstavite dva aktuelna projekta – jedan je Bachov „Die Kunst der Fuge“, a drugi Wagner. Dakle, opet su u pitanju coveri, ali ovi se temelje na historiji umjetničke muzike?

Novak: To je, zapravo, interpretacija Bacha. Svako ko ga svira, bilo da je ti Ashkenazi ili Glen Gould donosi svoju interpretaciju, kao što smo i mi napravili. Jedino što smo mi interpretirali Bacha na jedan specifičan, drugačiji način. To je zato što je Bach svoju umjetnost fuge pisao potpuno matematički, nije odredio ni jedan instrument. Odlučili  smo napraviti svoju kompjuterku interpretaciju, da bismo dokazali da je Bach u nekom smislu osnova binarnog kompjuterskog jezika i u muzici, što je jako bitno.

Što se Wagnera tiče, to je druga priča. Opet se radi o našoj interpretaciji, ne o coveru. Pošli smo iz ishodišta da postoje dvije radikalne interpretacije Wagnera. Jedna je konzervativna, i to je ona koju danas uglavnom poznajemo. Znamo da je Wagner, između ostalog, utjecao i na najkonzervativnije snage, poput Hitlera. Druga interpretacija je radikalno-avangardna. Wagner je utjecao na sve ekperimentatore  muzičkog i filozofskog jezika, sve do free jazza tokom pedesetih godina. To je interesantna istina i mi smo tu pokušali združiti ta dva smijera. Time smo se bavili veoma produbljeno i odlučili da je to interpretacija koja bi mogla biti interesnatna.

RadioSarajevo:  Kada ćemo to čuti?

Novak: Mi smo to odsvirali sa Simfonijskim orkestrom, no nećemo snimati iz banalnih razloga - jer bi to snimanje bilo preskupo. Možda ćemo nekada ponoviti, ali za sada su bila samo dva koncerta.  Možda neke stvari treba ostaviti u historiji.

RadioSarajevo:  Hvala na razgovoru.

...

Ljubaznošću Umjetničke galerije Maribor, pogledajte fotografije sa otvaranja Laibachove izložbe